VIJEST o padu srpske Vlade prenijele su vodeće novinske agencije, a Reuters je Koštuničinu karijeru i djelovanje sveo na nekoliko činjenica.

U jednoj od njih spominje se kako je srpski premijer tijekom ratnih devedesetih bio relativno nepoznat profesor prava koji je 2000. godine pobijedio na predsjedničkim izborima protiv autokrata Slobodana Miloševića. Bio je, kako izvještava Reuters, kandidat "krhke i nespojive koalicije" koja se raspala kratko nakon što je Milošević smijenjen.

Za vrijeme svojih predsjedničkih dana njegovo je protivljenje izručenju Miloševića Haagu činilo žestokim rivalom tadašnjem premijeru Zoranu Džindžiću. Njih su dvojica ostali rivali do njegove smrti 2003. godine.

Njegov pri mandat kao premijera, koji je trajao od 2004. do kraja 2006. , prošao je u znaku njegova oslanjanja na Miloševićeve oslabljene socijaliste, zbog čega se našao na meti kritika svojih bivših prozapadnjački nastrojenih saveznika. Tu se, piše Reuters, počinje nazirati njegov pojačan nacionalistički stav.

Političku je moć vratio u svibnju 2007. s "koalicijskim dogovorom sa prozapadnjačkom Demokratskom strankom koji je trajao 11 sati". To se dogodilo, izvještava Reuters, samo dva dana nakon što je "šokirao Europu poduprijevši ultranacionaliste u parlamentu".

Njegov je zaštitni znak bio njegovo protivljenje nezavisnosti Kosova, pri čemu se usredotočio na na vjerske i kulturološke značajke, "svetost srpskog teritorijalnog integriteta" i potrebu da se poštuju međunarodni zakoni.

U Srbiji ga narod vidi kao "nepopustljivog, teškog i željno iščekivanog". Njegova anti-zapadnjačka retorika vezano za Kosovo i njegova bliskost sa Moskvom navela je, piše Reuters, na spekulacije da će surađivati sa tvrdokornim nacionalistima u narednim izborima.

K.C.
Foto: AFP