1870-E godine u jugoistočnoj Europi bile su turbulentne. Događaji u BiH započeli su internacionalnu krizu koja je kulminirala ratom između Ruskog i Osmanskog Carstva. U tom ratu Osmanlije su bili poraženi, a Rusija je s njima potpisala ugovor u kojem je stvorena bugarska država s izlazom na Crno i Egejsko more. Europske zemlje smatrale su da bi odnosi snaga u Europi bili uzdrmani kada bi Rusija putem Bugarske dobila izlaz na Sredozemno more, pa je sazvan Berlinski kongres.

Berlinski kongres revidirao je ugovor potpisan između Ruskog i Osmanskog Carstva. Bugarska država je smanjena, a priznate su i neke nove zemlje na Balkanu: Srbija, Crna Gora i Rumunjska.

Rješavanje istočnog pitanja

Nakon što je izgubila u Krimskom ratu sredinom 19. stoljeća, Rusija je pristala da Crno more bude neutralna zona. To je oslabilo njen utjecaj na Balkanu pa se ruski car Aleksandar II. okrenuo modernizaciji. Međutim Rusija nikada nije odustala od svojih ambicija na Balkanu te je bila spremna započeti novi rat protiv Osmanskog Carstva. Sve što je trebala je dobra izlika.

Izlika se manifestirala u obliku ustanka. U Hercegovini su se pobunili stočari radi visokih poreza, na što su osmanske vlasti odgovorile silom. Čim je vijest stigla u Zimsku palaču, Aleksandar je objavio rat Osmanskom Carstvu pod izlikom da zaštiti svoju slavensku braću. Ogromna ruska vojska marširala je prema Carigradu, a rumunjske su se kneževine pridružile ratu i najavile ujedinjenje i samostalnost.

Srbija i Crna Gora aktivno su pomagale ustanak u Hercegovini. Uskoro će shvatiti da je došao povijesni trenutak kada će se napokon moći osloboditi osmanskih okova, pa i one proglašavaju neovisnost.

Bugarska dočekuje rusku vojsku kao osloboditelje te se također priključuje ratu. Nakon osmanskog poraza Rusija s njima potpisuje mir u San Stefanu te priznaje novostvorene države: Rumunjsku, Srbiju, Crnu Goru te Bugarsku. Bugarska je tim ugovorom dobila velik teritorij – protezala se od Trakije i Egejskog mora na jugu sve do Dunava i Crnog mora na sjeveru i istoku.

Revizija potpisanog mira

Europske su sile odlučile intervenirati te su iste godine organizirale Berlinski kongres. Kongres je započeo na današnji dan 1878. godine i promijenio je neke odluke sanstefanskog mira. Bugarska će dobiti neovisnu kneževinu, no ona će biti puno manja i bez izlaza na Egejsko more, ostatak teritorija bit će osmanska vazalna država Istočna Rumelija.

Na kongresu su priznate nove balkanske države. Njihovo priznanje objavio je Otto von Bismarck, predvodnik Kongresa, pred stotinama ključnih političkih figura Europe. Na neki način to je bio dan kada je stvoren moderni Balkan. Nakon Berlinskog kongresa Osmansko Carstvo više nije igralo ključnu ulogu na jugoistoku Europe.

Osim revizije sanstefanskog mira, Kongres je također priznao austrijsku okupaciju Bosne i Hercegovine. Nominalno je zemlja i dalje bila dio Osmanskog Carstva, no u praksi, nakon 1878., bosanska pitanja rješavaju se u Beču, ne u Carigradu.

Berlinski kongres bio je diplomatski skup koji je uredio političku kartu Balkana, no isto tako je stvorio neke od prvih preduvjeta za Prvi svjetski rat. Srbiji se nikako nije sviđalo da Austrija okupira južnoslavenska područja, a Bugarska je bila ljuta što joj nije dozvoljena država iz San Stefana.

Rusija je pristala na reviziju ugovora jer je car Aleksandar II. shvatio da će se inače diplomatski kompletno izolirati. Kako se bavio modernizacijom, trebale su mu europske investicije i prijatelji pa je pristao na manju Bugarsku. Njegov najveći uspjeh ipak je bilo vraćanje ugleda Ruskom Carstvu, koje je bilo poniženo porazom u Krimskom ratu 30 godina ranije, a u kojemu je umro njegov otac.