UNATOČ vladinim najavama o tome kako je javno-privatno partnerstvo (JPP) s "Orco Property Group" oko "Sunčanog Hvara" dobro za Hrvatsku, kad se cijela stvar malo dublje istraži, pokazuju se novi problemi. Naime, unatoč tome što je neobjavljivanjem ugovora s Orco grupom prekršena osnovna odredba transparentnosti navedena u Vladinim smjernicama o JPP-u, kad se same te smjernice, a i praksa, usporede s principom takvog partnerstva u Europi, uočavaju se ogromne razlike.

JPP se javlja kao ideja još u 70-im godinama prošlog stoljeća, a počinje se provoditi u 90-ima, kad se počinje i koristiti termin JPP. Taj termin pokriva raznolik set projekata i ne postoji opći europski ni svjetski model JPP-a. Ovakav model poslovanja korsiti se za veliku paletu projekata, i čak i sama Europska investicijska banka (EIB), razvojna banka EU, napominje kako opći zakonski model ne bi bio ni poželjan ni efikasan.

Osnovni elementi pogleda Europske komisije na pitanje JPP-a nalaze se na njenom Zelenom papiru o JPP-ima i EU zakonima o javnim ugovorima i koncesijama. EK u dokumentu o JPP-u i sama napominje kako to nije "čarobno rješenje", te da za svaki projekt treba procijeniti hoće li i koliku će dobit donijeti zajednici. Dakle, nema jasne usuglašene regulaitve za JPP, i ne trebaju se donositi posebni europski zakoni po tom pitanju.

Odluka o tome s kim će i kako sklapati ugovore, na javnim je vlastima. Ali, zahtijeva se puno uvažavanje odredbi Unijinog zakona o javnim nabavama. To znači da svaki ugovor iz JPP kategorije mora poštivati svetost principa djelovanja na zajedničkom tržištu EU-a, jamčeći slobodu kretanja dobara i usluga te pravo nastana, ali i uvjete bez kojih se ne može zamisliti uredan poslovni dogovor, transparentnost, jednak tretman svih sudionika natječaja te odgovor da će porezni obveznici kroz tu vrstu partnerstva izvući najveću moguću korist od njihova novca.

Transparentnost oko "Sunčanog Hvara" nemamo, budući da ugovor o Sporazumu dioničara nije objavljen. Pitanje je koliku su dobit izvukli porezni obveznici, ako znamo da gradu Hvaru nije dano njegovih 25% dionica. To je jedan aspekt priče.

EIB je provela opsežno istraživanje oko JPP-a, i ocijenila takav način poslovanja efikasnim. Praksa je pokazala da su projekti rađeni putem JPP-a uvijek bili efikasniji od onih rađenih putem javnih nabava, iako je sam proces JPP složeniji i ima više elemenata, a naravno, i više sudionika. Naime, JPP je način da se osiguraju dostatna sredstva za određene infrastrukturne programe i neke usluge, što je dragocjeno jer, u pravilu, javnog novca za realizaciju pojedinih projekata uvijek manjka.

“Deregulacija i privatizacija u nekim su zemljama značajni elementi politike strukturnih reformi, što je rezultiralo time da su mnoge usluge koje je do nedavno osiguravala država ili niže razine, sada u rukama privatnog sektora, stoga JPP ne pokriva samo izgradnju infrastrukture, nego i širok spektar usluga poput telekomunikacija, vodoopskrbe, financijskih usluga malim i srednjim poduzećima, inovativnog financiranja, obrazovanja i istraživanja”, rekla je za "Privredni vjesnik" Danuta Huebner, čelnica Opće uprave za regionalni razvoj EK-a.

Ona je naglasila kako novi zakoni nisu potrebni, no kako "valja slijediti Upute za uspješan JPP Opće uprave iz 2003. godine, uz poštivanje tržišnog natjecanja, zaštite javnih interesa maksimaliziranjem koristi od uloženoga, procjene najefikasnijih JPP aranžmana i određivanjem optimalne razine kreditiranja kako bi se dostigla održivost projekta, ali i izbjegla situacija da u njemu netko, onako na brzinu, pokupi vrhnje i debelo zaradi". Otprilike kako se kupi vrhnje oko "Sunčanog Hvara".

Postoji nekoliko bitnih razlika između europskog modela JPP i ovog što se događa sa "Sunčanim Hvarom". Naime, u Europi se JPP koristi za projekte izgradnje prometne infrastrukture (autoceste, zračne luke, pruge, itd.) ili za neke javne usluge (zdravstvo, školstvo). Zapravo, od 14,7 milijardi dolara koje je EIB izdvojila za podupiranje JPP, 39% je izdvojeno za ceste, 22% za tunele i mostove, 17% za urbanistički razvoj, renovaciju i transport, 7% za zračne luke 6% za obične i brze vlakove, 5% za društvenu infrastrukturu (obrazovanje i zdravstvo), te po 2 % za vodu i energiju. Dakle, nigdje se ne preferira, niti je praksa, ulagati u ili financirati turizam modelom JPP-a, kao što se radi u slučaju "Sunčanog Hvara", što je nešto što je hrvatska Vlada dosad mudro prešutjela, a u medijima nije o tome rečeno skoro pa ništa.

Poznati slučajevi JPP-a su izgradnja brze pruge između Amesterdama, Schipola i Roterdama u Nizozemskoj, koji tu prugu povezuje s tvz. PBKAL mrežom brzih pruga (Pariz, Bruxelles, Köln, Amsterdam, London), održavanje londonske podzemne željeznice, ili izgradnja zračne luke "Atena" u Spati, u Grčkoj. Uopće, bilo gdje da pogledate u Europi, otkrit ćete da se JPP modeli još uvijek relativno rijetki, ali i da se ne koriste u svrhe izgradnje i poboljšavanja turističkih objekata, kakav je slučaj kod "Sunčanog Hvara".

Usto, europska je praksa i opći zahtjev kod JPP-a za svaki projekt izraditi jasna i nedvosmilena pravila, dok mnoge zemlje imaju i legislativnu mrežu koja jasno kontrolira takve projekte, što i jest sam smisao nečega što se zove javno-privatno partnerstvo. Uopće, jasna pravila i potpuna transparentnost kod javnih projekata sastavni su dio funkcioniranja bilo koje uređene države. Ovako nečega u našem slučaju jednostavno nema.

Hrvatska uopće nema nikakve zakone vezane za JPP, ima samo vladine smjernice, koje su strahovito nejasne i dopuštaju širok spektar djelovanja bez ikakve kontrole. A javna kontrola jedan je od ključnih elemenata JPP-a. Da ne govorimo o transparentnosti, koja je osnovni preduvjet ovog, a i bilo kojeg drugog modela javnog djelovanja u bilo kojoj civiliziranoj zemlji. Transparentnost je u slučaju "Sunčanog Hvara" prekršena držanjem ugovora o Sporazumu dioničara tajnim, a to krši čak i vladine smjernice za JPP.

Još jedan izrazito bitan dio JPP-a, koji posebno naglašavaju i Europska komisija i Europska investicijska banka, je koncept zvan "Value For Money", koji određuje da se kod JPP-a mora gledati na odnos dobiti koju će zajednica izvući od takvog projekta. JPP je u širokom smislu definiran kao generički naziv za niz projekata pri kojima se privatni sektor uključuje u suradnju s javnim institucijama, a cilj je takvih projekata izvući za zajednicu dobit od resursa i/ili stručnosti koju privatne tvrtke mogu unijeti u igru.

Ako uzmemo u obzir da je grad Hvar ostao uskraćen za svojih 25% dionica, mjesto u Upravi i Nadzornom odboru "Sunčanog Hvara", onda se Vladi mora postaviti jasno pitanje gdje je zajednica dobila dobit od javno-privatnog partnerstva Hrvatskog fonda za privatizaciju, grada Hvara i Orco grupe.

Ova pitanja postavljaju cijeli slučaj "Sunčanog Hvara" kao još jedan u nizu katastrofalnih poteza, koji su, čak i protivno smjernicama Vlade, zabrinjavajuće dugo prešućivani od javnosti, koja je onaj javni dio javno-privatnog partnerstva.

J. D.