VIŠE od 2 milijuna ljudi izašlo je na parlamentarne izbore te izabralo novi sastav Hrvatskog sabora. U tijeku su pregovori o postizbornoj koaliciji i sastavljanju nove vlade, a u komentarima političkih aktera, analitičara i javnosti mogle su se čuti i primjedbe o lošem izbornom sustavu, neravnomjernoj raspodjeli mandata, nakaradnim izbornim jedinicama i slično.

Jučer smo pisali o nezavidnoj situaciji u kojoj je Možemo dobio više individualnih glasova birača, a ukupno manje mandata od Mosta. Navedeni su razlozi poput različitog uspjeha u pojedinim izbornim jedinicama, broja stanovnika, pa i čiste nesreće, no puno ozbiljnije je pitanje izbornih jedinica. 

To se manifestira u rascjepkanosti izbornih jedinica u Zagrebu, koji se dijeli na 3 jedinice, "frankenštajnskoj" sedmoj izbornoj jedinici u kojoj se nalaze gradovi Obrovac i Kutina ili, primjerice, Sisak i Senj, ali i nizu prekrajanja granica izbornih jedinica koje za cilj imaju što veći uspjeh HDZ-a, a što manje mandata za ostale stranke.

D'Hondtova metoda raspodjele glasova također nije zanemariv faktor jer tradicionalno pogoduje većim strankama. Naime, metoda preračunavanja konstruirana je tako da uvjerljivo najviše mandata odlazi strankama s najviše glasova i strankama "pobjednicama" u svakoj jedinici. Tu je i promjena izbornog praga koja ima svoje argumente, njegovo eventualno spuštanje i efektivnije korištenje.

Hrvatska kao jedna izborna jedinica

Postavilo se tako pitanje zašto Hrvatska ne bira svoje predstavnike u drugačijem izbornom sustavu kako bi se reprezentativnije očitovala volja birača. GONG je, primjerice, predlagao smanjenje broja izbornih jedinica na 6, koje bi pratile granice županija te bi birale različit broj zastupnika. Oporba većinom nije imala ništa protiv tog prijedloga, no HDZ je pribjegao dodatnom prekrajanju jedinica prošle jeseni, što je dovelo do još veće konfuzije.

Neki zazivaju i model u kojem bi cijela Hrvatska bila jedna izborna jedinica, kao što je slučaj na predsjedničkim izborima (na kojima se, doduše, bira jedna osoba), ali i europskim izborima, na kojima je također samo jedna izborna jedinica. 

Upravo tim scenarijem odlučili smo se pozabaviti u ovoj analizi. Najpoznatiji sustavi u kojima je cijelo izborno tijelo jedna izborna jedinica postoje u Nizozemskoj i Izraelu, no razlikuju se u izbornom pragu. Izrael uz to koristi i modificiranu D'Hondtovu metodu (Bader-Oferova metoda), kojom se raspodjeljuju tzv. bačeni glasovi koji ne prelaze prag.

Napravili smo kalkulacije u tri scenarija na temelju rezultata aktualnih parlamentarnih izbora. U sva tri scenarija koristit će se čisti D'Hondtov sustav, a pragove smo postavili na 5 posto, kao što je trenutno u Hrvatskoj, 3.25 posto, kao što je u Izraelu, te 0.71 posto, kakav je slučaj u Nizozemskoj.

HDZ i Rijeke pravde dobili bi manje mandata, manje stranke ne bi prešle prag

Prema sadašnjem sustavu, na ovim izborima HDZ je dobio 61 mandat, Rijeke pravde 42, Domovinski pokret 14, Most 11, Možemo 10, IDS 2, NPS 2 i Fokus 1.

Evo kako bi to izgledalo kada bi cijela Hrvatska bila jedna izborna jedinica uz prag od 5 posto ili 3.5 posto s ubrojenim glasovima svih stranaka i svih koalicija u deset izbornih jedinica.

Vidljivo je da bi HDZ i SDP-ova koalicija dobili neznatno manje mandata, dok bi DP-u, Možemo i Mostu porastao broj mandata. To bi djelomično odgovorilo i na jučerašnju zbunjenost oko neravnomjerne raspodjele mandata u odnosu na broj glasova, prvenstveno što se tiče Možemo i Mosta.

Manje stranke (IDS, Fokus i NPS) ostale bi ispod praga, a što se tiče sastavljanja vlade, ne bi se mnogo toga promijenilo. HDZ bi i dalje bio bliži 76 ruku, no bez koalicije s DP-om to ne bi bilo izvedivo. U parlament bi ušlo samo 5 velikih stranka, što bi smanjilo i mogućnost žetončića. Rijeke pravde opet bi morale ući u široku koaliciju kako bi došle do 76 potpisa za mandatara.

Dodajmo da je izračun dobivenih mandata uz prag od 3.25 posto identičan gore navedenom.

S manjim pragom u sabor ulaze Pernar, Radnička fronta, Ričard...

Kad bi prag bio 0.71 posto, rezultati bi bili sljedeći:

Ovom kalkulacijom najviše bi profitirale manje stranke, pa bi se tako u parlamentu našli Ivan Pernar, Radnička fronta, HSP i drugi, ukupno 14 lista. U odnosu na prvi i drugi scenarij profitirale bi i regionalne stranke poput IDS-a i NPS-a Matije Posavca, a velike stranke bilježile bi manje mandata. Možemo bi dobio čak 3 mandata više. HDZ bi u ovom scenariju najviše pao, no ni Rijeke pravde ne bi bile zadovoljne. HDZ bi još teže sastavio vladu, a SDP bi opet morao ići u veliku koaliciju s još više stranaka kako bi došao do 76 ruku.

Prednosti i mane analiziranih modela

Najprije treba naznačiti kako ovaj izračun ne bi nužno predstavljao volju birača ako bi se koristio kao izborna metoda. Birači bi potencijalno drugačije glasali ako bi sve stranke izašle u samo jednoj jedinici te je pitanje bi li se njihov izbor u sadašnjem sustavu u potpunosti poklapao s analiziranim modelom. Odluka kome povjeriti glas na izborima dobrim dijelom ovisi i o tome birate li zastupnike i stranke u svojoj regiji i okolini ili one na razini cijele države.

Što se prvog i drugog scenarija tiče, može se zaključiti kako bi jedina stvarna prednost u odnosu na sadašnji izborni sustav bila veća reprezentativnost osvojenih glasova u dobivenim mandatima, prvenstveno u pogledu smanjenja HDZ-ove prednosti i ujednačenijeg rasporeda mandata između DP-a, Mosta i Možemo. Ipak, visoki izborni prag od 5 posto, pa i 3.25 posto, značio bi gotovo 100 tisuća bačenih glasova više.

Nizozemski model s nižim pragom, pak, također pogoduje većoj reprezentativnosti, ali i predstavljenosti te uvažava regionalne stranke. No raspršenost dobivenih glasova pridonijela bi još težem sastavljanju vlade i šarolikim koalicijama koje bi imale popriličan efekt nestabilnosti parlamentarne većine. 

Još jedna mana ovakvog sustava je gotovo zanemariva važnost preferencijalnog glasanja. Liste od po 140 zastupnika ne bi reprezentirale volju birača, već bi ponajviše bile podložne volji stranačkih elita.

Najveća prednost je upravo navedena objektivna korelacija između volje birača kroz broj glasova i osvojenih mandata, kao i potpuno uklanjanje manipulacija poput broja izbornih jedinica i njihovog prekrajanja, odnosno izbornog inženjeringa (gerrymanderinga).

Problem s D'Hondtom?

Kao jedna od mogućih promjena u novom izbornom sustavu spominjala se i promjena modela preračunavanja mandata. Iako je D'Hondtov model najpopularniji u razmjernim izbornim sustavima, on ima svojih mana, kao što je već navedeno, primarno u pogodovanju većim strankama. U kombinaciji s lošim izbornim jedinicama i izbornim inženjeringom, jasno je zbog čega hrvatski izborni sustav trpi tolike kritike.

D'Hondt dosad kao takav nije imao toliki utjecaj na izbore kao što ga imaju izborne jedinice i njihove granice, no profesor Višeslav Raos s FPZG-a napravio je analizu po kojoj bi ovogodišnji rezultati bili ipak ponešto drugačiji da se koristila druga popularna metoda, ona Saint-Laguea koja više favorizira stranke i liste srednje i manje veličine. Ta metoda je i po svim politološkim istraživanjima znatno razmjernija od D'Hondtove.

Po ovoj bi metodi profitirao toliko spominjani Možemo, a ponovno bi pali HDZ i Rijeke pravde, dok bi liste koje su prešle prag od 5 posto, a nisu zabilježile mandat, po ovoj metodi ušle u sabor, kao što je naveo profesor Raos.

Nužno ukidanje ovakvih jedinica

GONG, primjerice, tvrdi da bi smanjenje broja izbornih jedinica s deset na šest i mogućnost biranja različitog broja zastupnika u svakoj od njih (ovisno o broju stanovnika svake jedinice) svakako utjecalo na pravednije političko predstavništvo.

"Na taj bi se način granice izbornih jedinica u većoj mjeri poklapale s granicama županija, povećao bi se broj zastupnika koji se biraju u svakoj jedinici, a povećanjem veličine izbornih jedinica smanjili bi se disproporcijski učinci koji umanjuju razmjernost. U ovome slučaju izborni prag od pet posto, koji se također vrlo često kritizira, mogao bi ostati nepromijenjen, tj. ne bi trebalo doći do njegova smanjenja", kažu.

Na kraju možemo zaključiti da je prvi i najosnovniji potez u smjeru pravednijeg i legitimnijeg izbornog sustava ukidanje ovakvih izbornih jedinica i sprečavanje izbornog inženjeringa poštujući granice gradova, općina i županija. Nakon toga se može razgovarati o novom sustavu (6 izbornih jedinica ili cijela zemlja kao 1 jedinica), korištenju D'Hondta ili neke druge metode raspodjele glasova, ukidanju glasova dijaspore, izbornom pragu, unaprjeđenju preferencijalnog glasanja i slično.