VIŠE od tri tjedna prošlo je od uhićenja osmero hrvatskih državljana, odnosno četiri bračna para u Zambiji, navodno pod sumnjom za trgovinu djecom. Optužnica još nije podignuta, a ključne okolnosti slučaja i dalje nisu poznate javnosti.

Na temelju izvještavanja domaćih i zambijskih medija te izjava hrvatskih institucija, znamo da su četiri bračna para iz Hrvatske došla u Zambiju kako bi posvojila djecu iz Konga te da ih je zambijska policija uhitila u gradu Ndoli zajedno s djecom, koja su predana ustanovi za socijalnu skrb.

Prema izjavi policijskog načelnika provincije Copperbelt Peacewella Mweembe, preliminarna istraga upućuje na to da dokumenti za posvajanje koje je izdao Kongo "nisu autentični", prenijeli su lokalni mediji.

Zambijska policija priopćila je da je 6. prosinca dobila dojavu da je troje bijelaca rezerviralo sobe u pansionu u Ndoli, nakon čega su imigracijski službenici uz pomoć policije pratili osumnjičene s kojima su bila djeca kongoanskog podrijetla u dobi od jedne do tri godine. Uhićeni su dan kasnije u Međunarodnoj zračnoj luci Simon Mwansa Kapwepwe.

Lokalna policija objavila je njihov identitet, što je izazvalo veliko zanimanje javnosti i prozivke raznih desničarskih političara i portala, od potpredsjednika zagrebačke Gradske skupštine iz redova Domovinskog pokreta Igora Peternela do portala Narod.hr Željke Markić. 

Jesu li uhićeni Hrvati znali da krše zakon ili su prevareni?

Njima i njihovim istomišljenicima na društvenim mrežama nisu bili potrebni dodatni detalji ni završetak istrage da bi počeli špekulirati o tome kako mediji kriju identitet osumnjičenih i zataškavaju slučaj zbog toga što je jedan od osumnjičenih Noah Kraljević, vijećnik zagrebačkog Mjesnog odbora Samoborček s liste platforme Možemo. Uz to, njegov LGBT identitet i trans-aktivizam potaknuo je lavinu transfobnih uvreda i zgražanja. 

>> Možemovac i član Hladnog piva uhićeni u Zambiji. Ovo su reakcije stranke i suradnika

Drugog osumnjičenog, Zorana Subašića, također povezuju s vladajućom koalicijom u Zagrebu iako je ta poveznica prilično nategnuta. On je, naime, gitarist popularnog rock banda Hladno pivo, a supruga pjevača istog benda Ivana Kekin saborska je zastupnica iz iste lijevo-zelene platforme, koja je trenutno na vlasti u Zagrebu.  

Ne znamo, međutim, kako su točno osumnjičeni hrvatski državljani dobili ovu djecu na posvajanje, jesu li pritom definitivno prekršili zakone Demokratske Republike Kongo ili Zambije i ako jesu, jesu li bili svjesni da ih krše. 

Od četiri hrvatska para uhićena u Zambiji zbog sumnje na trgovinu ljudima, dva su u registru potencijalnih posvojitelja. To znači da su dobili pozitivno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje, s tim da je jedan par u registru od 2021., a drugi od 2022. godine, izvijestilo je Ministarstvo rada, obitelji i socijalne politike.

Kongo nije potpisnik Haške konvencije o posvajanju

Ovo ministarstvo je u odgovoru na upit Hine potvrdilo da nije zaprimilo zahtjeve potencijalnih posvojitelja iz Hrvatske za posvojenje djece iz Konga u skladu s Konvencijom o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem, koja je sastavljena u Haagu 1993. 

To je, barem na prvi pogled, u suprotnosti s izjavom ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića od prošlog tjedna prema kojoj "djeca imaju hrvatske dokumente koji su izdani na temelju odgovarajućih rješenja hrvatskih institucija''. 

>> Osmero Hrvata u zatvoru u Zambiji. "Djeca koju su posvojili imaju hrvatske dokumente"

I portal Africa Press izvještava da su stranice s biološkim podacima svake od putovnica uhićenih hrvatskih državljana nosile hrvatsko ime njihovog navodno posvojenog djeteta iz Konga.

Nameće se pitanje - na temelju kojih rješenja su djeca, koja nisu ni došla u Hrvatsku, dobila hrvatske dokumente od jednog ministarstva s obzirom na to da drugo ministarstvo u istoj vladi kaže da njihovo posvajanje nije službeno ni zatraženo u Hrvatskoj?

Naime, kako su pojasnili iz resornog ministarstva, osobe koje imaju prebivalište ili boravište u Hrvatskoj, a žele posvojiti dijete iz druge države ugovornice navedene konvencije, nakon postupka pred centrom za socijalnu skrb radi utvrđivanja podobnosti za posvojenje djeteta podnose zahtjev Ministarstvu kao središnjem tijelu, s naznakom države iz koje žele posvojiti dijete.

Po zaprimanju zahtjeva Ministarstvo rada i obitelji obavještava potencijalne posvojitelje o mogućnosti međudržavnog posvojenja djeteta iz navedene države ugovornice, kao i o potrebnoj dokumentaciji.

Ministarstvo obitelji: Nismo nadležni za posvajanja iz Konga

Međutim, Ministarstvo je na upit portala Narod.hr poručilo da ono nije nadležno za posvajanje djece iz DR Konga s obzirom na to da ta država nije potpisnica Haške konvencije o posvajanju djece. Umjesto toga, potencijalni posvojitelji trebaju ispuniti sve uvjete za posvajanje djece u svojoj državi, a onda biti odobreni za posvajanje djece u državi u kojoj posvajaju djecu.

Božinović je pak u intervjuu za RTL u nedjelju izbjegao odgovor na pitanje je li počinjena greška u nekoj od nadležnih hrvatskih institucija, komentirajući kako je "prerano govoriti o tome" jer "izvidi traju".

"Znamo da su u situaciji koja nikome nije ugodna, ali nemam nekih prigovora na postupanje", dodao je. 

Posvajanje iz zemlje koja nije potpisnica Haške konvencije ustvari potvrđuju hrvatski općinski sudovi na temelju pozitivne odluke suda u Kongu, piše Telegram i dodaje kako je dosad doneseno više desetaka takvih odluka.

>> Grlić Radman: Ministarstvo nije izdalo nikakve dokumente za posvajanje djece iz Konga

U subotu je pak ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman otkrio da njegovo ministarstvo odnosno hrvatsko veleposlanstvo u Južnoafričkoj Republici koje pokriva i Zambiju "niti je sudjelovalo u građanskom postupku izdavanja dokumenata niti je sudjelovalo u bilo kakvom postupku posvojenja djece".

Američka služba za državljanstvo i imigraciju (USCIS), inače, navodi kako "međudržavna posvojenja iz DR Konga trenutačno nisu zakonski moguća", uz snažnu preporuku da se u ovom trenutku ne započinju nova posvojenja u toj zemlji. 

U tom priopćenju USCIS podsjeća da je kongoansko ministarstvo unutarnjih poslova i sigurnosti, opća uprava za migracije, 27. rujna 2013. obavijestilo veleposlanstvo SAD-a u Kinshasi da više ne izdaje izlazne dozvole posvojenoj kongoanskoj djeci koja žele napustiti zemlju sa svojim posvojiteljima te da ta suspenzija ostaje čvrsto na snazi. Takve izlazne dozvole su potrebne za posvojenu djecu koja putuju u SAD iz DR Konga.

State Department je jasan: Međudržavna posvojenja iz DR Konga su zakonom zabranjena

I State Department (američko ministarstvo vanjskih poslova) jasno naznačuje da su međudržavna posvojenja iz DR Konga suspendirana u skladu sa zakonom te zemlje koji je stupio na snagu 15. srpnja 2016. te da su nadležna ministarstva DR Konga dala do znanja da neće dopustiti posvojenoj djeci da napuste teritorij ove zemlje.

Posljednje upozorenje State Departmenta od 4. svibnja 2020. navodi da posvojenja i dalje nisu zakonski moguća, a u savjetu za putovanja State Departmenta od 4. listopada ove godine također stoji da DR Kongo nije potpisnica još jedne haške konvencije, one o međunarodnim otmicama djece. 

State Department u svom godišnjem izvještaju za 2022. također navodi da ova država još uvijek "ne zadovoljava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju krijumčarenja ljudi, ali da ulaže značajne napore da to postigne". Spominje primjere vrbovanja djece u kongoansku nacionalnu vojsku i razne paravojne skupine. 

Ovaj se izvještaj, međutim, bavi krijumčarenjem djece za ratovanje, prisilni rad u zloglasnim rudnicima zlata, dijamanata, kobalta i drugih metala, seksualno iskorištavanje i kriminal, a ne krijumčarenjem u svrhu posvajanja u obitelji iz Europe ili Amerike. 

U svakom se slučaju čini više nego neumjesno poistovjećivati ilegalno posvajanje s krijumčarenjem djece za prostituciju ili prisilni rad, kao što to rade mnogi koji komentiraju ovaj slučaj. 

Zabrana kao prilika za reketarenje stranih posvojitelja

DR Kongo se, inače, još uvijek oporavlja od dva brutalna rata, u kojima su stradali milijuni ljudi, ali oružani sukobi između vojske i pobunjenika na istoku zemlje, koje potpomažu druge afričke države, traju i danas. Broj siročadi procjenjuje se na više od 4 milijuna, zbog čega je ova zemlja bila jedna od najpopularnijih destinacija za međudržavno posvajanje.  

Reuters je još 2015. pisao kako je zabrana međudržavnog posvajanja, koju je 2013. donio tadašnji predsjednik Joseph Kabila, potaknula unosno crno tržište za krijumčarenje djece iz zemlje za takvo posvajanje.

Kongoanske vlasti tada su tu odluku obrazlagale zabrinutošću zbog navodnog zlostavljanja djece u američkim kućanstvima, ali aktivisti kažu da je ovaj potez stvorio unosnu trgovinu u kojoj se djeca krijumčare preko granica za određenu cijenu, nakon čega ih posvojitelji kupe u Ruandi, Etiopiji ili Zambiji. Drugim riječima, priliku za reket.

"Posvajanja u Kongu postala biznis za neke"

"Posvajanja u DR Kongu postala su biznis za vladine agente, suce, odvjetnike, predstavnike agencija za posvajanje i sirotišta", rekao je tada upućeni izvor Reutersu. 

Također, New York Times je 2013. pisao upravo o problematičnom trendu posvajanja djece iz DR Konga među američkim evangelističkim kršćanima - problematičnom zbog toga što se za mnogu djecu iz sirotišta u Kongu ne zna točno kako su tamo završila, a mnoga od njih ustvari imaju bar jednog biološkog roditelja. 

U svakom slučaju, definitivan odgovor na pitanje jesu li djeca iz Konga u ovom slučaju iz zemlje odvedena ilegalno može dati samo istraga kad bude završena, ali dostupni podaci sugeriraju da takvo posvajanje nije legalno izvedivo. 

Osumnjičeni hrvatski državljani i dalje su u pritvoru, a rezultat istrage zambijske policije još se čeka. Index je poslao upit o ovom slučaju zambijskim ministarstvima vanjskih i unutarnjih poslova, ali i nadležnim hrvatskim ministarstvima, a odgovor ćemo objaviti ako i kad ga dobijemo.