DANA 8. siječnja 1912. u Bloemfonteinu osnovan je Afrički nacionalni kongres (African National Congress, ANC), organizacija koja će tijekom 20. stoljeća odigrati ključnu ulogu u borbi protiv rasne segregacije i apartheida u Južnoafričkoj Republici. Osnutak ANC-a označio je prvi ozbiljan pokušaj političkog organiziranja crnog stanovništva na nacionalnoj razini u zemlji u kojoj su politička prava bila gotovo isključivo rezervirana za bijelu manjinu.

Odgovor na institucionalnu diskriminaciju

ANC je osnovan dvije godine nakon stvaranja Unije Južne Afrike, nove države u kojoj su vlast i politički sustav oblikovani bez ikakvog uvažavanja interesa većinskog, nebjelačkog stanovništva. Crni Afrikanci, ali i pripadnici drugih nebjelačkih skupina, bili su sustavno isključeni iz političkog života, prava glasa i vlasništva nad zemljom. U tom kontekstu nastaje Afrički nacionalni kongres, tada pod nazivom Južnoafrički domorodački nacionalni kongres, s ciljem zajedničkog nastupa protiv zakonske diskriminacije i obrane građanskih prava.

Među osnivačima i prvim vođama isticali su se obrazovani pripadnici afričke elite, poput Pixleyja ka Isake Semea, odvjetnika školovanog u SAD-u i Velikoj Britaniji, koji je zagovarao jedinstvo svih afričkih naroda Južne Afrike bez obzira na plemenske ili regionalne razlike. U prvim desetljećima djelovanja ANC se služio mirnim sredstvima - peticijama, apelima britanskoj kruni i pravnim inicijativama - vjerujući da se sustav može reformirati.

Od umjerene politike do masovnog pokreta

Situacija se dramatično mijenja nakon 1948., kada na vlast dolazi Nacionalna stranka i uvodi službenu politiku apartheida. Rasna segregacija postaje temelj državnog sustava, a zakoni sve brutalniji. ANC postupno napušta isključivo umjerene metode borbe i pretvara se u masovni pokret otpora. Ključnu ulogu u toj transformaciji ima mlađa generacija članova, među kojima je i Nelson Mandela, koji će kasnije postati najpoznatije lice borbe protiv apartheida.

Tijekom 1950-ih ANC organizira kampanje građanskog neposluha, štrajkove i masovne prosvjede. Nakon masakra u Sharpevilleu 1960. i zabrane djelovanja ANC-a, organizacija prelazi u ilegalu, a dio njezina vodstva odlučuje se i za oružanu borbu protiv režima. Slijede desetljeća represije, progona i zatvaranja, uključujući Mandelino dugogodišnje zatočeništvo.

Put do vlasti i nasljeđe

Slom apartheida početkom 1990-ih i legalizacija ANC-a označili su početak novog razdoblja. Godine 1994. ANC pobjeđuje na prvim višerasnim izborima u povijesti Južnoafrička Republika, a Nelson Mandela postaje prvi crni predsjednik zemlje. Time se simbolično zatvara krug započet još 1912., kada je mala skupina politički svjesnih Afrikanaca osnovala organizaciju s ciljem jednakosti i dostojanstva.

Više od stoljeća nakon osnutka, Afrički nacionalni kongres ostaje jedna od najvažnijih političkih snaga Južne Afrike. Iako danas često suočen s kritikama zbog korupcije i problema u upravljanju državom, njegova povijesna uloga u borbi protiv apartheida i oblikovanju moderne Južne Afrike ostaje neupitna.