KUBA je ponovno ostala bez struje nakon potpunog kolapsa elektroenergetske mreže, a aktualna kriza podsjetila je na jedan od najvećih nedovršenih projekata iz vremena Fidela Castra - nuklearnu elektranu Juraguá.

Elektrana u pokrajini Cienfuegos trebala je smanjiti kubansku ovisnost o uvoznoj nafti. Gradnja je počela početkom 1980-ih uz sovjetsku tehnologiju i financijsku pomoć, ali projekt nikada nije dovršen.

Danas na lokaciji stoji golema napuštena betonska konstrukcija, dok Kuba ponovno prolazi kroz jednu od najtežih energetskih kriza u svojoj povijesti.

U petak je nacionalna elektroenergetska mreža ponovno potpuno pala. Kubanska državna elektroenergetska kompanija navela je da je kolaps počeo kvarom na visokonaponskim vodovima, uz nestabilne vremenske uvjete. Samo oko pet posto stanovnika Havane imalo je struju do petka navečer. 

Castro je nuklearkom želio smanjiti ovisnost o nafti

Projekt Juraguá pokrenut je 1982. godine, u vrijeme kada se Kuba snažno oslanjala na Sovjetski Savez.

Prema dokumentima Međunarodne agencije za atomsku energiju, prva faza elektrane trebala je imati dva sovjetska reaktora VVER-440, svaki snage 417 megavata. Gradnja prvog bloka počela je 1983., a drugog dvije godine kasnije. 

Planovi su bili još ambiciozniji. Kuba je Juraguá vidjela kao početak šireg programa nuklearne energetike, a CNN navodi da se očekivalo da bi elektrana mogla proizvoditi najmanje 15 posto električne energije potrebne zemlji. 

Za socijalističku Kubu nuklearka je trebala biti veliki korak prema energetskoj sigurnosti.

Černobil je povećao zabrinutost, a onda se raspao SSSR

Projekt je od početka izazivao zabrinutost u SAD-u zbog blizine Floride i pitanja sigurnosti gradnje.

Nakon katastrofe u Černobilu 1986. američke kritike dodatno su se pojačale, iako je američka Komisija za nuklearnu regulaciju tada zaključila da se projekt Juraguá po konstrukciji više razlikovao od černobilskog reaktora i bio bliži zapadnim nuklearnim elektranama.

No presudan udarac projektu nije došao iz Washingtona, nego iz Moskve.

Sovjetski Savez raspao se 1991. godine, a Kuba je izgubila ključnog financijera, dobavljača opreme i tehnološkog partnera.

Gradnja je službeno zaustavljena 5. rujna 1992. zbog gospodarskih i financijskih problema. U tom trenutku građevinski radovi na prvom bloku bili su završeni oko 75 posto, dok su strojarski radovi bili na oko 20 posto. 

Pokušavali su je spasiti još godinama

Kuba i Rusija tijekom 1990-ih nekoliko su puta pokušavale pronaći način za nastavak projekta.

IAEA je krajem tog desetljeća navodila da je tehnička i ekonomska studija pokazala da bi dovršetak bio moguć, ali nije pronađen model financiranja. Sam dovršetak prvog bloka tada se procjenjivao na oko 600 milijuna dolara. 

Američka administracija istodobno je nastavila izražavati zabrinutost zbog sigurnosti elektrane.

Do početka 2000-ih Havana je konačno odustala od ideje njezina dovršetka.

Radnici danas gledaju ruševinu

Uz elektranu je izgrađeno i naselje poznato kao Ciudad Nuclear, Nuklearni grad, u kojem su trebale živjeti tisuće radnika i njihovih obitelji.

Danas je i ono daleko od onoga što je zamišljeno.

Luis Vargas, električar koji je radio na projektu, rekao je CNN-u da ga napuštena elektrana danas ispunjava tugom.

"Šteta je što je tako ostavljena jer su, nažalost, ondje uloženi milijuni, a nije je bilo moguće završiti", rekao je.

Bivši radnik Francisco Pérez prisjetio se dana kada je Fidel Castro osobno došao objasniti da gradnja mora stati.

"Rekao nam je istinu. Rekao nam je kakva je situacija i kakav je problem te da se elektrana mora zatvoriti", rekao je Pérez.

Danas Kuba nema nijedan nuklearni reaktor

Dok je kubanski projekt propao, nuklearna energija nastavila se razvijati u drugim državama američkog kontinenta.

Prema podacima IAEA-e, SAD danas ima 94 operativna nuklearna reaktora, Kanada 17, Argentina tri, a Brazil i Meksiko po dva. Kuba nema nijedan reaktor za proizvodnju električne energije.

Samo dva brazilska reaktora imaju zajedničku neto snagu od 1884 megavata - gotovo koliko iznosi manjak električne energije koji je Kuba posljednjih tjedana bilježila u razdobljima najveće potrošnje.

Struje nema ni kada mreža ne kolabira

Kubanski energetski problemi, međutim, danas nisu posljedica samo toga što nikada nije dovršena nuklearna elektrana.

Zemlja ima stare termoelektrane, kronično nedovoljno ulaganje u infrastrukturu i ozbiljnu nestašicu goriva. Kriza se ove godine dodatno pogoršala zbog američkih mjera koje su velikim dijelom blokirale dopremu nafte na otok. Havana za stanje prvenstveno krivi američke sankcije, dok Washington odgovornost pripisuje i desetljećima lošeg gospodarskog upravljanja kubanske vlasti. 

Čak i kada nacionalna mreža radi, u nekim dijelovima zemlje nestanci struje traju više od 30 sati, a prekidi utječu i na opskrbu vodom, hlađenje hrane, telekomunikacije i rad javnih službi.

Na betonskoj konstrukciji napuštene elektrane Juraguá još se može pročitati slogan ispisan na ruskom i španjolskom: "Neka atom bude radnik, a ne vojnik."

Na Kubi nije postao ni jedno ni drugo.