PREDSJEDNIK SAD-a Donald Trump doživio je težak politički poraz na američkim međuizborima, na kojima su demokrati osvojili većinu u oba doma Kongresa. Nakon što je u travnju, poslije 16 godina vlasti, poražen mađarski premijer Viktor Orbán, a krajem listopada i dugogodišnji srpski lider Aleksandar Vučić, nastavio se niz izbornih poraza političara koji su godinama bili među najistaknutijim predstavnicima desnog populizma.

Demokrati će preuzeti uvjerljivu kontrolu nad Zastupničkim domom od republikanaca, dok su u Senatu pobijedili u brojnim državama koje su se smatrale republikanskim uporištima. Rezultati izbora, koji se održavaju na polovici predsjedničkog mandata, predstavljaju snažan izraz nezadovoljstva birača Trumpovom politikom nakon dvije godine njegove vlasti.

Ono što Trumpa povezuje s Viktorom Orbánom i Aleksandrom Vučićem jest nezadovoljstvo građana konkretnim životnim uvjetima. Unatoč razlikama između triju država, u pozadini njihovih izbornih poraza nalaze se visoki troškovi života, gospodarska stagnacija, korupcija i nepovjerenje u državne institucije.

Trumpa je pogodilo ono što ga je dovelo na vlast

Američki međuizbori pokazali su da je nezadovoljstvo gospodarskim stanjem, koje je Trumpu pomoglo da se 2024. vrati u Bijelu kuću, sada postalo jedan od glavnih problema njegove Republikanske stranke. Trump je u predsjedničkoj kampanji obećavao smanjenje inflacije, niže cijene i poboljšanje životnog standarda Amerikanaca.

Dvije godine kasnije upravo su ti problemi ostali među glavnim brigama birača. Prema izlaznoj anketi CNN-a, koju je provela agencija SSRS, čak 90 posto birača navelo je troškove života kao važan ili ključan čimbenik pri glasovanju, dok je 75 posto gospodarsko stanje u zemlji ocijenilo lošim.

Nezadovoljstvo se odrazilo i na ocjene predsjednikova rada. Oko 60 posto birača ne odobrava Trumpovu politiku, a među njima su i neki koji su za njega glasali 2024. godine. Uz gospodarstvo, među glavnim brigama birača našlo se i stanje demokracije, dok su nezadovoljstvo izazivali i Trumpova imigracijska politika te rat s Iranom.

Amerikancima cijene rastu, realne plaće padaju

Da nezadovoljstvo birača ima i konkretnu gospodarsku podlogu, pokazuju službeni američki podaci.

Prema Zavodu za statistiku rada, realne satnice u rujnu bile su 0,7 posto niže nego godinu ranije, dok je inflacija dosegnula 3,7 posto. Posebno su snažno porasle cijene goriva. Benzin je u godinu dana poskupio čak 34,2 posto, što je dodatno opteretilo kućne proračune Amerikanaca.

Orbánov pad nakon 16 godina vlasti

Slični razlozi pridonijeli su i porazu Viktora Orbána, koji je u travnju izgubio vlast nakon 16 godina. Njegovu stranku Fidesz uvjerljivo je pobijedila Tisza Pétera Magyara, osvojivši dvotrećinsku većinu u parlamentu. Prema Reutersovoj analizi, među glavnim razlozima nezadovoljstva mađarskih birača bili su gospodarska stagnacija, međunarodna izolacija zemlje i bogaćenje oligarha povezanih s vladajućom strankom.

Mađarsko gospodarstvo posljednjih je godina bilježilo vrlo slab rast. Prema podacima Europske komisije, bruto domaći proizvod 2025. porastao je samo 0,5 posto, dok je prosječna inflacija iznosila 4,4 posto.

Prema Eurostatovim podacima za 2025. godinu, Mađarska je imala najnižu stvarnu individualnu potrošnju po stanovniku u EU, na razini od 71,6 posto europskog prosjeka. Taj pokazatelj obuhvaća dobra i usluge koje kućanstva stvarno koriste te pruža potpuniju sliku materijalnog standarda od samog BDP-a po stanovniku.

Korupcijski skandali u Orbánovu krugu

Korupcija i bogaćenje ljudi bliskih vlasti bili su još jedan važan izvor nezadovoljstva. Prema istraživanju Financial Timesa, tvrtke povezane s 13 osoba iz Orbánova političkog i poslovnog kruga dobile su od 2010. do kraja 2025. godine javne poslove vrijedne više od 28 milijardi eura. Među najpoznatijim primjerima su Orbánov prijatelj iz djetinjstva i nekadašnji plinoinstalater Lőrinc Mészáros, koji je postao jedan od najbogatijih Mađara.

Dokumentarac "Dinastija", koji je producirala istraživačka web stranica Direkt36, sat vremena prati kako se krug blizak Orbanu čudesno obogatio uz njegovu političku karijeru. Najočitiji je primjer njegov zet István Tiborcz koji je bogatstvo stekao kroz unosne poslove s državom. Radi se o 11. najbogatijem Mađaru.

Ne čudi stoga što se Mađarska, prema Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2025. godinu, našla na posljednjem mjestu među članicama Europske unije, koje je dijelila s Bugarskom.

Gospodarski rast, ali i ogromna korupcija u Srbiji

Još lošije rezultate prema istom indeksu bilježi Srbija, koja je 2025. zauzela 116. mjesto među 182 države, s najnižom ocjenom od 2012. godine. Premda srpsko gospodarstvo bilježi rast, nezadovoljstvo korupcijom i funkcioniranjem državnih institucija postalo je središte političke krize koja je na kraju dovela do Vučićeva izbornog poraza.

Urušavanje nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu 1. studenoga 2024., u kojem je poginulo 16 ljudi, postalo je simbol korupcije i netransparentnog upravljanja javnim novcem. Tragedija na nedavno obnovljenom kolodvoru pokrenula je masovne studentske prosvjede, koji su postupno prerasli u širi pokret protiv Vučićeve vlasti. Nakon gotovo dvije godine prosvjeda, studentska lista pobijedila je na prijevremenim parlamentarnim izborima 25. listopada.

Vučić je godinama isticao gospodarski rast, povećanje plaća i mirovina te velike infrastrukturne projekte kao glavne uspjehe svoje vlasti. Iako su plaće realno rasle, velik dio stanovništva i dalje se suočava s financijskim poteškoćama.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, 2025. godine čak 19,6 posto stanovnika bilo je izloženo riziku od siromaštva, 36,1 posto nije moglo podmiriti nepredviđeni financijski trošak, a 43,5 posto smatralo je troškove stanovanja velikim financijskim opterećenjem.

Istodobno su istraživački novinari godinama upozoravali na bogaćenje poslovnih ljudi povezanih s vladajućom Srpskom naprednom strankom. Nezadovoljstvo Vučićevom vlašću tako nije proizlazilo samo iz životnog standarda, nego i iz načina na koji se raspodjeljuje javni novac i upravlja državnim institucijama.

Populizam i granice političke moći

Zanimljivo je da su upravo gospodarsko nezadovoljstvo i nepovjerenje u političke elite bili među čimbenicima na kojima su Trump, Orbán i Vučić gradili svoju političku popularnost. Povezanost ekonomske nesigurnosti i podrške populizmu potvrđuje i istraživanje objavljeno 2024. u znanstvenom časopisu Economica. Četvero ekonomista, među kojima su istraživači s London School of Economicsa i Sveučilišta Bocconi, utvrdilo je da ekonomska nesigurnost povećava sklonost glasanju za populističke stranke i smanjuje povjerenje u tradicionalne političke institucije.

Istraživanje ekonomista Juana Felipea Riaña i Francesca Trebbija, objavljeno u lipnju 2026. u sklopu američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja pokazalo je da su američki birači na izborima 2024. kažnjavali tadašnju vladajuću Demokratsku stranku osobito ondje gdje je padala realna vrijednost plaća.

Iako se u tom slučaju nije radilo o populističkoj vlasti, nalaz upućuje na širi obrazac. Nezadovoljstvo se može godinama potiskivati političkom propagandom, klijentelističkim mrežama i sustavom u kojem su državne institucije podređene vladajućoj stranci. No koliko god takvi mehanizmi pomagali režimu, teško mogu trajno prikriti probleme s kojima se građani svakodnevno suočavaju.

Sve to sada vrijedi i za Trumpa, Orbána i Vučića. Nakon godina provedenih na vlasti birači su ih počeli ocjenjivati i prema onome što su doista učinili. Visoke cijene, nizak životni standard i korupcija pokazali su se problemima koji se ipak ne mogu lako prikriti.