POTPREDSJEDNIK Vlade Damir Polančec izjavio je kako su za isporuku reduciranih količina plina odgovorni distributeri, ne Vlada, te da bi se potrošači trebali žaliti njima u slučaju da se osjete oštećeni zbog obustave isporuke tog energenta. Zanimalo nas je dijele li vlasnici industrija pogođenih nestašicom Polančecovo mišljenje te na čija bi vrata oni zakucali u potrazi za obeštećenjem za gubitke koje sami nisu skrivili: hrvatske Vlade, Gazproma, Julije Timošenko, domaćih distributera plina ili nekoga petog?

Državna tvrtka pod napucima Vlade

Danijel Zadjelović, generalni direktor tvornice stakla Lipik Glas  ne slaže se s Polančecom da je distributer plina odgovoran.

"Plinacro vrlo dobro surađuje s nama i omogućio nam je tehnološki minimum plina. Po meni su samo državna firma koja radi po napucima Vlade", kaže šef Lipik Glasa. Tko je po njemu odgovoran za nestašicu?

"Ako ćemo gledati kratkoročno unatrag, onda su krivi Rusi i Ukrajinci, jer ucjenjuju cijelu Europu kako bi naplatili plin onako kako njima odgovara. Ali ako gledamo dugoročno, onda je to odgovornost dvije ili tri vlade koja se nije pobrinula osigurati skladišta plina. Nažalost, mislim da ni od koga nećemo moći tražiti odštetu iako gubimo oko deset tisuća euro dnevno, plus što gubimo tržište jer ne isporučujemo kupcima. 'Radimo', a ne proizvodimo niti jedan komad stakla", kaže Zadjelović.

Strahuju od gubitka 3.5 milijuna eura vrijedne peći

Na pitanje čega se najviše pribojava u ovoj krizi odgovara da bi najveći gubitak za njih bio naprasna obustava isporuke plina.

"Trebaju nam bar četiri dana da ispraznimo peći. Kad bi se one najednom ugasile, staklena masa bi se stvrdnula i onda bi mogli samo bagerima prijeći preko nje, a nova peć košta 3.5 milijuna eura", kaže Zadjelović.

U Petrokemiji krive Ukrajince i Ruse

"Vezano uz cijelu ovu kriznu situaciju oko plina, koju mi prolazimo već niz godina, možemo reći da je u dogovoru s Inom i Vladom RH u našem ugovoru predviđeno stajanje u siječnju, tako da smo troškove s naslova neisporuke plina u tom vremenu ukalkulirali u plan našeg poslovanja", navodi Boris Mesarić, predsjednik Uprave Petrokemije. Upitan o krivcima za eventualne gubitke, odgovara:

"Naravno da bi nas svako prolongiranje starta postrojenja opteretilo s dodatnim troškovima od najmanje dva milijuna kuna dnevno, ne računajući izgubljenu proizvodnju. Što se tiče odštete, smatramo da u ovom slučaju krivci mogu biti samo Rusija i Ukrajina, zbog čijih je nesporazuma i došlo do prekida isporuke plina", smatra Mesarić.

Djelatnici u ministarstvu jedno, Polančec drugo

No zanimljivo je kako se s Polančecom ne slažu samo tvrtke nego i djelatnici u njegovu ministarstvu. Tako je ravnatelj Uprave za energetiku i rudarstvo Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Branimir Horaček najavio postojanje mogućnosti da Vlada, tj. MINGORP, tvrtkama koje uspiju dokazati štete na postrojenju isplati neku vrstu naknade.

"Moramo vidjeti je li to moguće u kontekstu zaštite tržišnog natjecanja i kakve će biti sugestije EU o toj vrsti subvencije. Vrlo je važno naglasiti da smo pritom razmatrali samo naknadu štete na postrojenjima zbog neisporuke plina. Ne možemo govoriti o naknadi štete zbog direktnih troškova koje su tvrtke imale jer nisu proizvodile ili o indirektnim štetama koje mogu biti rezultat neispunjenih ugovorenih obveza ili činjenice da su izgubili dio tržišta. Razmatrali smo samo pokrivanje štete na postrojenjima", naglasio je Horaček u nedavnom razgovoru za Poslovni dnevnik što je bitno drugačije od stava ministra Polančeca.

Poziv EU na tužbe - dodatni pritisak

Zanimljivo je kako se Horaček govoreći o odštetama pozvao na stav Europske unije vezano za plin, a koji tada nije bio jasan. U međuvremenu predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso  najavio kako će preporučiti državama koje su pogođene krizom da se na sudu traži odšteta od Gazproma i Naftogaza. 

U kriznoj situaciji treba naći krivca

Igor Dekanić, profesor s Rudarsko-geološkog fakulteta jedan od vrhunskih stručnjaka kada je riječ o ovoj temi ima svoje posebno mišljenje o naknadama štete. Naime, prvo je komentirajući poziv Europske unije da se tuži Ukrajina i Naftogaz istaknuo kako misli da je prije svega riječ o dodatnom pritisku na te države kako bi se kriza što prije riješila, nego što je riječ  o ozbiljnom pozivu na sud. No, što se tiče Hrvatske i naknade štete Dekanić kaže kako je to višeslojni problem.

"Ako bi gledali formalno-pravno tada zaista stoji da su distributeri ti koji su odgovorni. Naime, potrošači potpisuju ugovor s distributerima plina a ne s Vladom pa bi slijedom toga trebali tužiti distributere. No, opet riječ je izvanrednoj situaciji, odnosno krizi i normalno je da se traže odgovorni za ovo stanje", kaže Dekanić dodajući kako je rusko-ukrajinski sukob tinja već godinama no nitko nije očekivao da će ovog puta sukob potrajati te napraviti krizu ovakvih razmjera.

No Dekanić je govoreći o distributerima plina, rekao i to kako je riječ o pravnim osobama koje su uvijek do sada bile zaštićene, te se radi o najslabijoj tehnološkoj karici u lancu plina od proizvođača do krajnjeg korisnika u Hrvatskoj.

Mađarska 5, Hrvatska 37 distributera

"Jedna Mađarska koja ima 10 milijuna potrošača plina ima svega 5 distributera, dok Hrvatska ima malo više od dva milijuna potrošača a čak 38 distributera, pa bi svakako u budućnosti trebalo misliti i na sređivanju stanja u tom području", kaže Dekanić dodajući kako bi se i krajnji potrošači građani mogli odlučiti na eventualne tužbe.

"U posljednje vrijeme, kada smo počeli dobivati pomoć u plinu, moglo se osjetiti kako je plina manje nego što bi trebalo znati. No to je tek pretpostavka, a prava mjerenja trebala bi pokazati koliku količinu plina smo zaista i dobili", kazao je Dekanić otvorivši sasvim jednu drugu temu a to je svakako ona najbolnija a to je cijena plina, odnosno omjer dobivenog i plaćenog.  
 

A.B./I.Ć.