DANA 16. kolovoza 1858. dogodilo se nešto što je suvremenicima izgledalo gotovo nevjerojatno. Britanska kraljica Viktorija poslala je poruku američkom predsjedniku Jamesu Buchananu, a ona nije putovala brodom preko Atlantika. Prenesena je električnim signalom kroz kabel položen na dnu oceana.

Bio je to jedan od prvih velikih trenutaka globalnih telekomunikacija. Europa i Sjeverna Amerika prvi put su bile povezane transatlantskim telegrafskim kabelom, što je obećavalo drastično skratiti vrijeme potrebno za prijenos vijesti između dvaju kontinenata.

Poruka od 99 riječi putovala je satima

Kraljica Viktorija u poruci je čestitala Buchananu na uspješnom dovršetku velikog međunarodnog projekta. Izrazila je nadu da će kabel postati dodatna poveznica između Velike Britanije i Sjedinjenih Država te pridonijeti njihovim dobrim odnosima.

Buchanan je odgovorio sličnim tonom, slaveći pothvat ostvaren znanjem, znanošću i upornošću dviju zemalja.

No tehnologija je još bila daleko od savršene. Viktorijina poruka sadržavala je samo 99 riječi, ali za njezin prijenos trebalo je oko 16 sati i 30 minuta. Slabi električni signali morali su se pažljivo očitavati, a brzina komunikacije bila je neusporediva s kasnijim telegrafskim sustavima.

Ipak, u odnosu na dotadašnje mogućnosti to je bila revolucija. Poruke između Europe i Amerike ranije su morale putovati brodovima, pa je odgovor mogao stići tek nakon više dana ili čak tjedana.

Ogroman projekt ispod Atlantika

Jedan od ključnih ljudi projekta bio je američki poduzetnik Cyrus West Field. Atlantic Telegraph Company osnovana je 1856., a polaganje tisućama kilometara dugog kabela preko oceanskog dna predstavljalo je golem tehnički izazov.

Bilo je potrebno proizvesti dovoljno čvrst kabel, pronaći odgovarajuću rutu preko Atlantika i zatim ga spuštati s brodova bez pucanja. Nekoliko pokušaja završilo je neuspjehom prije nego što je 1858. uspostavljena veza između Irske i Newfoundlanda.

Uspjeh je izazvao veliko oduševljenje. Činilo se da je udaljenost između Starog i Novog svijeta odjednom dramatično smanjena.

Slavlje nije dugo trajalo

Postojao je, međutim, veliki problem. Prvi transatlantski kabel bio je tehnički vrlo nepouzdan. Signal je postupno slabio, a pokušaji da ga se pojača korištenjem previsokog napona dodatno su ga oštetili.

Posljednja razumljiva poruka prenesena je početkom rujna 1858. Kabel je tako učinkovito radio tek nekoliko tjedana. Nakon početnog oduševljenja pojavile su se čak i sumnje da je čitav pothvat bio prevara.

Projekt ipak nije propao. Iskustva iz 1858. pomogla su inženjerima da otkriju probleme, a 1866. konačno je uspostavljena pouzdana i trajna transatlantska telegrafska veza.

Od tog trenutka svijet se počeo ubrzano smanjivati. Vijesti, diplomatske poruke i poslovne informacije koje su nekoć danima prelazile ocean mogle su stizati u roku od nekoliko minuta ili sati.

Današnja mreža podmorskih komunikacijskih kabela, kroz koje prolazi golema količina svjetskog internetskog prometa, tehnološki je neusporedivo naprednija. No ideja je u osnovi ista kao 1858. godine - fizičkim kabelom položenim duboko ispod oceana povezati kontinente koji su tisućama kilometara udaljeni jedan od drugoga.