Pernarovu knjigu pročitao je Indexov kolumnist Željko Porobija.

KADA sam svojedobno pokušao intervjuirati Pernara, pitao sam ga kako Živi Zid zamišlja stvaranje nove gospodarske vrijednosti – drugim riječima, kako ćemo zaraditi novce.
- Pročitajte o tome moje dvije knjige! - glasio je njegov odgovor.

Ja sam sebi promrmljao u bradu da to ne bih čitao sve i da me zatuku vrelim kamenjem. I ostao pri tome – osim što sam sebi ovih dana dopustio, kao da stvarno nemam pametnija posla, da pročitam njegovu treću knjigu, Neobičan slučaj Noe Pernara, koju on u PDF obliku besplatno šalje zainteresiranima. Očito je ovaj dugotrajni lockdown ostavio traga i na mojoj psihi, a čitanje ove knjige baš nije djelovalo motivirajuće.

Dijagnoza doktora Pernara

Noa je dječačić od nepune dvije godine, kojega su njegovi megalomanski roditelji od samog rođenja izložili pažnji javnosti. Njemu je posvećena i Facebook stranica Mali Noa koji nikad nije cijepljen, a ništa nije poduzeto da se spriječi ovakvo bezočno manipuliranje malim djetetom.

Uglavnom, sve što piše u knjizi zasnovano je na Pernarovom uvidu da njegov tada petnaestomjesečni sin ima autizam. Tu strašnu dijagnozu postavio je Pernar osobno, kao viši medicinski tehničar koji o autizmu, da se ne lažemo, zna koliko i svaki običan čovjek. Dakle, ništa.

Iz onoga što i sami možete pročitati dobijete dojam da se zapravo radi o normalnom djetetu. Još nije progovorio, još nije pravo prohodao - sasvim normalno za njegovu dob. Govorim kao čovjek pod čijim je krovom dosad raslo pet beba. Neke prohodaju s 12 mjeseci, neke sa 17-18. Pedijatri su tu da vide ima li u motorici djeteta ičega problematičnog, a svi mi s iskustvom promatranja beba vjerojatno znamo prepoznati neke zabrinjavajuće znakove. Ali ne i postavljati dijagnoze.

Novi krivac za autizam

Ono što najviše muči nadridoktora Pernara jest pitanje otkuda autizam, kad Noa nije nikada cijepljen? Jedan od uzroka možda je to što su oni kao roditelji godinu prije začeća uzimali antibiotike, umuje naš budući Nobelovac. Problem je i u uporabi mlijeka, jaja i mesa (za kojega vele da ga ne daju svom djetetu).

Ipak je Pernaru glavni uzrok navodnog Noinog autizma živa u zubnom amalgamu, koju je tijekom trudnoće majka prenijela na dijete. Radi se o onim srebrnim plombama, kakve su nekoć bile uobičajene, pa ih i dan danas u svojim zubima ima par milijardi ljudi. Radoznala javnost uz to može saznati da gospođa Viktorija Pernar ima tri takve plombe. Da se odmah razumijemo, one nisu zdrave i brojne zdravstvene organizacije (npr. američki FDA) upozorile su na štetne posljedice stavljanja žive u zube.

Nitko od njih, pak, ne misli da bi to u bilo kom slučaju moglo izazvati autizam. To posebno medicinsko otkriće ipak pripada Pernaru. Koji dolazi i do pravog heretičkog zaključka o uzroku autizma - da puno više žive u organizam uđe preko plombe, a ne preko cjepiva.

Ne odriče se Pernar Wakefieldove antivakserske podvale da su cjepiva uzročnik autizma - ali nimalo glupo zaključuje da bi amalgami predstavljali puno veći problem od ono malo tiomersala što  su ga mala djeca nekoć znala primiti kroz cjepiva.

Pernar u tim amalgamima vidi toliki problem da najavljuje kako bi u slučaju svog (sačuvajbože) dolaska na vlast, citiram, "pokrenuo najveću javno-zdravstvenu akciju u povijesti Hrvatske, odnosno uklanjanje amalgamskih plombi iz čeljusti naših sugrađana". Uzgred, jeste li ikada čuli originalnije predizborno obećanje? Nije jasno rečeno bi li u toj akciji građani sudjelovali dragovoljno ili bi ih pernaristi hvatali po ulicama i uz usklike "Buši, ha, ha, ha!" odstranjivali ljudima plombe.

Bila bi to i Hrvatska u kojoj se više ne bi trošili antibiotici, cjepiva, mlijeko, jaja i meso, dakle, neka veganska verzija Srednjeg vijeka.

Pernarov protokol za liječenje autizma

Onda Pernar počinje tražiti lijek za svoje dijete i tu ide nabrajanje svih njemu poznatih studija o utjecaju probiotika, vitamina C i D, selena i koječega drugog, čime se mogu što spriječiti što liječiti sve moguće bolesti, od autizma do raka. Dnevnik je logoreičan, izbacuje se hrpa podataka, uz stalno opisivanje što je Noa jeo, kako je spavao, kakao i sve ostalo što teško da će mu jednoga dana biti drago za pročitati. Usput, bilo bi tu valjda nekog posla za socijalne službe i dječju pravobraniteljicu. 

Čitatelje Pernar zapljusne mnoštvom informacija, tako da manje upućeni dobiju dojam da on kao nešto zna.

Bitno je na kraju priče da mali Noa u okviru onoga što se naziva "Pernarov protokol" na dnevnoj bazi uzima sljedeću "terapiju":

1. Kombinaciju nekih 20 probiotika
2. 4000 IJ vitamina D3
3. 100 mikrograma selena u formi L-selenometionina.
4. 4 do 8 kapi Clean Slate zeolit clinoptiolita
5. 125 - 500 mg vitamina C
6. Kap Jadrankinog joda

Pernarovo uspoređivanje s Isusom

Ništa od ovoga samo po sebi nije opasno, iako može nanijeti štete, posebno ako se daje duže vremena. Ne treba vam toliko probiotika, najblaže rečeno - a možete time prilično zeznuti svoj probavni sustav. Vitamina D3 dijete Noine dobi treba uzeti do 2500 IJ - i to ako se jasno utvrdi njegov nedostatak (što Pernar nije ni pokušao napraviti, nego sam to dijagnosticirao).

Selena treba do 90 mikrograma, i to ako ga nikako ne unosite. Što se tiče zeolita, kako vele upućeniji, bolje je jesti pijesak (ako ne shvaćate ironiju, onda jedite pijesak).

Niti je djetetu s normalnom prehranom uopće potrebna tolika doza vitamina C.

Jadrankina otopina već je priča za sebe, eventualno liječenje problema sa štitnjačom puno bolje ide uz jasno dozirane lijekove.

Na kraju knjige Pernar lamentira zbog svog gubitka izbora, veli da je čak i Boga pitao zašto je izgubio. Odgovor je u tome da je narod uvijek radije birao Barabu, nego Isusa.

Ali, proriče Pernar, Isus će na kraju doći i kazniti sve one koji u djecu unose otrove (čitaj: antibiotike, cjepiva, meso, jaja, mlijeko). Takvi već i sada trpe posljedice u vidu raznih autoimunih bolesti i autizma.

No, oni koji troše proizvode iz Pernarovog protokola ne samo da će izliječiti dijete od autizma i raznih drugih bolesti, nego će kad jednom Isus dođe dobiti i vječni život. Nemojte mi samo reći da ste čuli bolju reklamu za neku terapiju.

Upadanje u mrežu prevaranata

Kako rekoh, knjiga je pravi dnevnik ludila i rasprodaja privatnosti jednog nevinog djeteta, ali ona je ujedno i promišljena reklama za cijeli niz suplemenata i njihovih proizvođača ili prodavatelja. Uz već spomenutu jodnu otopinu koju proizvodi Jadranka Vrhovec, na još jedno osam mjesta Pernar hvali i Helenu Begenišić, osobito u svezi selena i zeolita. Nimalo slučajno će na svom fejsu Helena hvaliti Pernarovu knjigu – ono, čitajte reklamu za moje proizvode, sjajna je.

Od svih njih vi onda kupujete što proizvode, što savjetodavne usluge. Jadrankina otopina košta nekih 130 kuna, najčešće je dostatna za mjesec dana. A ako guglate dalje vidite da je tu i cijeli niz artikala od kojih neki koštaju preko 300 kn.

Helena Begenišić otvoreno govori svojim sljedbenicima da za svoje konzultacije očekuje dragovoljni prilog od 200 kn. I da joj za objavu dviju njezinih knjiga trebaju donacije od 35 tisuća kuna po knjizi. Ne znam kako porezna gleda na te "dobrovoljne priloge" i "donacije", ali lova definitivno kapne.

Oni koji upadnu u tu mrežu uskoro će ostati bez lijepe količine novaca, a neće uspjeti izliječiti svoje autistično dijete. Netko će se malo poigrati na račun njihovog očaja i oni će onda opet ostati sami u svojoj nevolji.

Uglavnom, da zaključim, Pernara možete smatrati ludim, ali definitivno ne i blesavim.

Sad mi makar na kraju zahvalite što sam pročitao tu knjigu umjesto vas.

Molim.