POŽAR na ruskom špijunskom brodu u blizini sirijske obale dodatno je naglasio loše stanje ruske mornarice, dok se njezino uporište u Sredozemnom moru nalazi u nesigurnoj situaciji, tvrde analitičari i zapadne sigurnosne službe.

Kako piše The Guardian, brod Kildin, star 55 godina, našao se u problemima u blizini sirijske obale prošlog četvrtka, kada su iz njegovog dimnjaka počeli izlaziti plamen i gusti crni dim. Posada je podigla dvije crne kugle na jarbol, signalizirajući da više nema kontrolu nad plovilom.

Brod je obavijestio obližnji teretni brod Milla Moon, koji plovi pod zastavom Togoa, da nije u stanju manevrirati te ga upozorio da se drži najmanje 2 km podalje. Ruska posada okupila se na krmenoj palubi Kildina i pripremila čamce za spašavanje, ali nije zatražila pomoć. Nakon pet sati borbe s požarom Kildin je ponovno pokrenuo motore i nastavio plovidbu.

Prema zapadnim sigurnosnim službama, brod se nalazio u istočnom Sredozemlju kako bi nadzirao situaciju u Siriji nakon pada Moskvinog saveznika Bašara al-Asada u prosincu. U isto vrijeme ruska mornarica počela je povlačiti vojnu opremu iz dijela luke Tartus koji je pod njezinom kontrolom.

Ruska mornarica u lošem stanju

Zapadni izvori tvrde da požar na Kildinu i požar prije dva mjeseca na ruskoj raketnoj fregati Admiral Gorškov pokazuju da je ruska pomorska prisutnost u regiji u lošem stanju i neorganizirana. Dok je Kildin bio u nevolji, još dva ruska vojna broda, desantni brodovi Ivan Gren i Aleksandar Otrakovski, također su privremeno ostala bez kontrole nad navigacijom zbog požara.

Michael Kofman, stručnjak za rusku vojsku pri Carnegie Endowment for International Peace, izjavio je da problemi s ruskim mornaričkim plovilima nisu novost i nisu ograničeni samo na Sredozemlje.

"Ruska mornarica povijesno se suočava s problemima održavanja i operativne spremnosti. Požari nisu rijetkost. Operacije definitivno uzimaju danak na starijoj ruskoj floti, koja nema dovoljno kapaciteta za održavanje i podršku", rekao je Kofman.

Gubitak Tartusa

Ti problemi mogli bi postati puno ozbiljniji ako novi vladari u Damasku, Hajat Tahrir al-Šam (HTS), onemoguće Rusiji daljnje korištenje baze u Tartusu. Do sada je Moskva uspjela zadržati minimalnu prisutnost u Siriji nakon Asadova pada, i to u Tartusu i u zračnoj bazi Hmeimim, ali dugoročne namjere nove vlasti prema ruskim snagama ostaju nejasne.

Prošlog tjedna HTS je otkazao ugovor iz 2019. godine s ruskom kompanijom, čime je okončana kontrola nad trgovačkom lukom Tartus, koju je Moskva planirala pretvoriti u čvorište vrijedno 500 milijuna dolara za izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda na Bliski istok.

Taj potez mogao bi biti loš znak i za pomorsku bazu, rekao je Sidharth Kaushal, viši istraživač za pomorsku moć pri londonskom Royal United Services Institutu (RUSI). "Otkazivanje komercijalnog ugovora pokazuje u kojem smjeru stvari idu za mornaricu, s obzirom na to koliko su strateške i ekonomske pozicije bile povezane", rekao je Kaushal.

Gubitak Tartusa mogao bi pretvoriti kronične probleme ruske flote u pravu krizu, smatra Kaushal.

"Ruska mornarica nakon Hladnog rata nije bila izgrađena za dugotrajne misije", rekao je. "Gradili su manja plovila kako bi ih brže proizveli, a napunili su ih raketama. To je korisno za obranu vlastitih obalnih voda, ali što je brod manji, to su problemi s održavanjem veći na dugim misijama."

Dodao je: "Ovo je oduvijek bio problem za Ruse, ali taj će problem postati puno značajniji ako izgube Tartus."

Alternative u Sredozemlju

Moskva sada traži alternative u Sredozemlju, ali sve su opcije problematične, prema izvješću RUSI-ja koje su ovog mjeseca objavili Kaushal i zapovjednik Edward Black, bivši časnik britanske mornarice za razminiranje, a sada gostujući istraživač na institutu.

Alžir je dugogodišnji saveznik Rusije, ali Moskva je pogoršala odnose svojim aktivnostima u Maliju, gdje Wagnerova skupina podržava vojnu huntu, što je stvorilo jaz između dviju zemalja.

U građanskom ratu u Sudanu Rusija je prošle godine promijenila strane, prešavši sa Snaga za brzu potporu (RSF) na Oružane snage Sudana (SAF), u potezu koji većina analitičara tumači kao pokušaj osiguravanja pristupa luci Port Sudan na Crvenom moru. Međutim, pristup odatle do Sredozemlja ovisi o prolazu kroz Sueski kanal, a pregovori sa sudanskim vlastima su zapeli.

Treća opcija bila bi istočna Libija, gdje su dvije luke, Tobruk i Bengazi, pod kontrolom ruskog saveznika, generala Halife Haftara. U toj regiji već se nalazi oko 2000 ruskih plaćenika.

Prema studiji RUSI-ja, ruska baza u Libiji najizglednija je alternativa Tartusu, ali ona bi učinila rusku sredozemnu flotu ovisnom o Haftarovim političkim odlukama i budućim savezništvima, što predstavlja značajan politički rizik za Moskvu.