U STUDENOM je 75-godišnji Mijat Čorluka pao i ostao nepokretan. Odveden je na hitnu i smješten u zdravstvenu ustanovu, no nakon nekoliko tjedana vratili su ga kući. I liječnica i susjedi mjesec dana mole nadležni centar za socijalnu skrb da ga hitno zbrinu. Centar šalje dopise, ali pomaka nema, donosi Provjereno.

Obilazi ga samo mještanin Marijan Komušanac, naloži mu vatru i donese hranu. Sustav je Mijatovog psa zbrinuo za dva dana, dok on leži nepokretan već gotovo mjesec dana. U njegovoj kući nema vode ni sanitarnog čvora. 

Sanitet zvao vatrogasce da obiju vrata

''Nemam nikoga. Da imam ikoga, lako bi bilo. Nemam nikoga'', kaže Mijat. No ipak postoji čovjek zbog kojega preživljava, a to je Marijan. ''Da mi nije njega, ja bih umro'', kaže Mijat, a Marijanu je teško gledati ga takvog, kaže: ''Psa mi je žao, a kamoli čovjeka! Zovem Dumovec, za dva dana dolaze po psa, a on je tu 21 dan.''

Mijat je u studenom pao iza kuće i tako ležao satima na hladnoći. Na travi ga je našao upravo Marijan i pozvao hitnu pomoć, koja ga je odvela na Rebro. Kasnije je bio na Klenovniku, a onda su nepokretnog čovjeka vratili u kućicu bez vode i grijanja. Da ga vraćaju, nisu nikome javili, kaže Marijan. Nije imao ni ključ pa je sanitet zvao vatrogasce da obiju vrata.

Mijat je bez primanja, oduvijek je teško živio, uz pomoć nećaka koji je sada bolestan i ne može se skrbiti o njemu. Supruga mu je preminula prije 10 godina. U otpusnim pismima stoji da je odbio smještaj u udomiteljsku obitelj, no on tvrdi suprotno, a sve i da je odbio misleći da će se već nekako snaći, u više od 20 dana moglo se ustanoviti da čovjek ne može samostalno živjeti.

Obavijestili centar za socijalnu skrb, pravobraniteljicu...

Liječnica obiteljske medicine Nataša Vukojević odmah je pokušala stupiti u kontakt s nadležnim centrom za socijalnu skrb, ali nije dobila nikakvu povratnu informaciju koja bi ukazivala da će se nešto riješiti. Marijan i njegova obitelj obavijestili su mjesni odbor i pučku pravobraniteljicu te pisali posvuda ne bi li se Mijatu pomoglo jer treba 24-satnu skrb.

Prijašnjih godina mu je iz Centra nuđen smještaj u udomiteljskoj obitelji, no kao i većina starijih dok su pokretni, i on je računao kako će se nekako snaći i smještaj je odbijao, ali sada je situacija bezizlazna. On bi, kaže, želio u dom.

Čeka već gotovo mjesec dana, susjedi se pitaju nema li Centar neki hitan smještaj za takve slučajeve. Provjereno je to pitanje postavilo nadležnom centru, ali na to pitanje nisu dobili odgovor.

Ne može do obroka

Mijat je dobivao hranu i materijalnu potporu Centra za socijalnu skrb, ali sada mu ni dostava obroka ne može pomoći s obzirom na to da nepokretan ne može do nje, a Vukojević kaže: ''Patronažna sestra je bila par puta, pisala je izvještaje, ja sam tražila njegu u kući. Na kraju nas je ta kućna njega ustanove odbila jer je trenutno sestra koja izlazi na teren bolesna.''

Liječnica je konačno dobila odgovor specijalne bolnice koja bi ga primila makar na minimalnih 14, a maksimalnih 30 dana, ali to nije rješenje jer će, ako mu centar ne pronađe smještaj, opet završiti nemoćan u nehumanim uvjetima.

Centar: Tražimo smještaj

Centar tvrdi da traži smještaj. Ovako su kazali za Provjereno iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad: ''Intenzivnim savjetodavnim radom s korisnikom napokon je pribavljena njegova suglasnost za smještaj tek krajem prosinca 2022. godine. Po dobivanju iste upućeni su žurni zahtjevi za smještaj na više od 50 ustanova - domova za stare i nemoćne osobe u cilju što brže realizacije smještaja te očekujemo da će se adekvatna skrb osigurati prije njegovog otpusta iz zdravstvene ustanove.''