PROŠLO je nepunih mjesec dana (25. lipnja) otkako je u Hrvatskoj uvedena prva mjera o obaveznom nošenju maski, koja se odnosila samo na putnike i vozače u javnom prijevozu, a još uvijek ima onih koji je ne nose, iako sve maske, bilo platnene ili obične, štite od širenja aerosola i kapljica prilikom govora, kihanja i kašljanja te tako sprječavaju širenje virusa.

Kako se epidemiološka situacija u Hrvatskoj pogoršavala, tako je Stožer proširio obavezu nošenja maski. Od 13. srpnja maske se moraju nositi i u trgovinama, a moraju ih nositi i zaposlenici zdravstvenih ustanova te osobe koje dolaze u posjet pacijentima, kao i ugostitelji koji dolaze u kontakt s gostima i koji sudjeluju u posluživanju i pripremi jela, pića i napitaka.

Potom je 15. srpnja mjera o obaveznom nošenju maski dodatno proširena i one se sad moraju nositi u svim institucijama u kojima se okuplja i zadržava veći broj ljudi. To se odnosi i na zaposlenike i na stranke.

"Proširena je odluka na pošte, banke i sve druge institucije gdje ljudi dolaze u bliski kontakt i čekaju uslugu. Također se to odnosi na sve uslužne djelatnosti, pedikere, frizere itd. Do sada je za njih bila preporuka, sad je obveza", istaknuo je tad ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak navodeći da svaka maska, bila kirurška ili obična platnena, pruža određenu zaštitu.

Neke su kategorije oslobođene nošenja maski.

Tko ne treba nositi masku?

"Pojedine osobe uslijed zdravstvenog stanja i značajki razvojne dobi ne mogu nositi masku ili mogu nositi masku samo uz određena ograničenja. Najčešće se radi o situacijama kod kojih nošenje maske može dovesti do otežanog disanja, opasnosti od gušenja ili do toga da se maska nosi nepravilno, što može povećati izglede za zarazu. Kod navedenih stanja neophodno je omogućiti osobi da ne nosi masku", ističu u HZJZ-u.

Osobe koje ne moraju nositi masku su djeca u dobi do 2 godine, djeca predškolske dobi nakon navršene druge godine ako dijete, usprkos nastojanju roditelja/staratelja da nosi masku, pruža otpor nošenju maske ili se ne može suzdržati od dodirivanja maske i lica (pojedinoj djeci maska smeta te osjećaju neotklonjivu potrebu da namještaju masku i dodiruju lice, čime se povećavaju izgledi za unos virusa kroz usta, nos ili oči).

Djeca nakon navršene druge godine pa do nižih razreda osnovne škole mogu nositi masku samo u aktivnostima koje su vremenski ograničene (aktivnosti koje traju najviše sat ili dva) i kada su pod neprestanim nadzorom roditelja/staratelja (primjerice kod vožnje u javnom prijevozu, u zdravstvenoj ustanovi ili kod odlaska u trgovinu iako se roditeljima preporučuje da djecu vode u trgovine samo ako je to krajnje nužno).

Osobe s određenim oblicima invaliditeta također su oslobođene obaveze nošenja maski.

Radi se o onima koji imaju oštećenja mentalnog zdravlja uključujući teškoće iz autističnog spektra, ako osobe pružaju otpor ili ne podnose masku na licu, osobe s intelektualnim teškoćama, osobe s većim tjelesnim/motoričkim oštećenjima zbog možebitnih teškoća disanja ili nemogućnosti da skinu masku bez pomoći druge osobe.

Osobe koje trebaju prenijeti informaciju osobi s oštećenim sluhom, uključujući prevoditelje za gluhoslijepe osobe i druge osobe u pratnji, u situaciji kada poruku osobi s oštećenim sluhom ne mogu napisati ili prenijeti znakovnim jezikom, već isključivo čitanjem s lica i usana - također ne trebaju nositi masku. Kao ni osobe s oštećenim sluhom u situacijama u kojima maska onemogućuje učinkovitu komunikaciju i primjereno razumijevanje prenesene poruke.

Masku također ne trebaju nositi osobe s teškoćama disanja uslijed kroničnih bolesti (ove situacije ne treba zamijeniti s respiratornom infekcijom uz povišenu temperaturu ili druge znakove koji mogu biti karakteristični za bolest covid-19 kada je nošenje maske obavezno).

Isto tako, u HZJZ-u navode da osobe promijenjene svijesti ili kod gubitka svijesti nikako ne trebaju imati masku, kao ni sve osobe koje iz drugih razloga ne mogu skinuti masku bez pomoći druge osobe.