JUČER je održan 17. Zagreb Pride. Povorka ponosa LGBT osoba već godinama u Zagrebu prolazi bez ikakvih incidenata, a tako je bilo i ove godine.

Počelo se stoga u dijelu javnosti, onom manje sklonom ovoj manifestaciji, postavljati pitanje ima li uopće potrebe za takvu povorku. 

Nije uvijek bilo ovako mirno

No prije nego što se u potpunosti pozabavimo ovim pitanjem, vratimo se malo u prošlost. 

Prvi Zagreb Pride održan je 2002. godine. Nekoliko stotina LGBT-ovaca i podržavatelja Pridea prvih je godina bilo izloženo fizičkim napadima, i to unatoč tome što ih je u povorci pratio višestruki obruč mnogobrojne interventne policije.

17 godina je puno i lako se zaboravlja ono što se događalo na početku dvijetisućitih godina, ali na sudionike Pridea njihovi su protivnici bacali suzavce, molotovljeve koktele, pepeljare, kamenje i kojekakve predmete, u grupama ih dočekivali uzvikujući "Ubi pedera" i slične parole. Oni koji su smogli hrabrosti da dođu na Povorku ponosa i da pokažu da su i oni dio društva u kojem živimo i da imaju pravo voljeti koga žele a da ih se zbog toga ne sotonizira, vrijeđa i fizički napada, morali su nakon Pridea strahovati i kako će doći kući jer su ih čekale grupice homofoba s jasnom namjerom da ih pretuku.

U 17 godina ipak smo nešto uspjeli napredovati kao društvo pa se prajdovci danas bez straha okupljaju u Povorci ponosa. Ove je godine srušen rekord u broju ljudi koji su se okupili na Prideu, prema policijskoj procjeni u trenutku kada je povorka prolazila Trgom bana Jelačića, u njoj je bilo čak deset tisuća ljudi.

Danas povorku prati neusporedivo manje policajaca nego početkom dvijetisućitih, a povorka umjesto napada doživljava odobravanje i pozdrave građana. 

Mržnja se preselila

No mržnja prema drukčijima zato se preselila negdje drugdje.

Preselila se, prvenstveno, na internet. To što se oni koji iz nekog razloga imaju potrebu mrziti LGBT osobe više ne osjećaju dovoljno moćnima da na ulici vrijeđaju i napadaju drukčije od sebe, ne znači da se ne osjećaju sigurno to činiti sa sigurne udaljenosti, iza tipkovnice svog računala ili mobitela.

Štoviše, da čovjek ne zna koja je godina, kada bi pogledao odvratne komentare koje pišu o sudionicima Gay Pridea, teško bi mogao doći do zaključka da nije riječ o početku dvijetisućitih kada se na pedere išlo suzavcima i molotovljevim koktelima. 

Ispod samo jednog live videa Index Vijesti s jučerašnjeg Pridea, izvukli smo gotovo stotinu odvratnih komentara. Većina komenatara bila je upravo takva.

Među njima ima onih popuno gnjusnih, kao i onih koji su čisti govor mržnje i kao takvi predstavljaju kazneno djelo pa se postavlja pitanje hoće li reagirati i policija koja inače promptno reagira kada netko premijeru poruči da će "ga zgromiti".

Zazivanje Hitlera, plinskih komora i Golog otoka

U više njih zaziva se Hitlera "koji je znao što bi s takvima" i njegove plinske komore, gejeve se ubija, tjera ih se na Goli otok "pa neka se tamo razmnožavaju", što je jedan od primitivnih idiotluka koje ta vrsta ljudi ponavlja kao vrhunac svojeg intelektualnog napora. 

One koji bi LGBT populaciju zatvarali u četiri zida uglavnom smo preskakali jer je bilo i puno gorih, no i to je jedna od teza koja se ponavlja već gotovo dvadeset godina i selektivno se primijenjuje samo i isključivo na gejeve, lezbijke, transeksualne i transrodne osobe.

LGBT-ovce u komentarima nazivaju bolesnicima, nakazama, mentalno zaostalima. Zazivaju se bombaši samoubojice, spominju strojnice, molotovljevi kokteli i druga oružja koja treba upotrijebiti protiv gay osoba. 

Naravno, tu i tamo se spominje i Bog i Katolička crkva jer što je katoličkije nego priželjkivati da se bombaš samoubojica zabije u one koji nikoga ne napadaju nego su samo ono što jesu.

Mrzilačkim komentatorima zajedničko je tragično nepoznavanje pravopisa i jezika općenito, a zanimljivo je i da nevjerojatno lako zajednički jezik nalaze radikalni pripadnici raznih naroda bivše Jugoslavije koji se inače, u istim takvim komentarima, redovito žestoko prepucavaju. 

Borba za normalno društvo, očito, nije gotova

Gnjusni, bolesni, pa i opasni komentari dokazuju da borba za to da LGBT osobe u društvu budu prihvaćene, barem na toj razini da ih se ne vrijeđa na najodvratniji način i da im se ne prijeti ozljeđivanjem, pa čak i smrću, i dalje traje. 

No kada i ta bitka za normalno društvo bude dobivena, ako za to uopće ima nade u Hrvatskoj, to ne bi trebao, kao i svugdje drugdje u civiliziranom svijetu, biti razlog da se takva povorka više ne održava, nego da bude ono što je posljednjih godina počela biti i u Hrvatskoj - prisjećanje na mukotrpnu borbu za prihvaćenost LGBT osoba (u svijetu, ali i Hrvatskoj) te prilika za slavljenje različitosti veselom i šarenom zabavom.

Koju nitko tko to ne želi, ne mora gledati. No one koji su odlučiti napisati sve te odvratne komentare o gejevima i koji se kao zgražaju nad Prideom očito je itekako zanimao prijenos istog tog Pridea. Pisali su odvratne komentare, ali su i gledali video koji im se, kao, gadi.

Ono što bi stvarno trebalo izazvati gađenje su odvratni komentari. Ako imate želudac za to, pročitajte komentare na ovogodišnju Povorku ponosa koje smo izvukli iz samo jednog videa Index Vijesti na Facebooku.