U UKRAJINSKO tužiteljstvo iz mnogih područja zemlje neprestano stižu nove informacije o žrtvama: jedan civil mrtav, poginulo 13 vojnika, ozlijeđeno 5 civila.

Glavna tužiteljica Irina Venediktova svako malo provjera svoj mobitel i proučava nove podatke. Njezin tim će ih sve katalogizirati i istražiti kako bi krivce za ratne zločine jednoga dana priveli pravdi.

Ovo je njezin cilj - natjerati Vladimira Putina i njegove čelnike da plate za ono što su učinili. Iako sudovi diljem svijeta istražuju ratne zločine u Ukrajini, najveći dio istrage i najveći broj kaznenih prijava vjerojatno će provesti sama Ukrajina.

Za Venediktovu je to postalo osobno.

"Moja je dužnost da štitim javni interes građana Ukrajine. A sada dobivam izvješća o mrtvoj djeci. Nisam ih mogla zaštititi. To me boli", rekla je.

"Potreban nam je dokaz kako bi se kaznili krivci"

Venediktova (43) je prva žena koja u Ukrajini obnaša funkciju glavne državne tužiteljice. Prije toga je predavala pravo. Sada više nema radno vrijeme, već ratne sate koji počinju rano ujutro i završavaju kasno navečer. Stalno je u pokretu. Često jede u automobilu, a odijela je zamijenila majicama maslinaste boje i pancirkom, piše AP.

Njezin ured je već otvorio preko 8000 kaznenih istraga povezanih s ratom i identificirao preko 500 osumnjičenika. Među njima su ruski ministri i vojni zapovjednici. Tužitelji svakodnevno razgovaraju s izbjeglicama u Lavovu, tražeći svjedoke i žrtve koje su spremne dati izjavu. Neke priče nikada neće biti ispričane, ljudi su previše umorni ili uplašeni, a njihova djeca nemirna.

Intervjui mogu potrajati satima. Svjedoci pričaju kako je zvučalo granatiranje, koje su oružje vidjeli, kakve su oznake nosili vojnici. Ala (34) je tužiteljima ispričala kako je izgubila dom. Nije htjela da se objavi njen identitet jer je njezina 8-godišnja kći ostala zarobljena na teritoriju pod kontrolom Rusije.

Ala je obećala da će se vratiti s fragmentom iz minobacača koji je uništio njezin stan u Vorzelu, mjestu udaljenom nekoliko kilometara od Buče. Uzela je ostatke oružja kao uspomenu na ono što je doživjela i kao dokaz.

"Potreban nam je dokaz kako bi se krivci kaznili. Imam sreće. Još uvijek sam tu, živa sam i mogu ispričati što mi se dogodilo", rekla je Ala.

"Zapravo živim u autu"

Venediktova je nešto prije podneva napustila izbjeglički centar i krenula prema poljskoj granici. Poznaje sve putove napamet.

"Zapravo živim u autu. Trebam pomoć, podršku, savjetnike. Trebaju mi ​​ljudi koji shvaćaju što nas čeka", kazala je.

Njezin ured surađuje s tužiteljima Međunarodnog kaznenog suda i s gotovo desetak drugih zemalja, uključujući Poljsku, Njemačku, Francusku i Litvu, koje su pokrenule kaznene istrage o zločinima u Ukrajini.

Uzela je pravne savjetnike iz Ujedinjenog Kraljevstva i radi sa Sjedinjenim Državama te Europskom unijom na izgradnji mobilnih istražnih timova s ​​međunarodnom stručnošću. Pomaže joj i Clint Williamson, bivši američki veleposlanik. Venediktova je također za građane Ukrajine organizirala mogućnost slanja informacija o mogućim ratnim zločinima putem mobilne aplikacije. Do sada je primila više od 6000 prijava.

Morala ostaviti bolesnog oca u gorućoj zgradi

Jedan od ciljeva njenog ureda je da prikupljeni dokazi budu u skladu s međunarodnim standardima kako se ne bi na sudu odbacili iskazi poput onog od Ljudmile Verstiouk, 58-godišnjakinje koja je preživjela opsadu Mariupolja.

Ljudmila Verstiouk je iz Mariupolja pobjegla s par stvari na leđima. Njezin je stan bombardiran 8. ožujka, a tužiteljima je rekla da, kada je pobjegla, u zapaljenoj zgradi ostavila je svog 86-godišnjeg oca koji je imao Alzheimera i nije mogao hodati.

Provela je tjedan dana u skloništu u mariupoljskom dramskom kazalištu. Otišla je dan prije nego što je ono bombardirano, pri čemu je život izgubilo oko 300 ljudi.

Tim glavne državne odvjetnice ima još jedan važan cilj – prikupljanje novca. Naime, pokušavaju zaplijeniti novac ratnih zločinaca i dati ga žrtvama. Za to im je potrebna međunarodna suradnja.