KINESKI predsjednik Xi Jinping, nakon što je sebi osigurao doživotnu vlast, još se više osilio u govoru na zatvaranju godišnje sjednice parlamenta. 

 

Kina neće dati da ''ni jedan pedal'' njezinog teritorija bude odvojen od kineske nacije, a ''sve predstave i trikovi kako bi se podijelila domovina'', odnosno ostvarila neovisnost Tajvana i Hong Konga, ''osuđeni su na propast'', poručio je Xi. ''Realizaciji velikog preporoda kineskog naroda bliže smo nego ikad u povijesti'', ''zauzet ćemo svoje mjesto u svijetu'' i ''vodit ćemo krvave bitke protiv naših neprijatelja do gorkog kraja'', dodao je u izuzetno nacionalističkom i prijetećem tonu.

 

 

''Kineski narod razumio je od antičkih vremena da ništa nije besplatno. Da bismo bili sretni, moramo se boriti za to'', zaključio je dvosmisleno. Ovaj Xijev govor još je jedna potvrda da njegovo beskompromisno učvršćivanje moći na unutarnjem planu znači i dominantniju, pa i agresivniju vanjsku politiku - u ekonomskom i diplomatskom smislu, ali i vojnom.

 

 

 

Međutim, ove poruke u svojevrsnom su proturječju s njegovom tvrdnjom, iznesenom u istom govoru, kako ''razvoj Kine neće predstavljati prijetnju nijednoj drugoj zemlji'' te kako KInezi "nikad neće pokušati osvajati ili dominirati drugim zemljama". Narativ koji Xi zastupa je onaj o miroljubivoj Kini čiji rast na globalnoj sceni ostatak svijeta (ili, bolje rečeno, Zapad) pokušava zaustaviti silom. ''Samo oni koji su navikli prijetiti drugima vidjet će sve drugo kao prijetnju'', dodao je Xi u prilično očitoj aluziji na SAD, koji je zaista već desetljećima navikao imati presudan utjecaj u međunarodnoj zajednici. Mijenja li se taj odnos snaga nepovratno?

 

Izgleda da Xi misli tako i da je spreman baciti sve karte na ostvarenje takvog scenarija. Nacionalni narodni kongres, više ceremonijalni nego funkcionalni parlament, potvrdio je njegovu ustavnu izmjenu kojom se ukida ograničenje na dva predsjednička mandata i tako mu omogućio da ostane na vlasti doživotno. Za razliku od sve snažnije diktature u Kini pod vodstvom (djelomično reformirane) Komunističke partije, u Tajvanu i Hong Kongu vlast je izabrana demokratski. Jasno je da takav sustav ne bi preživio ujedinjenje s Kinom, koje ona traži u skladu sa svojim političkim načelom "jedne Kine". 

 

Willy Lam, ekspert za kinesku politiku s Kineskog sveučilišta u Hong Kongu, ocijenio je za Washington Post da je Xi odlučan u namjeri da vrati Tajvan pod kontrolu Pekinga i tako utvrdi svoje mjesto u povijesnim udžbenicima uz Mao Ce-tunga. Ali njegova nepokolebljivost povećava rizik od provokacija i sukoba, s obzirom na to da se SAD zakonom obvezao štititi Tajvan. ''Xija je pojela vlastita oholost. Sad kad je učinio sebe doživotnim carem, možda se osjeća neuništivim na planu vanjske politike, a to je vrlo opasno'', smatra Lam.

 

U parlamentu je odlučeno da se uvodi i novo antikorupcijsko tijelo koje će nadgledati glomaznu partiju i javne službe. Upravo borba protiv korupcije dosad mu je poslužila kao idealna izlika za obračun sa svojim suparnicima, što znači da će taj obračun samo proširiti. Danas u Kini, prema svemu sudeći, o svemu odlučuje jedna osoba sa svojim nebrojenim titulama, od predsjednika i glavnog tajnika partije nadalje.  

  

 

 

Odluka Donalda Trumpa da potpiše zakon o snažnijim odnosima američkih i tajvanskih dužnosnika možda je isprovocirala Xijev tvrdokorni stav, dodaje Lam. Peking je uputio službeni prosvjed zbog američkog zakona koji, prema njegovoj tvrdnji, krši američku obvezu da ne obnavlja izravne službene kontakte s Tajvanom. Ti su diplomatski odnosi prekinuti kad je Washington 1979. priznao Peking kao prijestolnicu Kine, umjesto Taipeija na Tajvanu koji je dotad smatrao jedinom legitimnom kineskom državom. 

 

Na ekonomskom polju, Xi je u svom govoru naglasio ''visokokvalitetan'' razvoj koji kao prioritet stavlja inovacije, a ne brzinu rasta, kao i njegovu razvikanu inicijativu Pojas i cesta, u sklopu koje Kina planira graditi široku mrežu cesta, željezničkih pruga, luka i mostova kojima će se bolje povezati Europa i Afrika. Ali Kina, unatoč tome, ne teži ostvariti hegemoniju, tvrdi Xi. 

 

Kineski premijer Li Keqiang se, za razliku od Xija, usredotočio na otklanjanje zabrinutosti investitora i korporacija, prenosi The Guardian. Aludirajući na sve jasnije naznake da se Trump sprema na trgovinski rat s Kinom, odnosno nametanje carina kineskim izvoznim dobrima, Li  je upozorio kako je ''kineska ekonomija toliko integrirana u svjetsku da bi zatvaranje vrata Kini značilo blokiranje naše mogućnosti za razvoj''.

 

''Cilj Kine je da osigura da i domaće i strane firme i kompanije s bilo kakvom vrstom vlasništva imaju mogućnost natjecati se pošteno na velikom kineskom tržištu'', dodao je, odgovarajući tako na kritike da Kina onemogućuje ulaz stranim tvrtkama na svoje tržište - iako sama ima pristup zapadnim tržištima. SAD će uskoro uvesti carine na uvoz iz Kine vrijedan 60 milijardi dolara, javlja Reuters. A osim toga, Kina ima razloga za zabrinutost i zbog kreditnih agencija koje su lani  smanjile njen rejting, zbog sve većeg kineskog javnog duga. Možda Xi pozornost s mogućih ekonomskih nevolja želi svratiti na neprijatelje koji prijete naciji? Svakako, ne bi bio prvi državnik koji je pribjegao takvom manevru.