LAVA je dvogodišnja djevojčica koja boluje od spinalne mišićne atrofije, nasljedne bolesti koja često završava smrtnim ishodom u prvim godinama života. Lavi je potreban lijek Zolgensma, revolucionarna genska terapija koja zaustavlja progresiju bolesti te može dovesti i do izlječenja. Ipak, Lava na njega nema pravo u Hrvatskoj.

Prve simptome bolesti dobila je s godinu dana i šest mjeseci. Teže je propuzala, a kasnije se nije mogla dizati na noge, što je roditeljima bio prvi signal da nešto nije u redu. Njezina majka Petra govori nam kako je već 11 mjeseci u borbi sa sustavom koji joj odbija dati lijek iako se isti nalazi na osnovnoj HZZO-ovoj listi. Obrazloženje je to da Lava ne zadovoljava njihove kriterije. 

Kriteriji u Hrvatskoj drugačiji nego u ostatku EU 

Kako nam priča Petra, nakon što je proizvođač lijekova Novartis LTD poslao zahtjev za stavljanje lijeka na HZZO-ovu listu limitiran do tri kopije gena, hrvatsko zdravstvo odbilo je njihov prijedlog te se smanjila indikacija do dvije kopije gena iako se u drugim zemljama Europske unije Zolgensma može koristiti i za oboljele koji imaju tri kopije gena.

"U drugim zemljama postoje djeca starija od dvije godine koja primaju Zolgensmu, a primjena lijeka nije uvjetovana godinama, već brojem kopija, uključujući i tri kopije", kaže Petra.

Najteži oblik SMA - tip 1 manifestira se u prvih šest mjeseci mišićnom slabošću i smanjenim tonusom mišića, jače izraženim na nogama, pogotovo natkoljenicama, a u manjoj mjeri na rukama. Imaju oskudne pokrete i često niti ne podižu noge od podloge. Djeca ne kontroliraju glavu. Razvija se slabost međurebrenih mišića, a funkcija ošita je očuvana. Mogu imati otežano sisanje i gutanje.  

Tijek bolesti je progresivan, javlja se do 18. mjeseca života, a djeca nikada samostalno ne sjede. Zatajenje disanja razvija se koncem druge godine života. Djeca s tipom 2 imaju usporeni motorički razvoj, a kasnije samostalno sjede. Imaju slabost donjih ekstremiteta, a obično razvijaju čestu skoliozu i mogu razviti teškoće disanja. Bolesnici s tipom tri obično otežano hodaju i često padaju, mogu s vremenom postati nepokretni i razvijaju skoliozu.

Iz KBC-a Zagreb su nam pojasnili što zapravo znači broj kopija.

Postoji više čimbenika koji utječu na težinu kliničke slike, no daleko najznačajniji je broj kopija gena SMN2. Riječ je o genu koji je gotovo istovjetan s genom SMN1 koji nedostaje u bolesnika sa SMA. Gen SMN2 može biti prisutan u više kopija, ali dovodi do značajno manje proizvodnje proteina SMN u odnosu na gen SMN1.

Više kopija gena SMN2 povećava vjerojatnost blažeg oblika bolesti. Ukratko, težina bolesti ovisi o broju SMN2 gena. Oni bolesnici koji, uz osnovnu dijagnozu SMA, imaju veći broj kopija SMN2 gena imaju i manje težak oblik bolesti.

Petra ističe da je problem u tome što je korištenje lijeka u Hrvatskoj ograničeno na dvije kopije te za djecu do dvije godine. Tvrdi kako se u drugim državama on primjenjuje i na djecu koja imaju tri kopije. 

Priča nam kako joj je u veljači prošle godine rečeno da Lava nije kandidat za gensku terapiju, odnosno Zolgensmu. Nakon što je poslala dopis HZZO-u s pitanjem zašto je smanjen limit i time zakinuto njezino dijete, kaže da joj je ravnatelj Lucian Vukelić izostavio pojasniti zašto se Hrvatska ne vodi tim pravilom. U listopadu prošle godine održala je prvi sastanak s ravnateljem Antom Ćorušićem uz njegove riječi kako KBC Zagreb nije nadležan za promjenu pravilnika, već je za to nadležan HZZO.

Mjesec dana nakon sastanka s vrhom HZZO-a, gdje su joj, kako nam priča, objašnjavali da ne mogu sami mijenjati indikaciju pravilnika te da je za to nadležan referentni centar, odnosno KBC Zagreb, ponovljen je sastanak s ravnateljem Ćorušićem na kojemu, kako nam priča Petra, on "priznaje neznanje i da je uistinu KBC Zagreb te njegovo Povjerenstvo za lijekove jedino koje može donijeti izmjenu pravilnika".

"U prosincu smo dobili odbijenicu Povjerenstva za lijekove za doziranje Lave lijekom Zolgensma jer i na trenutnom lijeku pokazuje rezultat, potpuno ignorirajući rezultate studije za dvojnu terapiju te iskustvo i rezultate djece diljem svijeta", kaže Petra.

Roditelji prikupljaju novac za liječenje

Lavini roditelji do sada su uložili 250 tisuća kuna u njezin oporavak, a liječila se dva mjeseca u Kanadi, gdje je postigla sjajne rezultate i sada može uz pomoć drugih stati na noge i napraviti nekoliko koraka. U međuvremenu je Petra pokrenula humanitarnu akciju kako bi prikupila sredstva za nabavu Zolgensme. Inače, radi se o trenutno najskupljem lijeku na svijetu, a potrebna su im 2.4 milijuna eura. 

Glavna razlika između lijeka Zolgensme i ostalih lijekova protiv spinalne mišićne atrofije je taj što je Zolgensma genska terapija pa njezinom primjenom postoji mogućnost izlječenja od bolesti.

"U ovom trenutku mi kao roditelji pokrećemo humanitarnu akciju za najskuplji lijek na svijetu. Potrebno nam je 2.4 milijuna eura kako bismo našem djetetu omogućili lijek koji će joj donijeti nove rezultate, napretke, samostalan hod, samostalnost te mogućnost za aktivan i samostalan život u odrasloj dobi u kojem će moći i sama dati doprinos ovom društvu i ovoj državi. Država je zakazala. Mi kao roditelji nećemo odustati", kaže Petra.

Prije par tjedana je održan humanitarni turnir koji je podržao akciju "Za Lavin prvi korak" u organizaciji Bad Blue Boysa iz Zaprešića te ostatka regije.

"Sami turnir je prošao odlično i bio je odlično organiziran, a dečki lavovskog srca su nam još jednom pokazali da su, iako na van grubi, iznutra nježni i empatični članovi društva koji su uvijek uz nas.

U budućnosti nam slijedi još nekoliko sportskih turnira, evenata te drugih projekata putem kojih ćemo prikupljati dodatna sredstva za Lavin lijek", kaže Petra.

Uz to, aktivna je kampanja putem platforme GoGetFunding putem koje se mogu uplatiti donacije za Lavu iz cijelog svijeta bez provizije. 

"Tražili smo da se okupe neuropedijatri i razmotre naš zahtjev koji je odbijen s izgovorom da dijete dobro napreduje na trenutnom lijeku i da nema potrebe da prelazi na gensku terapiju, a ne mogu se koristiti dva lijeka istovremeno iz spektra posebno skupih lijekova.

Tražila sam Ravnateljstvo KBC-a Zagreb da mi objasni kako se samostalno financira lijek, kolika je puna cijena cijelog tretmana, a ne samo lijeka, međutim, dobila sam odgovor da u Hrvatskoj nije moguće samostalno financirati lijek, što nije istina jer postoji nekoliko djece koja dobivaju lijek preko hrvatskog zdravstva, a roditelji ga samostalno plaćaju.

Svjesna sam da je dvojna terapija rijetkost. Imamo mogućnost prebaciti Lavu s lijeka Risdiplam i prijeći na Spinrazu, ali nam ne daju mogućnost korištenja Zolgensme zbog ograničenog broja kopija", kaže Petra.

Lava nije jedini slučaj

Spinalna mišićna atrofija je teška nasljedna neuromišićna bolest koja dovodi do propadanja prednjih rogova kralježničke moždine, što uzrokuje motoričko propadanje. Time su oboljelima, ovisno o tipu bolesti, s vremenom smanjene mogućnosti hoda, jedenja, ali i disanja pa tako brojni oboljeli cijeli život provedu na respiratoru. U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticiraju oko četiri slučaja, a većina njih ima najteži oblik (tip 1). Trenutno je u Hrvatskoj 43 djece s dijagnozom ove bolesti.

Ivana iz Dubrovnika majka je Matije koji boluje od istog tipa SMA kao i Lava, a rekla nam je da je u trenutku dolaska u bolnicu on imao dvije godine i dva dana, a s obzirom na ograničenje prema godinama automatski nije imao pravo na Zolgensmu. Kaže da joj nije jasno zašto je Povjerenstvo ograničilo primanje lijeka na dvije kopije i do dvije godine života.

"U međuvremenu su promijenili uvjete za dobivanje lijeka. U početku je kriterij bio do dvije godine i 13.5 kilograma, a u međuvremenu su limitirali dobivanje lijeka na oboljelu djecu tipa dva bolesti s dvije kopije. Da Matija tada nije imao dvije godine, svejedno ne bi dobio lijek jer ima tri kopije, a ne dvije. Naša borba je dvojna terapija", kaže Ivana.

KBC: Lijek nije dovoljno istražen 

Upitali smo KBC Zagreb zašto je odlučeno da se lijek daje djeci do dvije godine, zbog čega nije moguće koristiti dvojnu terapiju te je li moguće da i starija djeca koriste taj lijek, na što su nam kazali kako postoje vrlo ograničeni podaci o sigurnosti primjene lijeka kao i učinkovitosti u djece starije od dvije godine i tjelesne mase iznad 13.5 kg te sigurnost i učinkovitost nisu sa sigurnošću utvrđene. Ističu i kako ponovljena primjena lijeka nije moguća zbog razvoja protutijela na virus AAV9. 

"U liječenju spinalne mišićne atrofije ne postoji izlječenje niti jednim postojećim lijekom, primarno zbog toga što je već u trenutku rođenja propao određeni broj živčanih stanica – neurona koji se ne mogu obnoviti. Trenutno ne postoje objavljene studije, pa naravno niti smjernice, koje preporučuju paralelnu primjenu lijekova onasemnogen abeparvovek (Zolgensma) i lijeka nusinersen ili risdiplam", kažu.

U Hrvatskoj su dostupna tri lijeka - poznata Spinraza, Zolgensma i Risdiplam, a osim navedenih, u svijetu ne postoje drugi lijekovi koji se koriste u liječenju spinalne mišićne atrofije u kliničkoj praksi.

Samo jedan bolesnik s najtežim oblikom bolesti (tip 1) kojemu je liječenje započeto u kasnoj fazi (jer ranije nije postojala terapija) na mehaničkoj ventilaciji ne prima terapiju jer je obitelj odustala od daljnjeg liječenja. Svi ostali bolesnici se liječe jednim od oblika terapije. Iz KBC-a kažu kako su u Hrvatskoj dostupni svi oblici liječenja spinalne mišićne atrofije.

"U pedijatrijskoj populaciji, u Hrvatskoj je trenutno 47 oboljele djece. Od navedenih pedijatrijskih bolesnika, sedam ih prima nusinersen (spinrazu), troje je primilo onasemnogen abeparvovek (Zolgensmu), ostali su na terapiji risdiplamom. Od 58 oboljelih odraslih bolesnika njih 54 dobivaju terapiju. Terapiju ne dobivaju osobe koje su to odbile. Nusinersen (spinrazu) dobiva 14 odraslih bolesnika, a risdiplam njih 40", kažu.