HRVATSKOM biologu Miroslavu Radmanu, koji ima i francusko državljanstvo, jučer je u Splitu uručeno francusko državno odličje Vitez Nacionalnog reda Legije časti.

Predajući mu to odličje, veleposlanik Francuske u Hrvatskoj Gael Veyssiere je za Radmana rekao da je nasljednik Ruđera Boškovića.

"Odajemo počast izuzetnoj osobi"

"U velikoj znanstvenoj obitelji Vi ste, kroz svoju dvostruku francusku i hrvatsku kulturu, dostojni nasljednik prosvjetiteljskih ličnosti poput Ruđera Boškovića", istaknuo je Veyssiere na svečanosti u Mediteranskom institutu za istraživanje života (MedILS).

Prema riječima francuskog veleposlanika, nedavna Radmanova istraživanja, pionirska u molekularnoj biologiji, dovela su ga do znanstvene potrage koja se dotiče mita o čudesnoj vječnoj mladosti.

"Danas ste posebno zainteresirani za mehanizme starenja, a posebno za ulogu oksidacije proteina u starenju i bolestima u starosti", kazao je Veyssiere. Naglasio je kako su Radmanove zasluge višestruke te je s pravom prepoznat u svjetskoj znanstvenoj zajednici koja mu je dodijelila, kako se izrazio, impresivan broj nagrada.

"Večeras odajemo počast izuzetnoj osobi, čija profesionalna karijera i doprinos poznavanju živih bića bude u nama divljenje, posebno u pogledu značajnih otkrića o mehanizmima očuvanja genetskih informacija, o molekularnim mehanizmima koji su uključeni u evoluciju patogenih bakterija te o mehanizmima stjecanja otpornosti na antibiotike", poručio je Veyssiere.

Radman je tu čast dobio još prije osam godina

Zahvaljujući na priznanju, Radman je podsjetio kako ga je prije osam godina tadašnji francuski predsjednik Francois Hollande proglasio dobitnikom odličja Viteza Nacionalnog reda Legije časti te da mu se sad dodjeljuje to odličje.

"Ovo odličje je velika stvar, to je jedno originalno priznanje koje se dodjeljuje izvanrednim ljudima još od Napoleonova vremena", kazao je Radman. Rekao je kako su njegova strast za istraživanjem i žeđ za znanjem "bili i ostaju neuobičajeni".

U izjavi novinarima nakon svečanosti Radman je, među ostalim, kazao kako u potrazi za liječenjem od koronavirusa treba ići na strategije koje nisu bazirane na cjepivu nego, kao i u slučaju side, na lijekovima.

"Morat ćemo pričekati da vidimo jesu li prirodne promjene i mutacije kod koronavirusa blizu onima od virusa side. Hoće li to biti barijera? To je ostala barijera, imamo 40 godina borbe sa sidom i cjepivo nikad nije došlo jer je princip cjepiva da se potakne sinteza jednog antitijela koji će efikasno neutralizirati virus. Ali što kad se virus mijenja, a cjepivo ne? Cjepivo stvori jedan tip antitijela, a ne drugi, i kad se to promaši - onda se promašilo. Dakle, treba ići na strategije koje nisu bazirane na cjepivu, nego kao u slučaju side, na dva-tri različita lijeka koji otruju život virusu, ali ne kao antitijela, nego naprosto na dva-tri mjesta i onda virus postane impotentan, nije više efikasan kao virus, a to je već dovoljno", objasnio je Radman svoje stajalište.

"Zbog čega je 300 smrti važnije nego 50.000?"

Na pitanje kako komentira porast oboljelih od koronavirusa u svijetu i u Hrvatskoj, rekao je da u Hrvatskoj, kao i u većini zemalja u svijetu, godišnje umre oko jedan posto populacije, a isto toliko se i rodi.

"U Hrvatskoj umire oko 50.000 ljudi godišnje, to je malo više od jedan posto. Kad na to dodamo oko 300 smrtnih slučajeva od covida, to su cifre 50.000 plus 300. Zašto se ovoliko uzbuđujemo? Jer je zoom na gadno umiranje starijih ljudi zbog covida. Hajde napravite zoom iz kemoterapije, raka, uključujući za stare ljude i upalu i to gadno izgleda, ne bi umrli da ne izgleda gadno", dodao je Radman.

Istaknuo je kako ne želi ništa insinuirati nego uočava bazične cifre.

"Evo ja bih postavio pitanje, zbog čega je 300 smrti važnije nego 50.000 smrti? Neki će odgovoriti zbog toga što se bojim da 300 ne postane 30.000 ili 300.000. Pa možete uzeti bilo što i pretpostaviti to", rekao je Radman. Dodao je kako je on za zdrav razum kojeg, po njemu, nema dovoljno ni u najrazvijenijim zemljama.

"Zdrav razum opada, jer da ne opada ne bi se tako loše nosili s jednim relativno banalnim problemom infektivnih bolesti kakvih je u prošlosti bilo daleko gorih", zaključio je Radman.