Foto: Index, Hina

FINIŠ izborne kampanje je neizvjestan - ankete se prilično razlikuju, a dodatno su rađene s mogućim odstupanjem 3-5%, što je poprilično. Čini se da niti jedna agencija sebi ne želi dozvoliti pogrešku koja se dogodila prošli puta, kada je Most dobio dosta više nego u predviđanjima.

Međutim, jedno je izvjesno – ni HDZ ni SDP neće ostvariti dovoljnu većinu za samostalno, tj. sa svojim partnerima, formiranje parlamentarne većine. Između njih i dalje je Most, grupa neovisnih lista i pojedinaca, pod kapom Bože Petrova, koja će opet imati dovoljno glasova da ni HDZ ni SDP ne mogu do magičnih 76 glasova.

Dodatno, praksa ovih pola godine pokazala je kako je 76 samo matematička većina koja u ne znači puno – prilična je to skupina ljudi, netko bude bolestan, netko na putu, netko ne dođe na sjednicu, netko stvarno ima posla primjerice kao član Parlamentarne skupštine Vijeća Europe – uglavnom, bez nekih 80 zastupnika vrlo je teško osigurati većinu. Uvijek (a to se i događalo zadnjih mjeseci) postoji mogućnosti da oporba napravi uspješan manevar i nadglasa saborsku većinu ili je izlaskom iz dvorane ostavi bez kvoruma.

No, koja kombinacija će prevladati: HDZ i MOST po drugi puta? Manje moguće, ali u politici nikada ne reci nikad – SDP i Most? Ili nakon četvrt stoljeća – velika koalicija, pomalo po uzoru na davnu ratnu Vladu nacionalnog jedinstva?

Most zaboravlja da je bio u vlasti

Da ne bude zabune – Most je svakako dobrodošla pojava na ustajaloj hrvatskoj političkoj sceni. Netko je zaista trebao pokazati HDZ-u i SDP-u da nisu sami i da ne mogu Hrvatskom vladati kako im se ćefne svake četiri godine. Međutim, Most dobivanjem vlasti se ne snalazi – prvo su imali priličan raspad broja članova, potom sustav koordinacije s HDZ-om nikada nije proradio, a naposljetku, često su se ponašali kao oporba, a ne kao vlast.

Most definitivno ne treba shvatiti negativno – međutim njihov način rada je u najmanju ruku čudan – kao prvo tu je izravno petljanje u odnose u drugim strankama, tj. određivanje koalicije (ili kako Petrov želi reći – suradnje) kadrovskim kombinacijama druge stranke.

Tako u jednom od valjda posljednjih predizbornih velikih nastupa, pa time i važnijim, Božo Petrov kaže da Milanović ne može biti premijer: "Gospodin Milanović je imao svoju priliku pokazati što može u jednoj vladi koja mu je jamčila stabilnost i volju birača da se zaista provedu reforme u trenutku kad je 2011. dobio mogućnost da zaista nešto napravi, a nije napravio. Tako da ne vidim razlog zbog čega bi bio predsjednik Vlade." Po istom pravilu netko bi se mogao zapitati što onda sam Božo Petrov radi u politici, jer eto bio je potpredsjednik Vlade, pa što nije proveo reforme?

Mostovih sedam uvjeta

Budućnost suradnje Most uvjetuje čudnim zahtjevom: "U roku od 15 dana nakon što se odabere stranka kojoj će se prvoj dati prilika, imat će rok od 30 dana u kojem će u Saboru moći izglasati nekoliko zakona u kojima će pokazati da su spremni provoditi promjene za koje se zalažemo", kaže Petrov.

Dakle, tehnički, praktično odmah, prije formiranja Vlade Sabor bi trebao izglasati nekoliko i to važnih zakonskih propisa! Nedostatak povjerenja u buduće partnere, što li? Neki od tih prijedloga su na dobrom tragu, no zašto tako, bez pripreme i bez Vlade? Jer ako ne postoji ni minimalno povjerenje – već se traži "glasanje unaprijed", onda je to samo početak još jedne nestabilne Vlade kojoj nitko ne vjeruje.

Od sedam uvjeta – spomenut ćemo ovdje jedan koji baš govori o političkoj nespretnosti. "Republika Hrvatska ima pravo, pogotovo po mišljenju Europske unije iz 2013. godine, ukinuti ZERP i uvesti isključivi gospodarski pojas.”, kaže Petrov. Apsolutno se možemo složiti s Petrovim da gospodarski pojas treba uvesti, zanemarimo i njegovu pogrešku, u pitanju nije mišljenje Komisije već jedna studija rađena za Komisiju (Costs and benefits arising from the establishment of maritime zones in the Mediterranean Sea), no politički, što znači uvođenje gospodarskog pojasa dok nije izabrana Vlada i dok se nije stabilizirala? Pa odmah po uvođenju, imali bi jak politički napad od strane Italije i Slovenije, sigurno bi se uplela i EU komisija, a tko bi na Hrvatskoj strani? Ministar vanjskih poslova tehničke vlade u ostavci dva tjedna pred razrješenje!

Ruža Tomašić koja se već godinama snažno zalaže za uvođenje gospodarskog pojasa možda je najbolje na Fejsu opisala ovaj Mostov zahtjev: "Problem je što su to obećavali i za prošle izbore. (…) Sad su opet za to i traže hitno proglašenje! Toliko hitno da se neće čekati ni formiranje vlade. A tko će onda braniti tu našu odluku pred Europskom komisijom? Tko će razgovarati s našim susjedima na koje će se takva odluka odnositi? Proglašenje isključivog gospodarskog pojasa RH na Jadranskom moru predstavlja najveće širenje suvereniteta RH nakon proglašenja neovisnosti i zahtijeva jake diplomatske aktivnosti. Država bez vlade se u takvo što ne upušta! Ovo je previše važno pitanje za Hrvatsku i njime se ne bi trebali olako poigravati ljudi koji pretendiraju biti dio vlasti!"

Pitanje je potpuno legitimno – ako je Most bio dio vlasti – zašto nije uputio zahtjev u Sabor, a sada je tolika žurba da bi nešto što se diplomatski priprema mjesecima, ako ne i godinama, trebala odrađivati tehnička vlada u ostavci? To ne ide, to nije politički zrelo! Ozbiljna politika se tako ne vodi.

Most i HDZ

Predsjednik Vlade Plenković, prvi potpredsjednik Petrov? Ovu kombinaciju možemo zamisliti – Božo Petrov nije isključio mogućnost suradnje s Plenkovićem, pa ni mogućnost da Plenković bude budući premijer. Jasno je – HDZ više ne može dopustiti da predsjednik HDZ-a, u kombinaciji gdje je HDZ u vlasti ne bude premijer. Uostalom vidjeli smo – sustav s premijerom koji nema političkog utjecaja ne funkcionira.

HDZ-u bi zasigurno odgovarala ovakva kombinacija, jer ostaju na vlasti. Međutim, Petrov već upozorava u spomenutom intervjuu na N1: "Kad bismo mi znali da se zaista HDZ promijenio i da su spremni napraviti nešto za Hrvatsku, da se struktura HDZ-a promijenila, da oni interesni lobiji, koji su na kraju rušili vladu koju su oni predložili prije tri mjeseca, da se to promijenilo, onda bismo mi rekli da se promijenio HDZ. Promjena jednog čovjeka (misli se očigledno na Karamarka, op. a.) ne znači ništa, to je jedna stvar."

HDZ se, da nam bude jasno – nije promijenio. HDZ je promijenio prvog čovjeka, po sistemu kako se tamo radi: "Kralj je mrtav – živio kralj!" Nakon Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Tomislava Karamarka došao je uglađeni štreber Andrej Plenković, s novim stilom, novim nastupom – i gotovo potpuno istim ljudima s kojima su radili prethodnici. Samo su prethodni predsjednici stranke u najboljem boljševičkom stilu uredno uklonjeni iz stranačke povijesti.

Što bi značila uspostava vlade HDZ-Most? Kao, prvo još nestabilniju Vladu nego do sada – čini se da prema predviđanjima i HDZ i Most stoje nešto lošije. Znači, za 80-tak zastupnika trebalo bi pokupiti još par gladnih koalicijskih partnera. Ali tu je opet "suradnja" kako Petrov kaže, Nacionalno vijeće Mosta koje se čeka kako bi donijelo neku odluku, skidanja nedogovorenih točaka s dnevnog reda sa same sjednice Vlade i sve ostalo što smo već vidjeli. Most je, rekli smo već, došao kao odličan korektiv, ali je iznimno nekooperativan i nezreo u operativnoj politici. Koliko i kako to HDZ može trpjeti?
U ovoj kombinaciji – vrlo je izgledno (posebno ako broj zastupnika bude manji nego prošli puta, pa budu uključeni i još neki gladni partneri), da za pola godine opet odemo na izbore. A tada – onaj tko prođe taj scenarij doživljava potop. HDZ toga mora biti svjestan. I sam Plenković, koji tada postaje jedan od bivših predsjednika i brisan iz povijesti stranke.

Most i SDP

Iako Zoran Milanović vjerojatno još nije potpuno izgubio nadu u mogućnost dogovora s Mostom (jer, da tih desetak zastupnika mu nedostaje!), vrlo je teško nakon svega izgovorenog zamisliti takvu koaliciju. Kao prvo, Petrov bi maksimalno radio da makne – samog Zorana Milanovića.
Kao drugo, ne treba zaboraviti da Most, koliko to god krije, ideološki predstavlja desnicu (i sam Božo Petrov je prije koju godinu započeo kao aktivist desnog Hrasta) i vrlo teško je očekivati da će surađivati s SDP-om.

Ukratko, makar u politici postoji nikad ne reci nikad, teško bi bilo za očekivati da SDP krene s partnerom kojemu je cilj maknuti iz politike šefa SDP-a, a i dodatno, teško da bi se Milanovićev i Petrovljev mentalitet poklopio. Bila bi to vlada koja bi trajala možda koji mjesec. Nešto bi se jako moralo prelomiti u obje stranke da uspije. A kako se u Hrvatskoj malo toga prelama u politici – ovo je možda i najmanje vjerojatna budućnost.

Velika koalicija - HDZ i SDP

HDZ i SDP zajedno tvore saborsku većinu? Velika koalicija. Podsjetimo se – ne bi ovo bio prvi puta. Treća Vlada Republike Hrvatske, ratna vlada, nazvana i Vlada nacionalnog jedinstva, koju je vodio Franjo Gregurić bila je velika koalicija, istina u vrlo specifičnim ratnim uvjetima. Potpredsjednik te Vlade bio je Zdravko Tomac (tada u SDP-u), a ministar Dražen Budiša (HSLS), možda i najutjecajniji oporbenjak u to vrijeme.

Ta Vlada se, gledano sada nakon 25 godina, pokazala iznimno uspješnom – u doslovno očajnim uvjetima, uz ogroman broj prognanika i okupiranom trećinom države uspjela je održati politički, društveni, prometni, pa i ekonomski sustav u kakvom-takvom redu. Morali su gotovo na dnevnoj razini donositi ključne odluke za opstanak države – i uspjeli su.

Da li je tako nešto moguće danas? Srećom, nismo u ratu, no u kriznim vremenima jesmo. Može li SDP i HDZ zatomiti svoj ego i stvoriti veliku koaliciju bez Mosta? Ako pogledamo Milanovića i Plenkovića – obojica imaju sličan životni put, uz nešto različiti temperament, no unatoč ponekoj ružnoj riječi u kampanji – čini se da bi mogli surađivati.

Velika koalicija bi pokazala da su obje stranke programski umnogome slične – što u biti nije loše, osim što bi prestravilo gorljive zagovornike obje stranke. Pronašli bi da, osim što je HDZ nacionalno glasniji, imaju vrlo malo suštinskih, posebno ekonomskih razlika. Također, zasigurno bi se u velikoj koaliciji smirile tenzije i priče partizani-ustaše, jer takva koalicija bi morala izbjegavati povijesne pričice.
Dobra je stvar što bi imali mogućnosti zaista reformirati Hrvatsku, jer bi velika koalicija HDZ-SDP mogla mijenjati Ustav. Loše je što bi malo toga reformirali – kao prvo ne bi dirali lokalnu samoupravu, jer obje stranke žive na svojim predstavnicima u gradovima i selima i nabujaloj administraciji.

No, za razliku od heterogenog Mosta – obje stranke imaju čvrstu stranačku strukturu – pa što se dogovore šefovi, tako onda i bude. A nije nemoguće zamisliti da se Milanović i Plenković izravno i često dogovaraju. Predsjedništva HDZ-a i SDP-a, a kamoli šira tijela neće baš lako protiv svojih čelnika. Moglo bi se dogovarati i članstvo, zlobnik bi primijetio da bi se mnogi našli nakon četvrt stoljeća – ta članstvo nekadašnjeg Saveza komunista Hrvatske se uredno podijelilo na SDP i HDZ (više ih je prešlo u HDZ). Nema ljepšeg nego naći stare prijatelje…

Problem je naravno – tko bi bio premijer? U ovoj kombinaciji SDP-ova koalicija će imati više zastupnika (prema predviđanjima), ali HDZ kao stranka više zastupnika. A premijer postaje, jasno je, tko ima više zastupnika. Što je u ovakvoj kombinaciji "više"? No, moguće je da se dogovore, recimo da onaj tko dobije potpredsjednika Vlade, dobije i mjesto predsjednika Sabora.

Velika koalicija bi, rekli smo, mogla provesti reforme, ali ona to neće napraviti, reforme će biti usporene i provedene baš ako nužno treba. S druge strane, usijane glave s obje strane bi se malo smirile, pa bi u toj kombinaciji dobili i nešto mirniji, ako već ne pametniji politički život.