Je li bježanje HDZ-ovaca blagoslov ili nesreća?
Foto: Davor Pongračić/Cropix
"TKO LEŽI, ne bježi", kaže stara nogometna izreka koju su patentirali kostolomci iz bivše jugo-lige. Onaj koji je nedavno pobjegao ostavio nam je u nasljeđe ponešto modificiranu poslovicu: "Kome ne leži, taj bježi". A ona koja je zauzela njegovo mjesto, ona kojoj također mnogo toga "ne leži" samo što još uvijek ne bježi, u Hrvatskom saboru danas je svečano obećala: "Ova Vlada ne bježi ni od čega". Što je istina, bježi samo njezin predsjednik.
Teško je iz ove perspektive i s ovim iskustvom reći je li ta izjava Jadranke Kosor dobra ili loša vijest. Treba li njezine riječi shvatiti kao obećanje ili prijetnju? I ne bi li za sve nas ipak bilo bolje da je za Sanaderom krenula i njegova sljedbenica poznata po izreci "Kud Sanader, tud i ja"?
Tko o čemu, HDZ o bježanju
Moglo bi se reći, "tko o čemu, HDZ o bježanju". Evo kako je izgledala rasprava na saborskom Aktualnom satu. Dvije političke "marionete" - Jadranka Kosor i Boro Grubišić - prepucavaju se o bježanju, pozivajući se na dvojicu svojih odbjeglih "trbuhozboraca" - Sanadera i Glavaša. Bizarno, zar ne? Izgledalo je to kao komuniciranje s duhovima. Falilo je samo da se svi zastupnici uhvate za ruke i naprave spiritističku seansu. I usput pripaze da još netko ne zbriše.
Kad bismo bili zločesti - a ne znamo što nas u tome spriječava - mogli bismo napisati ovako: Branimir Glavaš kojeg je bivši premijer svojedobno proglašavao "vizionarom HDZ-a" pokazao je kako pobjeći od problema, Sanader se poslužio njegovim "vizionarskim" primjerom, a sada se očekuje da Kosor ostane vjerna svojim zakletvama i krene premijerovim stopama. Dok još ima nade.
Pobjegli Glavaš, Sanader i Primorac... Što Kosor još čeka?
Vratimo se stoga na pitanje: je li bježanje HDZ-ovaca blagoslov ili nesreća? Nesreća je što se Sanader uopće našao na poziciji premijera, ali ni njegov iznenadni odlazak nije se još pretvorio u blagoslov, s obzirom da nam je u amanet ostavio Jadranku Kosor, zajedno sa cijelom bulumentom svojih ministara. Jednako tako, ne možemo se radovati zbog činjenice da je Sanader pobjegao svojom voljom, pod svojim uvjetima, na svoj način i bez sankcija, baš kao što se Glavaš jednako elegantno izvukao od zatvora, što sada ubire saborsku plaću s dodacima i uživa u svojoj drugoj domovini.
Nije skidanje flastera, nego trljanje soli na svježu ranu
Imajući sve to na umu, možda bismo trebali i Jadranku Kosor potaknuti na bijeg iz Banskih dvora, dok je još vrijeme. Jer vremena ima sve manje. Iako se pred zastupnicima kune da "ne bježi od problema", zaboravlja činjenicu da je ona - zajedno s Vladom koju vodi - još uvijek dio tih problema, a ne rješenja. I dalje se stvari ne miču s mjesta, odnosno kad se miču onda ne bole onako kako boli naglo skidanje flastera s rane, nego kao trljanje soli na svježu ranu. Užasno boli, ali ne vodi ozdravljenju.
I Kosor je ljetos pobjegla - na Brač
Jadranka Kosor žali se (ili možda hvali?) da svakoga dana radi po 16 sati. Tko zna, možda bi joj netko trebao reći da smanji tempo. Manje bi toga stigla pokvariti. Sjećate se ovoga ljeta? Prijetila je (ili se hvalila?) da nitko od vladajućih neće na godišnji, obećavala (ili se hvalila?) kako će njezina svijeća u Banskim dvorima treperiti skroz do jeseni, da bi se nedugo nakon toga naslikavala po Braču, u ljetnoj haljinici i japankicama. I to je bio svojevrsni bijeg, zar ne? Kamo sreće da je tamo i ostala...
I tako, kad Kosor kaže da njezina Vlada ne bježi do problema, to nužno ne znači da ih rješava. Kad njezin prethodnik bježi glavom bez obzira, to ne mora značiti da smo se time previše usrećili, kao što se nismo previše usrećili ni Glavaševim bijegom, iako ga barem ne moramo - naizmjenično - gledati u Saboru i Remetincu. U Hrvatskoj je još uvijek na snazi parola "Bijeg u pobjedu". Nažalost, opet ne našu.
