Screenshot: RTS

JEDAN rat, jedan grad, dva brata i otac – u tri različite vojske. To je priča o obitelji Laketa iz Mostara koju je rat u BiH devedesetih potpuno podijelio. Dvadeset i pet godina kasnije, jedini preživjeli, Zoran, za RTS priča o, kako je naziva, obiteljskoj tragediji, i o tome koliko je zlo sam rat.

"Brat mi je bio u balijama, ja u ustašama, a ćaća mi bio u četnicima", priča Zoran.

Zoran je imao 25 godina kada je rat došao i do grada na Neretvi, a njegov brat Goran godinu manje:

"Bili smo raja, tako odgajani da smo živjeli i s Muslimanima, danas Bošnjacima, s Hrvatima..."

Dotadašnji jedinstveni Mostar podijeljen je na Zapadni i Istočni, hrvatski i muslimanski. Ulica Alekse Šantića, tokom najžešćih sukoba, bila je linija razdvajanja.

"Svi su okolo počeli govoriti da je počeo rat. E onda, ti koji si bio tu, koji si bio u čitavom Mostaru, odjednom imaš samo pola Mostara", kaže Zoran.

Tako daje odgovor zašto se borio za HVO – Hrvatsko vijeće odbrane. Brat, zbog najboljeg prijatelja Adisa, odlazi s muslimanima u Armiju BiH. Otac je mobiliziran u Vojsku Republike Srpske.

"Faktički, mi smo bili na dvije strane. Možda sam i ja pucao, što kažu, možda sam brata ubio", rekao je Zoran i dodao da ipak zna gdje mu je stradao brat, od minobacačke granate.

Granatu je ispalila HVO. Brat mu je sahranjen zajedno s borcima Armije BiH na Šehitlucima pored kazališta. Otac i majka su preživjeli rat. Prvi susret s ocem pomogao je Crveni križ.

"Gdje si, Ratko, šta ima? Šta će mi reći, zagrlio me, šta će mi reći? Šta da mi kaže – da nisi bio u ustašama, je li, gdje ti je onaj brat balija, je li, ili ja sam bio u četnicima, je li? Zagrlio me, ćaća mi je, otac mi je", prisjeća se Zoran.

Sa suprugom i dvije kćeri živi u Mostaru. Poslije rata, djecu je krstio u Pravoslavnoj crkvi. Majka i otac su mu sahranjeni na gradskom groblju Sutini.

"Moja je poruka da se nikada nikome ne ponovi ovo što se meni dogodilo", naveo je Zoran.