SLOBODAN Milošević (20. kolovoza 1941. - 11. ožujka 2006.) bio je srpski i jugoslavenski političar čije je predsjedništvo obilježilo raspad Jugoslavije i sukobe 1990-ih. Kao predsjednik Srbije (1989. - 1997.) i Savezne Republike Jugoslavije (1997. - 2000.) Milošević je igrao ključnu ulogu u ratovima na Balkanu, zbog čega je kasnije optužen za ratne zločine pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.

Rani život i uspon na vlast

Milošević je rođen u Požarevcu, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Njegov otac Svetozar bio je pravoslavni svećenik, a majka Stanislava učiteljica. Obiteljski život obilježile su tragedije: otac mu se ubio 1962., a majka 1974. Milošević je diplomirao pravo na Sveučilištu u Beogradu, gdje se pridružio Savezu komunističke omladine Jugoslavije.

Njegova politička karijera započela je pod mentorstvom Ivana Stambolića, bliskog prijatelja i utjecajnog komunističkog dužnosnika. Prije političkog uspona radio je kao bankar, uključujući poziciju predstavnika Beobanke u New Yorku.

Miloševićev politički uspon započeo je 1980-ih. Godine 1986. postao je predsjednik Saveza komunista Srbije uz Stambolićevu podršku. Međutim, 1987. okrenuo se protiv svog mentora, svrgnuvši ga s vlasti tijekom Osme sjednice CK SKS-a, čime je učvrstio svoju poziciju vođe Srbije. Ključni trenutak njegovog uspona bio je govor na Kosovu polju 1987., gdje je podržao srpske nacionalističke zahtjeve, što mu je donijelo široku podršku.

Započeo krvave ratove u Hrvatskoj i BiH

Milošević je 1989. izabran za predsjednika Predsjedništva SR Srbije, a 1990. osnovao je Socijalističku partiju Srbije (SPS). Njegova politika bila je usmjerena na centralizaciju vlasti i promicanje srpskog nacionalizma, što je doprinijelo raspadu Jugoslavije.

Tijekom 1990-ih podržavao je srpske snage u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, uključujući brutalno razaranje Vukovara, opsadu Sarajeva i genocid u Srebrenici. Od 1998. do 1999. vodio je sukob na Kosovu, što je kulminiralo NATO-ovim bombardiranjem Srbije 1999., nakon masovnih deportacija Albanaca.

Unatoč diplomatskim uspjesima poput Daytonskog sporazuma 1995., Miloševićeva vlast oslabjela je zbog gospodarskog kolapsa, korupcije i izolacije Srbije. Nakon spornih izbora 2000., masovni prosvjedi 5. listopada prisilili su ga da napusti vlast.

Hapšenje, suđenje i smrt

Milošević je uhićen 2001. zbog korupcije i zloupotrebe vlasti, a iste godine je izručen ICTY-u. Optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Suđenje je započelo 12. veljače 2002., a Milošević je odbio priznati legitimitet suda, sam vodeći obranu. Proces je trajao četiri godine, privlačeći veliku medijsku pozornost, ali nije završio presudom.

Milošević je preminuo 11. ožujka 2006. u pritvorskoj ćeliji u Scheveningenu, u Haagu, od srčanog udara. Patio je od hipertenzije i srčanih problema, a obdukcija je potvrdila prirodnu smrt iako su njegovi pristaše tvrdili da je otrovan ili da je bio zanemaren od Tribunala. Njegov zahtjev za liječenjem u Rusiji 2005. bio je odbijen. Tijelo mu je vraćeno u Srbiju i pokopano u Požarevcu, u dvorištu obiteljske kuće, uz prisustvo pristaša, ali bez državnih počasti.