SAMUEL HUNTINGTON, kontroverzni, ali i utjecajni politolog čija je knjiga "Sukob civilizacija" podijelila svjetsku, ali i hrvatsku javnost, preminuo je u 82. godini života.

Huntington se rodio 1927. godine u New Yorku. Nakon što se obrazovao na Yaleu, Sveučilištu Chicaga i Harvarda, čak 58 godina života je proveo kao predavač na Harvardu. Tijekom svoje duge i plodne karijere, napisao je 17 knjiga, od kojih je kao prva pažnju privukla "The Soldier and State" ("Vojnik i država") iz 1957. godine, u kojoj je raspravljao o odnosu vojske i civilnih vlasti u demokratskim državama.

Huntington je znao izazivati kontroverze, a prvi put se to dogodilo 1969. godine s knjigom "Political Order in Changing Socities" ("Politički poredak u mijenjajućim društvima") u kojoj je analizirao države Trećeg svijeta te došao do - kod njegovih kolega prilično nepopularnog - zaključka da ekonomski napredak ne mora nužno dovesti do demokratizacije.

Omiljeni Tuđmanov autor

Daleko više prašine je podigao članak "Sukob civilizacija", objavljen 1993. godine u časopisu Foreign Affairs, a u kojem je Huntington iznio tezu da sa završetkom hladnog rata i trijumfom zapadne liberalne demokracije nije završila povijest - kao što je tvrdio tada neprikosnoveni Francis Fukuyama -  nego da tek počinju novi sukobi koji će biti temeljeni na različitosti kultura umjesto različitosti ideologija.

Huntington je svijet podijelio u nekoliko velikih civilizacija - zapadnu, pravoslavnu, latinoameričku, budističku, hinduističku, kinesku, japansku, muslimansku i subsaharsku - te ustvrdio kako će njihovi međusobni dodiri dovesti do sukoba, a čemu će glavni poticaj dati ekonomska ekspanzija Kine i demografska ekspanzija islamskog svijeta. Huntington je odbacio koncept univerzalnih vrijednosti, uvjeren da je on ništa drugo do kodifikacija zapadne vojne, ekonomske i političke dominacije ostvarene u 19. i 20. stoljeću.

Huntingtonove teze su bile predmetom žestokih napada, ne samo od pristaša Fukuyame, nego i zapadnog intelektualnog establishmenta koji je tvrdio kako će globalizacija, multikulturalizam, brisanje granica između država te na njoj temeljeno svjetsko blagostanje i društveni napredak otkloniti uvjete za buduće sukobe.

Huntington je svoj članak godine 1996. dopunio i objavio kao knjigu, koja je nakon toga postala bestseler u Hrvatskoj. Kao jedan od razloga se navodi činjenica da je tadašnji predsjednik Franjo Tuđman hvalio knjigu, smatrajući njene teze ideološkom podlogom vlastite politike, uključujući i kontroverze koje se tiču odnosa Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Liberalni intelektualci u Hrvatskoj su, pak, žestoko kritizirali knjigu.

"Tvorac samoispunjajućeg proročanstva"

Iako je i dalje bio kontroverzan, Huntington je stekao novi utjecaj nakon napada 11. rujna 2001. godine, kada su se počela ostvarivati neka od njegovih predviđanja, prije svega ona o sukobu Zapada s islamskim svijetom. Geopolitička stvarnost današnjeg svijeta - u kojem Kina ekonomski jača nauštrb SAD - je također daleko bliža Huntingtonovoj viziji nego što je to bio slučaj 1990-ih.

Neki komentatori su, s druge strane, naveli kako je Huntingtonova knjiga klasični primjer "samoispunjajućeg proročanstva", odnosno da je služila kao ideološka podloga "neocona" u Bushovoj administraciji i njihove militantne politike.

Huntington je, s druge strane, bio kritičarom zapadnog intervencionizma, pogotovo kada se on nastojao pravdati "univerzalnim" načelima, držeći da je zapadno uvjerenje u nadmoć vlastite ideologije "lažno, nemoralno i opasno", odnosno da u praksi dovodi do licemjerja i imperijalizma.

Huntington je 2004. godine ponovno izazvao spor knjigom "Who Are We?" ("Tko smo mi?"), u kojoj tvrdi kako bi neograničen priljev latinoameričkih imigranata u SAD mogao izazvati opasnost po nacionalno jedinstvo SAD.

Iza sebe je ostavio suprugu Nancy i dva sina.