MLADA žena s Korčule, Katarina Nobilo, od rođenja vodi borbu s cerebralnom paralizom. Unatoč brojnim izazovima, pokazala je izuzetnu upornost i nadu za boljim životom. Zahvaljujući podršci obitelji i prijatelja, kao i brojnim terapijama, uspjela je postići značajan napredak u svojem razvoju.

Nova nada za Katarinu se pojavila u obliku tri operacije u Njemačkoj, koje bi joj mogle omogućiti samostalno hodanje. Liječnici su optimistični, procjenjujući uspješnost operacija na čak 99%. 

Međutim, ove operacije ne pokriva zdravstveno osiguranje, što predstavlja veliku financijsku prepreku, govori nam Katarina. Trošak operacija i rehabilitacije iznosi oko 100.000 eura, što je izvan dosega obitelji Nobilo.

"Sretna sam zbog operacije, ali me i strah"

Da bi se Katarinin san ostvario, pokrenuta je humanitarna akcija Za Katin korak pod vodstvom udruge Deša iz Dubrovnika. Do sada je prikupljen gotovo cijeli iznos, još im nedostaje 10 000 eura.

"Jako sam zadovoljna, u roku od 5 sati se skoro skupio cijeli iznos. Jako smo sretni i ponosni što su ljudi prepoznali moju potrebu. Sretna sam zbog operacije, imam i malu tremu, pomalo me strah, ali jedva čekam", otkrila nam je Katarina Nobilo.

Prije 27 godina, Katarinina majka planirala je roditi u Zagrebu, ali sudbina je imala drugačije planove. Prerani porod doveo je do promjene planova te su Katarina i njezina blizanka Jelena rođene u bolnici u Dubrovniku. 

Nakon rođenja, Katarina je smještena u topli krevetić, dok je Jelena, koja je bila u kritičnijem stanju, stavljena u inkubator. Na kraju, Jelena se oporavila bez problema, ali Katarina je pretrpjela ozbiljan udarac. Treći dan nakon rođenja prestala je disati i ostala bez kisika, što je dovelo do cerebralne paralize.

"Najveća želja mi je hodati"

Od tog trenutka, Katarinina obitelj vodi tešku borbu za njeno poboljšanje stanja. Unatoč brojnim izazovima, obitelj je neprestano tražila načine kako poboljšati Katarininu situaciju i omogućiti joj što bolji mogući život. 

"Najveća želja mi je hodati. Svjesna sam da neću moći trčati, meni je cilj hodati, bit ću zadovoljna i da hodam i na štapovima. Za cerebralce je i hod sa štapovima samostalan hod. Trudit ću se svim silama da bude što bolje. 

Najveća podrška mi je moja obitelj, mama, tata i sestre. Tu su još i moji prijatelji, a podržale su me i poznate osobe. Želim biti samostalna, mi sami plaćamo sve terapije i nakon operacije ću se truditi maksimalno da napredujem jer mi je želja biti samostalna", rekla nam je Katarina. 

"Iznimno smo ponosni na Katu"

Katarinina priča nije samo priča o izazovima već i o nadi i upornosti. Bavi se izradom nakita i tako, kaže nam, značajno poboljšava motoriku ruku. To je ujedno, dodaje, i način kojim sama svojim radom doprinosim u prikupljanju potrebnog novca za plaćanje terapija i ortopedskih zahvata u Njemačkoj.

"Iznimno smo ponosi na našu kćer. Ona je borac i jako želi svoju samostalnost da nije potpuno ovisna o nama. Za sada stvarno treba biti uz nju i podići je na WC i sve higijenske potrebe. Ona može na štapove, ali joj je sad dosta otežano jer joj je kuk dislociran i hoda na petama. 

Doktori su rekli da će joj uspjeti izravnati stopala i vratiti kuk na mjesto. Hoće li moći samostalno hodati, ne očekujemo, ali želimo da ono nužnije može sama. Mi smo već stariji i godine idu, a ona želi da ne bude kasnije potpuno ovisna o tri sestre", rekao nam je tata Željko Nobilo. 

Krajem trećeg mjeseca Katarina i njezina obitelj putuju u Njemačku, gdje imaju zakazan pregled, a prva od tri operacije zakazana je 26. svibnja. Za pomoć Katarini napravljena je i internetska stranica Za Katin korak na kojoj se nalaze sve bitne informacije o humanitarnoj akciji. Još malo je ostalo do krajnjeg cilja pa obitelj poziva da Katarinin put do samostalnosti podrže uplatom donacije na račun koji se nalazi na linku.