U TRI tjedna rata, iranski projektili usmrtili su najmanje 15 ljudi u Izraelu i ranili mnoge druge, uključujući dvjestotinjak osoba u noćnim napadima blizu nuklearnog postrojenja na jugu zemlje. Unatoč tome, javna podrška ratu nije poljuljana.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Ogromna većina židovskih Izraelaca, više od 90 posto prema anketama Izraelskog instituta za demokraciju, podržava odluku o pokretanju novog sukoba. Ne obazirući se na redovite zračne uzbune, zatvorene škole i otkazane letove, više od polovice ispitanih želi da SAD i Izrael nastave s bombardiranjem sve do pada iranske vlade, piše The Guardian.

Rat kao politički spas

Oporbeni političari odgodili su kampanju za parlamentarne izbore koji se održavaju ove jeseni i u gotovo jednoglasnom prikazu nacionalnog jedinstva podržali odluku o napadu na Iran. Takav entuzijazam potaknuo je nagađanja da bi premijer Benjamin Netanyahu mogao ranije raspustiti parlament kako bi iskoristio američku podršku sukobu i atentat na iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hamneija.

Ovogodišnji izbori bit će prva prilika da Izraelci izravno utječu na svoju vladu od napada koje je Hamas predvodio 7. listopada 2023. godine.Netanyahu je iznenadio i političke protivnike i saveznike time što se održao na vlasti nakon  najkrvavijeg dana u povijesti Izraela.

Rušenje režima

Odbijao je preuzeti osobnu odgovornost za sigurnosne propuste, iako su se gotovo svi drugi visoki politički, vojni i obavještajni dužnosnici ispričali i podnijeli ostavke. No, iako je uspio održati krhku koaliciju, ankete su posljednje dvije godine pokazivale da mu je potpora tvrdoglavo ostajala ispod razine potrebne za ponovno osvajanje vlasti.

Mnogi Izraelci vjeruju da je u rušenju iranskog režima ili uništenju njegovih vojnih kapaciteta vidio najbolju priliku da uvjeri birače da preispitaju njegovo nasljeđe, iako prošlogodišnji 12-dnevni rat protiv Irana nije značajnije utjecao na njegovu popularnost.

"Za Netanyahua, put do birališta vodi preko Washingtona i Teherana", rekao je jedan ministar blizak premijeru za list Haaretz neposredno prije početka rata. "Uništenje iranske osovine zla potez je za koji je Netanyahu, nakon 7. listopada, pretpostavio da će mu popraviti imidž."

Podrška javnosti

Ubrzo nakon što su prve bombe pale na Teheran, pojavila su se pitanja o Netanyahuovim namjerama. Komentatorica Sima Kadmon u listu Yedioth Ahronoth pitala se je li rat odgovor na "sigurnosnu ili koalicijsku potrebu".

Njezin skepticizam, međutim, ne dijeli većina Izraelaca. Kad je Netanyahu poručio naciji da je napao Iran kako bi uklonio "egzistencijalnu prijetnju", većina mu je povjerovala, čak i ako zbog toga nisu promijenili svoje glasačke namjere, kaže Dahlia Scheindlin, analitičarka javnog mnijenja iz Tel Aviva.

"Jedan od najvažnijih podataka za mene jest da je u lipnju 2025. gotovo dvije trećine Izraelaca vjerovalo da je djelovao iz stvarnih sigurnosnih razloga", rekla je. "To je velika razlika, s obzirom na to da su dvije godine nakon napada 7. listopada ljudi mislili da velike strateške odluke o ratu u Gazi donosi iz političkih razloga."

Politički otpor ratu unutar Izraela uglavnom dolazi od palestinskih građana ili autsajdera poput Jonathana Shamriza, koji se prvi put kandidira na izborima. Njegovog brata Hamas je uzeo za taoca 7. listopada, a kasnije su ga u Gazi ubile izraelske snage.

"Zaključak je da nema oporbe", objavio je na društvenim mrežama. "Zna li itko kada će rat završiti? Zna li itko zašto smo uopće ušli u njega? Postavlja li itko pitanja?"

Dva lica rata: Izrael i svijet

Izraelski trijumfalizam u oštrom je kontrastu s pogledom na rat izvan zemlje, gdje vijestima dominiraju strahovi od regionalne eskalacije, rastuće cijene energenata i paraliza dijelova zaljevskih gospodarstava temeljenih na turizmu i sigurnosti.

U tjednu kada je u fokusu bilo bombardiranje škole za djevojčice u Iranu, vjerojatno od strane američkih snaga, u kojem je ubijeno najmanje 175 ljudi, naslovnica Jerusalem Posta prikazivala je izraelsku pilotkinju i anonimnu Iranku ruku pod ruku.

"Žene, život, sloboda. Na izraelski način", pisalo je, prisvajajući slogan proturežimskih prosvjeda iz 2022. godine. Za mnoge u SAD-u, predstavljanje zračnih napada kao kampanje za ženska prava podsjeća na invaziju na Afganistan.

Rizik za savezništvo

Iako je Trump vodio kampanju protiv stranih intervencija, njegovu promjenu stava ne podržavaju svi njegovi birači. Ankete pokazuju da se većina Amerikanaca, uključujući demokrate i značajan broj republikanaca, protivi onome što vide kao rat izbora.

Trump sada miješa prijetnje kopnenom misijom s prijedlozima da želi brzo "okončati" sukob. Najistaknutiji kritičar rata iz Trumpove administracije, bivši direktor Nacionalnog centra za protuterorizam Joe Kent, izravno je napao Izrael kada je prošli tjedan podnio ostavku.

"Iran nije bio izravna prijetnja našoj zemlji i jasno je da smo u ovaj rat ušli pod pritiskom Izraela i njegovog moćnog lobija u Americi", napisao je u pismu objavljenom na X-u.

Ako takvo stajalište dobije širu podršku, u vrijeme kada dvostranačka podrška Izraelu već slabi, to bi moglo nanijeti ozbiljnu štetu najvažnijem diplomatskom odnosu zemlje, rekao je jedan bivši visoki izraelski obavještajni dužnosnik.

Netanyahuov osobni ulog

Dok američko-izraelski odnos prijeti postati teret za Trumpa, za Netanyahua je on izborni adut. Trump bi u svibnju trebao posjetiti Izrael kako bi primio Izraelsku nagradu, jedno od najviših državnih priznanja.

Premijer se u međuvremeni bori u dugotrajnom sudskom procesu zbog korupcije, a izgubi li vlast, pred sud će stati kao običan građanin. Tražio je preventivno pomilovanje uz Trumpovu podršku, no izraelsko ministarstvo pravosuđa savjetovalo je protiv odbacivanja optužbi.

Naama Lazimi, zastupnica stranke lijevog centra Demokrati, izjavila je: "Otkako je Netanyahu postao optuženik, njegovo političko ponašanje sve je više vođeno osobnim preživljavanjem. Zato postoji legitimna zabrinutost da bi njegovi politički interesi ponekad mogli nadvladati izraelske nacionalne interese.

Podijeljeni parlament

Nema sumnje da je iranska prijetnja egzistencijalna, ali Benjaminu Netanyahuu se ne može vjerovati da neće iskoristiti rat i postignuća vojske za vlastiti politički opstanak." U međuvremenu, kampanja protiv Teherana potisnula je u drugi plan izvještavanje o humanitarnoj katastrofi u Gazi i nasilju na okupiranoj Zapadnoj obali.

Ipak, ako se sukob s Iranom okonča, a ankete se pokažu točnima i Izrael dobije podijeljeni parlament, ta bi pitanja mogla ponovno doći u središte pozornosti. Ako rat s Iranom trajno ošteti odnos sa SAD-om, svaki vojni trijumf mogao bi biti kratkog vijeka.

"Što ako se dan poslije nađemo sami?", napisao je Eli Leon u listu Maariv. "Ako je cijena rušenja iranskog režima prekid saveza sa Sjedinjenim Državama... to će biti pobjeda koja će nas na kraju stajati sposobnosti da dugoročno preživimo u ovoj regiji."