MIROTVORSTVO, dijalog i dobrosusjedski odnosi u našim društvima nisu baš na cijeni. Tome svjedoči i slučaj načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira koji je ubijen 1991. godine. Umjesto da njegovi napori da očuva mir u tadašnjem ratnom ozračju koje je prethodilo krvavim sukobima budu na ponos državi i društvu, danas malo tko zna tko je uopće bio Josip Reihl-Kir. Sjećanje na njega ne održava se zahvaljujući službenim politikama, već nastojanjima njegove supruge da istjera pravdu na čistac.

I dok današnja djeca o recentnoj povijesti uče kroz pobjedničke narative crno-bijele slike minulih ratova na ovom području, za Josipa Reihl-Kira u udžbenicima nema mjesta.

Ima i onih koji su htjeli mir, zato su i ubijeni

Umjesto da na dan njegove pogibije pišemo o državnom obilježavanju i polaganju vijenca na njegov grob, tekst koji slijedi podsjetnik je na to da je među hrvatskim građanima bilo onih koji su željeli očuvati mir ne oružjem nego razgovorom. Takvi su tih devedesetih bili rijetki. Jedan od njih bio je Josip Reihl-Kir.

Na dužnost zapovjednika policije u Osijeku postavljen je nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine. S te je dužnosti u vrijeme najžešće ratne propagande obiju strana nastojao spriječiti otvoreni rat u istočnoj Slavoniji odlazeći na barikade srpskih pobunjenika kako bi ih privolio na razgovor i odgovorio od neprijateljskog djelovanja. Nastojao je smiriti uzavrelu atmosferu i s hrvatske i sa srpske strane. Na razgovore sa srpskim pobunjenicima odlazio je nenaoružan, svjedoci vremena opisivali su ga kao miroljubivog čovjeka, uglađenih manira potpuno atipičnih za šefove policije.

Na dan kad je ubijen u Glasu Slavonije objavljen je intervju s Branimirom Glavašem u kojem je pozvao građane Osijeka da sva zapažanja o sumnjivim događajima i osobama više ne prijavljuju policiji, već Sekretarijatu za narodnu obranu te je objasnio da HDZ više nema povjerenja u osječku policiju i njezina šefa Josipa Reihl-Kira, a intervju je napravio novinar Drago Hedl, kojem je petnaestak dana pred smrt Reihl-Kir bio rekao da se boji za svoju sigurnost. 

Ubijen je 1. srpnja 1991. godine na kontrolnoj točki hrvatske policije između Osijeka i Tenje, vraćajući se s pregovora s pobunjenim Srbima u osječkom prigradskom naselju, zajedno s potpredsjednikom osječkoga Gradskog vijeća Goranom Zobundžijom i gradskim vijećnikom Milanom Kneževićem, a od strane pripadnika pričuvnog sastava hrvatske policije Antuna Gudelja. I pred očima tadašnjih policajaca kojima je zapovijedao.

Politička pozadina ubojstva nikad nije do kraja razjašnjena

Unatoč kasnijem suđenju ubojici, tek 2009. godine Gudelju je određena 20-godišnja kazna, okolnosti ubojstva i politička pozadina nikad nisu do kraja razjašnjeni.

Josipa Reihl-Kira danas se sjeća njegova obitelj i pokoji mirotvorac. U službenoj memoriji društva čije političke elite još uvijek parazitiraju na sukobima iz Drugog svjetskog rata za ljude koji su se grozili mržnje mjesta nema.