16. STOLJEĆE poznato je u Europi kao vrijeme promjena. Razvijeno srednjovjekovno društvo je počelo istraživati svjetska mora, otkrivati nove tehnologije te raspravljati o nekim novim pitanjima. Jedno od tih pitanja bila je organizirana religija, odnosno Crkva te njena uloga u društvu. Po mišljenju mnogih Europljana tog vremena, Crkva je postala previše iskvarena.

Mislio je to i profesor s njemačkog sveučilišta u Wittenbergu. Martin Luther tamo je predavao moralnu teologiju te sa svojim studentima često filozofirao o važnim društvenim pitanjima. Svaki student sveučilišta znao je da je profesor Luther vrlo kritičan prema modernoj Crkvi te da smatra da je ona kompletno zastranila.

Na današnji dan 1517. godine Luther je na vrata sveučilišta objesio popis od 95 teza u kojem kritizira ulogu Crkve u društvu. Taj čin smatra se početkom protestantskog pokreta koji će obilježiti 16. i 17. stoljeće.

Indulgencija kasnog srednjeg vijeka

Među 95 teza najviše se ističe Martinova kritika indulgencije, odnosno crkvenog oprosta grijeha. Crkveni dužnosnici i svećenici prodavali su oprost grijeha po dobrim cijenama, a Martin je inzistirao na tome da to nije pravi način te da pravo iskupljenje mora dolaziti iz ljudske duše.

Indulgencija zaista jest bila problem tog vremena. Onaj mali udio obrazovanog stanovništva racionalno je gledao na stvari te shvatio kako svećenici varaju skroman puk koji se boji da će završiti u paklu ako svom popu ne plati dovoljno. Martin je krivio papu za takvo stanje te doveo u pitanje njegov autoritet.

Nije odustao od svojih teza, pa je bio ekskomuniciran

Martin se do 1521. pojavljivao na raznim crkvenim vijećima i debatama u kojima su ga kolege svećenici pokušali odgovoriti od njegovih heretičkih teza smatrajući kako to nije zdravo za njegovu dušu te da treba prihvatiti stabilni i uvaženi poredak. Nakon što je tvrdoglavo i dalje napadao papu, konačno su ga ekskomunicirali 1521. godine.

Martin je nakon toga živio kao kriminalac. Preživio je isključivo zato što su se mnogi slagali s njegovim tezama. Tako su ga 1522. vlastiti pristaše oteli znajući da je na njega poslan profesionalni ubojica. Neko vrijeme je živio pod pseudonimom Junker Jörg. Umro je 1546. u svom rodnom gradu Eislebenu.

Izazov za Katoličku crkvu kao nijedan do sada

Martin nije ni mogao shvatiti koliki je utjecaj imao na politiku Europe tog vremena. Njegovo vrijeme također je obilježio izum tiskarskog stroja, a 95 teza u Wittenbergu pročitali su mnogi svećenici i plemići diljem Europe puno brže nego što bi to bio slučaj u srednjem vijeku.

Na tako brzo širenje informacija nije bila spremna ni Crkva. Protestantski pokret ubrzo je preplavio Europu, a Crkva je taj problem rješavala puno stoljeće.

Bio je to početak kraja monopola Crkve. Izgubila je jurisdikciju nad mnogim područjima, poglavito na sjeveru Europe. Protestantski pokreti isprva su nastali zbog nezadovoljstva politikama Crkve, no kasnije su postali i oportunistički projekti europskih kraljeva, poput Henrika VIII. u Engleskoj. On je iskoristio ovaj povijesni trenutak pa nacionalizirao Englesku crkvu kako bi postigao vlastite ciljeve.

U ostatku Europe Crkva se spasila od propasti uvodeći određene reforme i dajući određene povlastice plemićima koji su joj onda pomogli. Poanta je da se Crkva promijenila tek kada je kritika stigla iz vlastitih krugova, a ta će lekcija stići ponovo u drugom obliku te u drugom vremenu - prosvjetiteljstvu.