U ONA davna vremena, dok su djed i baka bili živi, voljeli smo se okupljati kod njih za velikim obiteljskim stolom. Znate kako to biva – tradicionalno za Uskrs, Božić, rođendane i ljeti za vrijeme praznika. I svaki put bi djedovi i bake nazdravili prvom čašom vina – za mir, da rata ne bude!

Na ruskoj medalji "Za povratak Krima" stoji datum 20.2.2014. Taj datum zapravo je početak ruske agresije protiv Ukrajine, kršenje međunarodnog prava i granica. To je bio početak rata, koji je bio nezamisliv u 21. stoljeću. Rata koji se 24. veljače 2022. nastavio u svojem najstrašnijem obliku.

Prije tri godine, bez pretjerivanja, milijuni Ukrajinaca probudili su se od udara raketa na gradove diljem zemlje. Među njima je bila i moja obitelj. Mnogi su poginuli ne shvaćajući što se događa. Neki su panično pokušavali pobjeći preko granice. Mnogi su muškarci otišli u centre za mobilizaciju. I mnogi su pokušavali nazvati svoje rođake u Rusiji, pitajući: "Što se događa?" Među njima je bila i moja majka, kojoj je tada bila 71 godina. U trenutku njezina poziva ruska je raketa pogodila područje blizu njezine kuće.

Na sreću, bila je u podrumu i preživjela. Sve što je željela saznati od brata u Rusiji bilo je: "Što vi radite? Što Rusija radi? Zašto ovo?" Jer Ukrajinci su vjerovali da su Rusi bratski narod koji nikada ne bi napao svojeg susjeda.

Isto se vjerovalo i u Europi. Svijet koji je preživio dva strašna rata u 20. stoljeću svake godine 8. svibnja nosio je cvijet maka i mislio: "Nikada više." Ali riječ "nikada", čini se, ne postoji u rječniku ruskog vođe Putina.

Nitko, pa ni Zelenski, nije vjerovao da će Rusija napasti

Nitko u Ukrajini, uključujući predsjednika Volodimira Zelenskog, unatoč svim obavještajnim podacima i gomilanju ruskih postrojbi na granici tijekom 2022., nije vjerovao da će Rusija zaista napasti. Zelenski je vjerovao da dobro poznaje Ruse i iskreno mislio da se može dogovoriti s Putinom i zaustaviti rat.
Tri godine nakon početka invazije Zelenski i Ukrajinci razumiju da svi ti pokušaji dogovora i pozivi rodbini u Rusiju ne bi ništa promijenili. Gotovo nitko u Rusiji nije izašao na prosvjede protiv rata. Rusi ne prosvjeduju ni protiv smrti svojih vojnika na bojištu.

Konzervativne procjene pokazuju da je do 21. veljače 2025. potvrđena smrt 95.026 ruskih vojnika. Također, potvrđena je smrt oko 23.000 mobiliziranih iz okupiranih područja Donjecke i Luhanske oblasti. Nitko ne može izbrojiti broj bivših zatvorenika koji su masovno poslani u borbu, prvo u Wagnerovim postrojbama, a sada u tzv. jurišnim odredima Z i V. Ukrajinski Glavni stožer navodi ukupne ruske gubitke, uključujući ranjene, od 867.180 osoba.

Za usporedbu, tijekom deset godina rata u Afganistanu Sovjetski Savez izgubio je oko 15.000 vojnika, a tijekom rata u Čečeniji oko 6000. Takvi gubici tada su izazvali masovne prosvjede u Rusiji, što je pridonijelo okončanju ratova. Tri godine unatrag slična očekivanja postojala su i u ukrajinskom vojnom vrhu.

Bivši glavni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga, general Zalužnji jednom je izjavio: "Jedna od mojih najvećih pogrešaka bila je što sam vjerovao da će toliki gubici zaustaviti Rusiju."

Zašto se sve ovo dogodilo?

Rusija masovno gubi tehniku, flotu, zrakoplovstvo. Konzervativne procjene govore o 308 uništenih aviona i helikoptera, više od 8000 tenkova, oko 18.000 artiljerijskih sustava, 17.000 oklopnih vozila i oko 900 PZO sustava. Među uništenim brodovima je i raketna krstarica Moskva, nekadašnji ponos Crnomorske flote. Sve se te brojke mogu provjeriti putem otvorenih izvora, zahvaljujući internetu koji omogućuje pristup fotografijama i videozapisima.

Zašto se sve ovo dogodilo? Svaki Ukrajinac u protekle tri godine postavio si je barem dva pitanja: zašto se ovo događa i kada će završiti?

Rusija širi narativ u koji je, čini se, povjerovao i Trump, da je napala Ukrajinu jer je ova željela ući u NATO. No 2013. godine samo je 20% Ukrajinaca podržavalo ulazak u NATO, a ni sam savez nije pokazivao poseban interes za prijem Ukrajine sa slabom vojskom tog doba. Tek s početkom ruske agresije 2014. godine podrška za ulazak u NATO naglo je porasla. U ožujku 2014. već je 67% Ukrajinaca podržavalo ulazak u savez.

U ukrajinskoj vojsci postoji tužan sarkazam: "Rusija stalno tvrdi da ratuje protiv NATO-a, ali NATO na bojno polje nikada nije stigao." Rusija, iz nekog razloga, ne napada Finsku, koja je postala članica NATO-a tijekom ove invazije. Možda je, dakle, pravi razlog zašto je Rusija napala Ukrajinu sasvim drugačiji?

Ljeti 2021. Putin je objavio čudan članak pun povijesnih netočnosti. U njemu je tvrdio da su Rusi i Ukrajinci "jedan narod". Čini se da je ključ razumijevanja ovog rata upravo u Putinovoj percepciji Ukrajinaca kao "nepravilnih Rusa" koje treba ili uništiti ili preodgojiti.

Ruska agresija je promijenila cijeli svjetski poredak

Putin je planirao uništiti Ukrajinu u tri dana. Ukrajina se bori već treću godinu.

Nitko od nas ne zna što će biti dalje. Nitko ne zna kada će ovaj rat završiti. Rat nije nogometna utakmica s jasnim pravilima. Tijekom rata nitko neće izvoditi penale prema pravilima, pogotovo kad se ta pravila mogu svakog trenutka promijeniti.

Ono što je danas jasno jest da je Ukrajina izdržala kao država i da je ruska agresija promijenila cijeli svjetski poredak. Ukrajinski veleposlanik Vasil Kiriljič rekao je na skupu podrške u Zagrebu: "Ukrajinci su miran narod. Nitko na svijetu ne želi mir više od Ukrajinaca. Ali Ukrajina ne traži mir. Ukrajina teži pravednom i trajnom miru s jasnim sigurnosnim jamstvima, kako bi se osiguralo da Rusija nikada više ne može napasti Ukrajinu."

Za kraj bih htio podsjetiti na citat iz objave vojnika Pavla Kazarina: "U novoj stvarnosti Ukrajina je postala frontmen. Mi smo jedini koji znaju potopiti raketne krstarice i obarati strateške bombardere. Paliti tenkove na desetke i uništavati radare izvan horizonta. Voditi zračne borbe protiv modernih lovaca i presretati hipersonične projektile. Samo naša vojska zna kako ratovati protiv nuklearne sile. Mi smo ti koji smo uništili oklopnu pesnicu namijenjenu prodoru do La Manchea. Svaki naš pješak kod Pokrovska u jednom mjesecu vidio je više rata nego američki marinac tijekom cijele službe.

Ukrajinu često kritiziraju da se ne bori dovoljno dobro s izazovima invazije. No sva kritika pada pred jednostavnom činjenicom: Ukrajina se nema s kim usporediti. U posljednjih 70 godina nitko osim Ukrajine nije se suočio s ovakvim ratom."

Odraslih više nema. Odrasli su od sada – Ukrajina.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala