Foto: FAH

NEKADAŠNJI pripadnik pričuvne postrojbe MUP-a Igor Mikola koji je u srijedu doveden na zagrebački Županijski sud kako bi na vlastiti zahtjev dopunio svoje svjedočenje na suđenju Tomislavu Merčepu za ratni zločin nad srpskim civilima 1991., tvrdeći da ima konkretna saznanja o ubojstvima, nije želio govoriti o tom slučaju zbog vlastite sigurnosti.

Mikola, koji je lani na vlastiti zahtjev iz Perua izručen Hrvatskoj zbog izdržavanja zatvorske kazne tražio je pismom iz zatvora da dopuni svoj iskaz pojašnjavajući kako mu je "jedina želja da pobjedi istina". No, danas je pred sudskim vijećem rekao da se ne sjeća što je iskazivao lani, 1. prosinca, ali da danas ne želi govoriti baš ništa jer je zabrinut za svoju sigurnost s obzirom na to da je njegovo pismo objavljeno u jednim dnenvim novinama.

Svjedok je rekao je da je spreman iskazivati o svemu ako ga prebace u neku drugu kaznionicu ili zatvor, a trenutno se nalazi na liječenju u zagrebačkoj bolnici za osobe lišene slobode.

"Mora iznijeti istinu"

Mikola je u pismu koje je iz zatvora poslao na adrese suda, policije i tužiteljstva tvrdio da ima konkretna saznanja o više slučajeva ubojstava civila, navodeći da je Merčep potpuno nevin i da bi ga trebalo osloboditi. "Sada pod novim okolnostima, pobjedom moje političke opcije... ja moram iznijeti istinu", napisao je Mikola u pismu pravosuđu i policiji.

U pismu je također naveo da prilikom prvog svjedočenja nije lagao, ali o nekim stvarima nije govorio zbog straha za svoju obitelj i život. Pisao je da se njegova saznanja o zločinima odnose na ubojstva 19 civila u selu Bujavica za koje, kaže, zna tko ih je naručio i izvršio.

"Bio sam upozoravan od ‘dobronamjernih’ ljudi. Iz bivše vlasti davali su mi savjete da ne spominjem razne ‘Manoliće’, ‘Perkoviće’ i ostale svete krave", tvrdi u pismu Mikola.

Na prvom svjedočenju Mikola je rekao da Merčep kao savjetnik u MUP-u nije zapovijedao u Pakračkoj Poljani te da tamo nije vidio logore ni uhićene civile. Za Merčepa je rekao da je u postrojbi bio "moral, a njemu osobno i autoritet". Kada je tada ulazio u sudnicu Merčepu je rekao: "E moj Tomislave jesmo li se mi za ovo borili". Kazao je i da štrajka glađu te da su mu u ćeliju podmetnuli nož.

Mikola je bio u bijegu od hrvatskog pravosuđa od 2005. kada je osuđen na pet godina zatvora zbog umiješanosti u ubojstvo u Pakračkoj Poljani 1991. No, 2014. u Peruu se predao tamošnjoj policiji i zatražio izručenje Hrvatskoj radi izdržavanja zatvorske kazne.

On je jedan od četvorice pripadnika pričuvne postrojbe MUP-a koji su u istrazi priznali da su 7. prosinca 1991. u Zagrebu ubili Mihajla i Mariju Zec te njihovu 12-godišnju kćer Aleksandru pri čemu su policajcima na Sljemenu pokazali njihov grob, ali je slučaj pao jer su priznanja potpisali bez odvjetnika.

"Nije ni vrijeme ni mjesto"

Mikola je na prvom svjedočenju u postupku protiv Merčepa, na upit znače li mu što imena Aleksandre i Mihajla Zeca, koji su ubijeni u Zagrebu 1991. rekao da ga to progoni cijeli život i da je zbog toga odgovarao, ali da on s tim nema veze. Na pitanje "tko ima veze", Mikola je rekao: "Nije vrijeme ni mjesto, dođite u Lepoglavu pa ćemo razgovarati".

Nakon tri i pol godine suđenja lani u srpnju izmijenjena je optužnica protiv Merčepa kojeg se tereti da je bio zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a koja je, prema tvrdnjama tužiteljstva, nezakonito uhićivala, mučila i ubijala civile sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja.

Ratnog zapovjednika i pomoćnika ministra unutarnjih poslova, koji odbacuje sve optužbe, od tada se, umjesto da je zapovijedao zločine, tereti da pripadnike postrojbe nad kojom je imao faktičku ovlast nije spriječio u zločinima. Merčep je, prema tvrdnjama tužiteljstva pristao da njemu podređeni nastave s takvim radnjama svjestan da među njima ima i pojedinaca koji su od ranije dolazili u sukob sa zakonom.