RAT IZMEĐU Irana i SAD-a je, po svemu sudeći, ipak izbjegnut. Kao što smo već pisali, taj bi sukob zasigurno bio katastrofalan za obje strane, a gotovo je sigurno da bi se prelio na okolne zemlje Bliskog istoka.

>> Rat s Iranom bio bi katastrofa. Evo kako bi izgledao

No, isto tako, postoji barem teoretska mogućnost da Iran iz odmazde udari daleko od samog Bliskog istoka. Ova zemlja ima razgranatu mrežu paravojnih militantnih skupina koje su već vršile terorističke napade u inozemstvu. Tako se sumnja da je libanonski Hezbolah, na nalog Teherana, pomoću bombaša samoubojice 1994. raznio židovski centar u Buenos Airesu i ubio 85 ljudi, a ranio stotine. Hezbolah, po svemu sudeći, stoji i iza bombaškog napada na izraelske turiste u Bugarskoj 2012. u kojem je ubijeno šestero ljudi i ranjeno 32.

Tisuće projektila kratkog, srednjeg i dugog dometa

A osim toga, Iran posjeduje i impresivni arsenal s tisućama krstarećih i balističkih projektila kratkog, srednjeg i dugog dometa. Iako ne mogu ni izbliza doseći SAD, mogu pogoditi američke saveznike Izrael i Saudijsku Arabiju.

Projektili su postali središnji alat iranske projekcije moći i sposobnosti za uskraćivanje pristupa protiv američke i zaljevske pomorske i zračne moći u regiji, piše američki Centar za strateške i međunarodne studije u sklopu svog Projekta za obranu od projektila.

A ono što je nama posebno zanimljivo je da najdalekosežniji projektili mogu doseći čak i jugoistočnu Europu - uključujući Hrvatsku - koliko god bilo nevjerojatno da se Iran odluči napasti baš nas.

Iranski projektil može doseći Split i Osijek, ali ne i Zagreb ili Rijeku

Prema podacima koje je objavio CSIS, iranski krstareći projektil Soumar mogao bi doseći, primjerice, Split i Osijek, ali ne i Zagreb ili Rijeku. Soumar ima domet 2-3 tisuće kilometara, no, za razliku od ostalih, njegova operabilnost nije potvrđena, već se samo pretpostavlja da je u funkciji.

Kako opisuje izvješće američkog Ministarstva obrane, Iran ima najviše projektila na Bliskom istoku, a njima nadoknađuje relativni nedostatak zračne nadmoći u usporedbi s rivalima poput Izraela i Saudijske Arabije. 

Razvoj projektila dugog dometa je zaustavljen 2015. godine u sklopu obustave razvoja nuklearnog programa. Ipak, moguće je da je razvoj nastavljen s obzirom na nesuglasice oko nuklearnog sporazuma.