VEĆ NEKO vrijeme pretražujemo nebesa. No unatoč desetljećima osluškivanja radijskih signala i traganja za znakovima da bi drugi svjetovi mogli biti barem približno nastanjivi, ishod je zasad mršav. Iako su astronomi identificirali nekoliko mogućih mjesta u svemiru na kojima bi život mogao postojati, kao i neobične signale, još uvijek nema konkretnih dokaza o izvanzemaljskom životu.

Ali što ako postoji? A što ako su i oni gledali prema nama, pokušavajući nas pronaći? Bi li znali da postoji život na Zemlji? To je pitanje s kojim su se znanstvenici morali uhvatiti u koštac posljednjih godina. Do danas smo pronašli više od 5500 planeta koji kruže oko drugih zvijezda u našoj galaksiji, a nazivamo ih egzoplanetima. Ali takva su promatranja tek u povojima - bilijuni svjetova vjerojatno su raštrkani diljem Mliječne staze.

Na nekim od tih svjetova počeli smo tragati za kemijskim tragovima u njihovoj atmosferi koji bi mogli ukazivati na biološku aktivnost, pa čak i za tehnopotpisima koje bi mogli emitirati inteligentni oblici života - radio signalima, namjerno ili slučajno poslanima u našem smjeru, piše BBC.

"Prije su naši radio prijenosi bili jači"

Zemlja već otprilike jedno stoljeće nesramežljivo emitira vlastitu prisutnost u galaksiji. Najznačajnije razdoblje bilo je od 1900. do Drugog svjetskog rata, kaže Howard Isaacson, astronom s Kalifornijskog sveučilišta Berkeley u SAD-u, kada su naši radio prijenosi bili jači: "Trebali su biti snažniji jer radio koji su ljudi slušali nije imao tako osjetljive prijemnike."

Danas nastavljamo emitirati radijske signale, ali na manje prepoznatljiv način. "Radijske postaje ne žele emitirati u svemir. Žele emitirati na Zemlji", kaže Thomas Beatty, astronom sa Sveučilišta Wisconsin u SAD-u. Drugi suvremeniji oblici komunikacije, poput signala mobilnih telefona, vjerojatno se neće moći otkriti.

Poseban signal koji bi mogao stići do 1000 zvijezda

Ali nisu svi naši signali tako slabi. Diljem Sunčevog sustava imamo više svemirskih letjelica koje istražuju Mars, Jupiter, pa čak i vanjske dosege Sunca. Najudaljenija od njih, NASA-ina svemirska letjelica Voyager 1, udaljena je 24 milijarde kilometara od Zemlje, a za komunikaciju s njom potrebna je moćna mreža antena poznata kao Deep Space Network.

U travnju je Isaacson izračunao bi li neki od tih prijenosa, do 20 kilovata, mogli doprijeti do drugih zvijezda dok prolaze iznad udaljene letjelice i nastavljaju svoje putovanje u svemir. Pronašao je četiri obližnje zvijezde i svi popratni planeti bi već primili emitiranje. Više od 1000 zvijezda vjerojatno će čuti signale do 2300. godine.

Do 2031. najbliže zvijezde imale bi dovoljno vremena da prime signale i pošalju vlastitu poruku, što bi možda bila zanimljiva meta za buduće studije. No što ako su izvanzemaljski astronomi bili predaniji? Možda su promatrali naš planet prije primanja takvih signala.

Proučavanje tranzita

Ako mogu vidjeti kako naš planet prolazi ispred našeg Sunca, što je poznato kao tranzit, mogli bi vidjeti sunčevu svjetlost kako prolazi kroz našu atmosferu i izdvojiti njene različite plinove. Jacqueline Faherty, astrofizičarka u Američkom prirodoslovnom muzeju, otkrila je 2021. da postoji gotovo 2000 zvijezda unutar 300 svjetlosnih godina od Zemlje koje bi potencijalno mogle vidjeti takav tranzit.

Najbolji pokazatelj života na Zemlji iz takvih promatranja mogli bi biti kisik, dušik i vodena para, kaže Paul Rimmer, astrokemičar sa Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji, što bi bio pokazatelj stabilnog tekućeg oceana. Dušikov dioksid također bi mogao pružiti neke naznake da je naš planet bio inhibiran inteligentnim oblikom života.

Ovaj plin je u osnovi nusprodukt izgaranja, ističe Hector Socas-Navarro, astrofizičar na Institutu za astrofiziku Kanarskih otoka u Španjolskoj: "Tako bi mogli zaključiti da ovdje nešto spaljujemo." Međutim, jedan od najočiglednijih tehnopotpisa sa Zemlje možda uopće nisu naši atmosferski zagađivači ili radio signali, već naša gradska svjetla.

Imamo premalo gradova?

Beatty je izračunao da bi se natrij koji emitira takva svjetla mogao otkriti u atmosferi planeta: "Ima vrlo oštre spektralne karakteristike, to se ne može dobiti prirodnim procesom." Zemlja u svom trenutnom obliku vjerojatno nije dovoljno urbanizirana da bi se mogla detektirati na takav način, barem unutar parametara naših vlastitih teleskopa.

Manje od jedan posto površine Zemlje pokriveno je gradovima. Daleko je od toga da bude ekumenopolis - grad koji se prostire na čitavom planetu, sličan fiktivnom svijetu Coruscanta u filmskom serijalu Ratovi zvijezda. Međutim, ako se razvoj nastavi sadašnjim tempom, do 2150. urbanizacija bi mogla narasti 10 puta u odnosu na sadašnju razinu, a mi bismo tada mogli zasjati poput svjetionika.

Međutim, izvanzemaljske civilizacije s naprednijim teleskopima možda su nas već mogle uočiti. "Potpuno je moguće da postoje izvanzemaljski astronomi koji su napravili svemirski teleskop od 100 metara koji bi nas mogao vidjeti upravo sada", kaže Beatty.
Sve to otvara pitanje želimo li doista biti toliko uočljivi. "U filmovima nas izvanzemaljci uvijek napadaju", kaže Beatty.

"Da je samo do mene, emitirao bih naše postojanje i nadao se da će netko odgovoriti"

U stvarnosti, znanstvenici su željni obznaniti našu prisutnost, povremeno čak šaljući svrhovite poruke u svemir - poput poznatog jakog radijskog signala koji sadrži jednostavnu sliku o čovječanstvu koju je poslao sada nepostojeći radioteleskop Arecibo u Portoriku 1974. "Nisam baš zabrinuta oko scenarija Dana neovisnosti", kaže Beth Biller, astronomkinja sa Sveučilišta u Edinburghu.

Možda bismo, ako smo željni prvog kontakta, mogli učiniti više kako bismo bili primijećeni. Do sada je bilo samo nekoliko pokušaja. "Da je samo do mene, emitirao bih naše postojanje i nadao se da će netko odgovoriti", zaključuje Rimmer.