PARKINSONOVA bolest, koja pogađa milijune starijih ljudi u svijetu, a za sada za nju nema lijeka, u novom je istraživanju povezana s bakterijama koje u crijevima omogućuju proizvodnju vitamina B. To sugerira da bi se mogla relativno lako prevenirati i liječiti.

Prema najnovijim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2023., u svijetu je od Parkinsonove bolesti patilo više od 8.5 milijuna ljudi. Procjene govore da bi se taj broj mogao udvostručiti do 2050. Glavni razlog tog rasta je starenje stanovništva, ali i razvoj boljih dijagnostičkih metoda.

U Hrvatskoj do 2050. oko 30.000 oboljelih

Prema podacima Hrvatskog društva za Parkinsonovu bolest i druge poremećaje pokreta iz travnja 2023., u Hrvatskoj je Parkinsonovu bolest imalo oko 16.500 ljudi. Ako se trend porasta koji predviđa WHO preslika na Hrvatsku, očekuje se da bi broj do 2050. mogao narasti do 35.000.

Što je Parkinsonova bolest?

Parkinsonova bolest je kronični neurodegenerativni poremećaj koji utječe na živčane stanice u mozgu odgovorne za kontrolu pokreta. Karakteriziraju je simptomi poput tremora (drhtanja), ukočenosti mišića, usporenosti pokreta i poremećaja ravnoteže.

Osim motoričkih simptoma, mogu se javiti i nemotorički poput depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i kognitivnih oštećenja.

Veza crijevnog mikrobioma i Parkinsonove bolesti

Novija istraživanja sugeriraju da bi crijevni mikrobiom (bakterije u crijevima) mogao igrati bitnu ulogu u razvoju Parkinsonove bolesti. Studija objavljena u svibnju 2024. u časopisu npj Parkinson's Disease analizirala je uzorke stolice 94 pacijenta s Parkinsonovom bolešću i 73 zdrave osobe u Japanu. Rezultati su uspoređeni s podacima iz Kine, Tajvana, Njemačke i SAD-a. Istraživači su otkrili da su promjene u crijevnoj mikrobioti povezane sa smanjenom proizvodnjom vitamina B2 (riboflavin) i B7 (biotin).

Voditelj studije, dr. Hiroshi Nishiwaki s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Nagoya, istaknuo je: "Nedostatak riboflavina i biotina može dovesti do smanjenja kratkolančanih masnih kiselina i poliamina, što može narušiti crijevnu barijeru i povećati propusnost crijeva, a to su čimbenici koji su primijećeni kod Parkinsonove bolesti."

Oslabljena sluznica crijeva i sve više toksina

Nishiwaki i kolege utvrdili su da je nedostatak vitamina B povezan s manjkom molekula koje pomažu u stvaranju zdrave sluznice crijeva. Tim sumnja na to da oslabljeni zaštitni sloj izlaže živčani sustav crijeva većim količinama toksina s kojima se danas sve češće susrećemo, uključujući kemikalije za čišćenje, pesticide i herbicide.

Takvi toksini potiču prekomjernu proizvodnju fibrila alfa-sinukleina - molekula za koje se zna da se nakupljaju u stanicama koje proizvode dopamin u dijelu mozga zvanom substantia nigra. To pak povećava upalu živčanog sustava i s vremenom dovodi do težih motoričkih simptoma i demencije, karakterističnih za Parkinsonovu bolest.

Visoke doze vitamina B pozitivno djeluju

Već je jedno ranije istraživanje iz 2003. pokazalo da visoke doze riboflavina mogu pomoći u poboljšanju motoričkih funkcija kod pacijenata koji su ujedno iz prehrane izbacili crveno meso. Stoga Nishiwaki i njegov tim pretpostavljaju da bi visoke doze vitamina B mogle spriječiti dio štete povezane s bolešću kod mnogih pacijenata.

"Suplementacija riboflavinom i/ili biotinom vjerojatno bi bila korisna kod podskupine pacijenata s Parkinsonovom bolešću kod kojih disbioza crijeva ima ključnu ulogu", ističe Nishiwaki. Budući da je lanac događaja u razvoju Parkinsonove bolesti složen, ne može se očekivati da će svi pacijenti imati potpuno iste uzroke, što znači da bi svakog pojedinca trebalo procijeniti zasebno.

"Možemo analizirati crijevnu mikrobiotu pacijenata ili provesti analizu metabolita iz stolice", objašnjava Nishiwaki. "Na temelju tih nalaza mogli bismo prepoznati osobe sa specifičnim deficitima i davati im oralne dodatke riboflavina i biotina, što bi moglo postati učinkovita terapija", dodaje.

Razni mogući pristupi

Prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, direktorica Vitaminoteke i klinička nutricionistica na Odjelu za kliničku prehranu KBC-a Zagreb, kaže da je predstavljeno istraživanje zanimljiv doprinos znanstvenim dokazima o utjecaju mikrobioma na pojavnost Parkinsonove bolesti.

"Radi se zapravo o metaanalizi koja se uvelike oslanja na ranije provedene analize mikrobioma, no studija donosi i neke nove uvide, posebice u smislu skretanja pažnje na mikrobni metabolizam vitamina B skupine - riboflavin i biotin", kaže Vranešić Bender.

"Identificiranje specifičnih bakterijskih vrsta koje su smanjene kod Parkinsonove bolesti može pomoći u razvoju ciljanih intervencija. Ideal ovoga pristupa je promjena crijevnog mikrobioma kako bi se prevenirala bolest ili usporilo njezino napredovanje.

Do sada su se istraživanja provodila pretežito na životinjskim modelima, a manje na ljudima. Intervencije poput specifičnih vrsta antibiotika ili bakteriofaga ciljano djeluju na određene mikrobne vrste te istovremeno potiču rast povoljnih vrsta. Razumijevanje ovih dinamika ključno je za razvoj učinkovitih intervencija temeljenih na mikrobiomu", kaže naša nutricionistica.

Presađivanje bakterija

Transplantacija fekalne mikrobiote (FMT) još je jedan potencijalno obećavajući terapijski pristup za Parkinsonovu bolest koji se temelji na prijenosu mikrobioma iz zdravih donora s ciljem obnove korisnih mikrobnih zajednica.

Vranešić Bender kaže da se transplantacija pokazala uspješnom na životinjskim modelima.

"Primjena probiotika, prebiotika te ciljanih biljnih metabolita također se čini korisnom strategijom, međutim, još nema dovoljno dokaza o učinkovitosti tog pristupa, a ona može biti ograničena postojećim sastavom mikrobioma kod osoba s Parkinsonovom bolesti.

Značaj prehrane

Općenito, brojne su intervencije temeljene na prehrani, tjelesnoj aktivnosti i primjeni dodataka prehrani ukazale na korisne promjene na razini crijevnog mikrobioma i vjerojatno se strategija pristupa ovom fenomenu krije upravo u multimodalnoj terapiji. Hipoteza o primjeni vitamina B2 i biotina potencijalno se može razmatrati kao dio strategije nutritivne terapije, no tek nakon što se provede dovoljan broj kliničkih studija i definiraju učinkovite doze", zaključuje Vranešić Bender.