Foto: AFP

MOGU SE smiriti oni koji su napali predsjednika Ivu Josipovića zbog isprike u Sarajevu. Mogu se primiriti oni koji su ga zbog toga pretjerano hvalili. Naime, on nije tako mislio. Njegove riječi krivo su prenesene. Nije se ispričao, već je izrazio žaljenje. I to ne zbog hrvatske uloge u podjeli Bosne i Hercegovine, već zbog ratnih zbivanja.

Predsjednik Josipović počeo je pripremati teren za svoj povratak u Hrvatsku, gdje je njegov govor u Skupštini BiH izazvao pravu buru. Čini se da su ga svi krivo shvatili: i kritičari i čestitari. Nije se ispričao, naročito ne Bosni i Hercegovini. Izrazio je "duboko žaljenje", ali ne zbog podjele BiH, nego zbog "ratnih zbivanja". Jedino što je - zasad - ostalo ispravno shvaćeno, jest to da je Josipović govorio o "hrvatskoj politici". Koja god ona bila.

Krivo ga shvatili i čestitari

Ispalo je da su ga pogrešno shvatili čak i oni koji su mu čestitali. Boris Pavelić, komentator Novog lista, bio je s Josipovićem u Sarajevu i uživo je čuo govor hrvatskog predsjednika. Svoj komentar započeo je rečenicom: "Jučer je završilo staro i počelo novo doba". A onda napisao: "Hrvatski je predsjednik s najslužbenijega mjesta, s govornice državnoga parlamenta susjedne zemlje, osudio ovdašnju politiku podjele BiH dok je Hrvatskom vladao Franjo Tuđman".

Pavelić je Josipovićevo "žaljenje" zbog toga što je Hrvatska "doprinijela politikama koje su vjerovale da je podjela rješenje za BiH", u svom tekstu nazvao "porukom jasnom, nedvojbenom i iskrenom". A kad ono, nije ispala ni jasna ni nedvojbena. U iskrenost ne ulazimo.

Krivo ga shvatili i kritičari

Josipoviću novinari, političari i građani čestitaju na hrabrosti zbog suočavanja s posljedicama Tuđmanove politike prema BiH, a on kaže da su ga pogrešno shvatili. Pa ako bi to moglo razočarati one koji ga zbog tog poteza hvale, barem će utješiti one koji ga kritiziraju. U prvom redu, Jadranku Kosor i HDZ.

Možda sad Josipović ipak neće morati "na raport" u Banske dvore, niti će Hrvatski sabor morati mijenjati Deklaraciju o Domovinskom ratu, niti će Haaški sud trebati (navodno) žaljenje zbog (navodne) hrvatske uloge u (navodnoj) podjeli BiH uzeti u obzir. A možda ni SDP-ov Ante Kotromanović više neće morati tumačiti kako hrvatski vojnici nisu činili zločine u BiH: "Ni prema Bošnjacima, ni prema Srbima, ni prema vojnicima, ni prema civilima". "Predsjednik se ispričao u smislu politike, a ne HV-a", kaže on.

Pa što je zapravo rekao u Sarajevu?

Pa što je onda Josipović uopće rekao u Sarajevu? Zbog čega izražava žaljenje i u čije ime? Zašto ga jedni toliko hvale, a drugi toliko napadaju? Čini se da se hrvatski predsjednik naprosto uplašio vlastite hrabrosti. Posložio je u svom govoru "duboko žaljenje", "podjelu BiH", "zavedene narode i pojedince, smrt i sakaćenje, milijune raseljenih, uništena gospodarstva, uništene obitelji", pa neka svatko to posloži onako kako mu odgovara.

Ako ga napadnu zbog isprike, reći će da je izrazio žaljenje. Ako ga napadnu zbog spominjanja podjele BiH, reći će da je mislio na zločine. Ako ga napadnu zato što je optužio Tuđmana za agresiju, reći će da je mislio na zločine. I da nije spomenuo Tuđmana.

Čak je i ovo bila hrabrost, a ne ludost

Onima, pak, koji ga hvale i čestitaju mu, svejedno ostaje čitav spektar interpretacija, koje dobronamjerni sigurno neće krivo shvatiti. Za njih je čak i ovo bila hrabrost, a ne ludost. I eto, to je valjda umijeće političara. Snaga državnika. Biti u isto vrijeme ispravno i pogrešno shvaćen. Zadovoljiti, a ne naljutiti. Razveseliti, a ne uvrijediti. I svi sretni i zadovoljni. Pravda je zadovoljena.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje