Foto: AFP

GODINA je dobro počela; euro je jačao, Njemačka je obznanila podatke o rekordnoj zaposlenosti, čak su i s druge strane Atlantika stizale poticajne informacije te se činilo kako je sintagma "dužnička kriza" polako počela nestajati s naslovnica. A onda je realnost opet udarila i to, kao što to obično biva, još jače i brutalnije.

Nakon samo par dana situacija u eurozoni opet izgleda alarmantno, ako ne i katastrofično. Opet se europski političari nalaze u situaciji da objašnjavaju kako će narednih nekoliko mjeseci biti krucijalno razdoblje za rješenje krize, odnosno spas eura kao zajedničke valute i sve izgleda kao deja vu koji se ponavlja i ponavlja.

Grčka se bori s vremenom, građanima, kreditorima, bankama, EU-om...

Među primarnim izvorima problema opet se ističe Grčka, odakle je, uvjetno rečeno, sve i počelo. Tamošnja vlada opet se nalazi u utrci s vremenom da s bankama i privatnim kreditorima postigne sporazum o zamjeni dijela duga za nove obveznice, bez kojeg se ne može implementirati novi paket pomoći od 130 milijardi eura koji je dogovoren s MMF-om i EU-om. Međutim, problem je u tome što se od banaka i kreditora traži da pristanu na otpis 50 posto duga kojeg drže u grčkim obveznicama, a većina tih banaka dolazi iz Italije i Francuske, te i bez toga imaju problema s financiranjem.

"Rizik od grčkog bankrota opet je drastično povećan, baš kao i prijetnja da će Italija biti sljedeća koja će se suočiti s tim problemom", konstatirali su ekonomisti iz Barclays Capitala.

Sarkozyju dani odbrojani?

Kao da to samo po sebi nije dosta, političke okolnosti dodatno će otežati pravovremeno donošenje teških odluka. Grčku i Francusku u narednih nekoliko mjeseci čekaju izbori. Period promjene vlasti uvijek je obilježen taktiziranjem, a to bi posebno moglo doći do izražaja u Francuskoj. Naime, Sarkozy prema anketama baš i ne stoji najbolje u odnosu na socijalista Hollandea, što sugerira da bi već u svibnju mogli definitivno vidjeti kraj "Merkozyja" - osovine Merkel - Sarkozy koja je bila pokretač svih relevantnih procesa u EU zadnje dvije godine.

Sarkozy je u krajnje neugodnoj situaciji, jer Francusku vjerojatno očekuje sniženje kreditnog rejtinga već u siječnju, a ukoliko on na raspolaganju i bude imao neke adute u rukavu kojima bi to mogao spriječiti, male su šanse da će ih i povući i tako definitivno zapečatiti svoju političku sudbinu, odnosno poraz na izborima.

Merkozy je mrtav, živio Mergarde!

"Više neće biti Merkozyja. Politiku u Europi će diktirati Angela Merkel i šefica MMF-a Christine Lagarde", smatra francuski ekonomist Jacques Delpla, prenosi Reuters.

Ukoliko i ima istine u njegovim predviđanjima, ipak je očito da Lagarde još uvijek nije uspjela stvoriti autoritet koji joj je potreban da "preuzme uzde" nad Europom. Vidi se to i iz puke činjenice da  MMF još nije uspio prikupiti 200 milijuna eura od zemalja EU, kao što je bilo dogovoreno na summitu početkom prosinca, a ta su sredstva trebala biti iskorištena za partikularno kreditiranje Italije i eventualno Španjolske.

Britanci sve bliže izlaznim vratima EU-a

Dio sredstava je prikupljen, ali 50 milijuna koji su trebali doći iz zemalja koje nisu u eurozoni i dalje nedostaju u kasi. Jedan anonimni visoki njemački dužnosnik za Reuters je kazao kako je nužno osigurati potporu Britanije da bi ovaj projekt uspio. Problem je samo što drugi europski lideri svakog dana tjeraju Britaniju sve dalje od EU-a. U tom svjetlu može se promatrati i Sarkozyjevo inzistiranje na uvođenju poreza na financijske transakcije na razini EU-a, za što David Cameron ne želi ni čuti, jer bi to upropastilo London kao financijski centar. Čini se kako je Velika Britanija iz dana u dan sve bliže napuštanju EU-a.

Italija i Španjolska imaju sve manje prostora za taktiziranje

Što je najgore od svega, čak i kada bi Britanci pristali uplatiti dio tih sredstava u MMF-ov fond za sanaciju, iz Italije i Španjolske dolaze signali da te zemlje baš i nisu spremne prihvatiti pomoć, jer će ona značiti i brutalan fiskalni nadzor. S druge strane, želje su jedno a realnost drugo, pa će tako Italija i Španjolska na aukcijama obveznica ovog tjedan vidjeti kako zapravo stoje. Prinosi trenutno opet prelaze magičnu granicu od sedam posto i lako bi se mogli naći u situaciji da, baš kao i Mađari, pristanu na sve uvjete koji im se odrede.

Recesija kuca na vrata

Najveći izazov za te zemlje, ali čak i za one koje stoje relativno dobro, poput Njemačke, bit će kreiranje ekonomskog rasta. Stroge fiskalne mjere i limiti deficita možda mogu reducirati mogućnost stvaranja novih dugova, ali periferne zemlje poput Grčke i Španjolske, čije su ekonomije već godinama u kontrakciji, bez rasta neće moći servisirati i otplatiti svoje dugove.

"U postojećem tržišnom okruženju nema mjesta za ekspanzijsku fiskalnu politiku kejnzijanskog tipa, odnosno za povećanje potrošnje u zemljama malog rasta. tržište je došlo do te mjere da neće prihvatiti takvu taktiku", stoji u izvješću Deutsche Banka za njemačku vladu. Drugim riječima, Njemačka mora ograničiti dugove i rast drugima, da bi mogla povećati svoje.

ECB bi mogao odigrati ključnu ulogu

Jednu od važnijih uloga u ovoj priči mogao bi odigrati ECB, koji pod vodstvom Marija Draghija pokazuje puno veću fleksibilnost nego u vrijeme Tricheta. ECB je već bankama omogućio pola bilijuna eura u kratkoročnim pozajmicama po apsurdno niskoj kamati, i tako barem nakratko sanirao problem nelikvidnosti na tržištu.

Međutim, nepovjerenje među bankama je veliko i one naprosto ne žele kreditirati jedne druge, već novac radije drže u rezervi. Manjak sredstava na tržištu, odnosno novo gušenje kreditnih linija, bit će jedna od ključnih kočnica poticanja rasta u eurozoni.

ECB i dalje stoji pri svojoj poziciji da neće direktno kupovati dugove problematičnih zemalja, ali ukoliko rejtinzi nastave padati pitanje je koliko dugo će Draghi moći zadržati taj stav. Istovremeno, europski lideri moraju pronaći model prema kojem će ono što načelno dogovore uistinu i provesti, jer vremena je sve manje. Nova recesija je na vratima, a šanse eura da je preživi vise o koncu.