PREMA najnovijim istraživanjima planet Saturn velikom brzinom gubi svoje prekrasne prstenove, objavila je NASA.

Rezultati istraživanja temelje se na najnovijim promatranjima, ali i na očitanjima svemirskih letjelica Voyager 1 i 2 pomoću kojih su znanstvenici prije desetak godina procijenili prosječnu brzinu nestajanja prstenova. 

Saturnovi prstenovi sastoje se uglavnom od komadića leda različitih veličina; neki su mikroskopski poput komadića prašine, a neki su promjera od nekoliko metara. Nestaju jer ih Saturn svojom gravitacijom privlači k sebi te se oni spuštaju prema planetu u obliku kiše ledenih čestica koju k sebi vuče magnetsko polje Saturna.

Još samo 100 milijuna godina

"Procjenjujemo da bi se tom 'kišom iz prstenova' mogao unutar pola sata napuniti jedan olimpijski bazen", rekao je astrofizičar James O’Donoghue iz NASA-e.

"Ako se uzme u obzir samo ta kiša, prstenovi će za 300 milijuna godina nestati u potpunosti. No, ako se tome pribroji materijal iz prstenova koji pada prema ekvatoru divovskog planeta, a čiju je količinu izmjerila letjelica Cassini, prstenovi će preživjeti još samo 100 milijuna godina. To je zapravo vrlo kratko razdoblje za Saturn koji već postoji više od 4 milijarde godina", dodao je.

Čestice prstenova zapravo cijelo vrijeme plešu između gravitacijske sile divovskog planeta koja ih privlači k njemu i centrifugalne sile koja nastaje time što čestice putuju oko Saturna zbog koje bi, da nema suprotne sile, mogle odletjeti u svemir. One postaju električki nabijene kada dođu u dodir s ultraljubičastom svjetlošću Sunca ili kada se susretnu s oblakom plazme koji je nastao zbog sudara mikrometeoroida s drugim česticama prstenova. Kada se to dogodi, nabijene čestice reagiraju na magnetsko polje Saturna i time ih planet uspijeva privući u gornji sloj atmosfere.

Kada su nastali njegovi prstenovi?

Znanstvenici još uvijek nisu sigurni je li Saturn od samog početka imao prstenove ili su oni nastali u kasnijoj fazi njegova života. Najnovije istraživanje govori u prilog drugo spomenutoj teoriji te je moguće da prstenovi nisu stariji od 100 milijuna godina.

"Imamo sreće da postojimo u vrijeme kada Saturn okružuju prekrasni prstenovi. No, ako su oni kratkotrajne prirode, postoji mogućnost da smo propustili upečatljive prstenove oko Jupitera, Urana ili Neptuna, obzirom da su oni danas jedva vidljivi oko tih planeta", objasnio je astrofizičar. 

Ako su prstenovi nastali u kasnijoj fazi nastanka planeta, moguće je da su se formirali prilikom sudara malenih ledenih satelita u orbiti Jupitera; vjerojatno zbog toga što su im orbite poremetili prolazeći svemirski objekti poput asteroida ili kometa.

Prstenovi možda prolaze kroz sezonske promjene

NASA-ini stručnjaci namjeravaju još neko vrijeme pratiti stopu smanjivanja prstenova te vidjeti prolaze li oni kroz sezonske promjene. Naime, Saturnu treba 29.4 godine da napravi krug oko Sunca pa su, tijekom tog njegova putovanja, čestice prstenova u različitim stupnjevima izložene Suncu. 

S obzirom na to da zrake Sunca električki nabijaju čestice prstenova, zbog čega one postaju privučene magnetskim poljem planeta, količina "kiše iz prstenova" mogla bi varirati tijekom godine zbog različite razine izloženosti Suncu i njegovim ultraljubičastim zrakama.