JOHN F. Kennedy, 35. predsjednik SAD-a, ubijen je 22. studenog 1963. u Dallasu, Teksas, dok se vozio u kabrioletu tijekom predsjedničke parade. 

 

 

Njegov atentator Lee Harvey Oswald koji je nedugo potom ubio i policajca JD Tippita, uhićen je istog dana, ali sam je ubijen dva dana kasnije. Istraga koju je provela tzv. Warrenova komisija donijela je sljedeće godine zaključak kako “nema dokaza da su ili Harvey Lee Oswald ili Jack Ruby bili dio zavjere, domaće ili strane.” Ruby je umro od raka 1967., prije donošenja pravomoćne presude.

 

Gotovo 54 godine kasnije, preostali dosad neobjavljeni tajni dokumenti vezani uz istragu o možda i najkontroverznijem atentatu u modernoj svjetskoj povijesti (88% ih je već potpuno objavljeno, 11% u redigiranom izdanju, a 1% su dosad bili tajni), danas će konačno postati dostupni javnosti.

 

 

A kako u članku za Guardian piše novinar Philip Shenon, autor knjiga “Komisija: Necenzurirana povijest istrage o 11. rujna” i “Okrutan i šokantan čin: Tajna povijest Kennedyjeva atentata”, dokumenti koje će objaviti američki Nacionalni arhiv pružit će nove dokaze o jednoj zavjeri koja je, za razliku od paranoičnih teorija o “drugom napadaču” te Johnsonu, “vojno-industrijskom kompleksu” i mafiji koji su navodno organizirali atentat u sklopu puča, itekako dokumentirana i stvarna. 

 

Radi se o kriminalnoj zavjeri koja seže do najviših razina američkih državnih službi, kojom se, odmah nakon atentata, pokušalo prikriti ono što je američka vlada unaprijed znala o prijetnji koju je Oswald predstavljao za predsjednika Kennedyja. Zavjera je uključivala ušutkavanje svjedoka, uništavanje tajnih dokumenata i sustavno poticanje na krivokletstvo, a primarnu ulogu u njoj imaju CIA i FBI. 

 

Naime, ove dvije američke sigurnosno-obavještajne agencije pokušale su, i najvećim dijelom uspjele, prikriti svoje skandalozne propuste u zaštiti američkog predsjednika. Glavni zaključak do kojeg je Shenon došao u pisanju svoje knjige o atentatu bio je taj da je on definitivno mogao biti spriječen da su CIA i FBI samo djelovali na temelju obavještajnih podataka koje su sami prikupili o Oswaldu godinu dana prije atentata. Oswald nije bio naprosto “vuk samotnjak” kakvim ga je istraga predstavila. 

 

 

Iako je zaista bio nasilna, zabludjela i devijantna osoba i uspio izvršiti atentat zahvaljujući spletu nesretnih okolnosti - stekao je obuku za strijelca dok je služio u marincima, imao je idealnu lokaciju jer je netom prije počeo raditi u knjižarskom skladištu koje je gledalo na cestu kojom je predsjednička parada prolazila - Oswald je isto tako bio deklarirani marksist koji je prethodno pokušao prebjeći u Moskvu, a vjerojatno i na Kubu. 

 

U kontekstu vrhunca Hladnog rata nakon krize s nuklearnim projektilima na Kubi, bilo je jasno da je Oswald iznimno opasan za američku državu i da je njegovo ime trebalo biti upisano “crvenim slovima” u sigurnosne dosjee. Sve upućuje na to da je pokušao prebjeći na Kubu kad je otišao šest dana u Mexico City, nekoliko tjedana prije atentata. CIA i FBI koji su nadzirali Oswalda još od 1959. kada je prvi put pokušao prebjeći u SSSR, bili su toga svjesni; štoviše, nakon atentata su priznali da su znali i da je posjetio kubansko i sovjetsko veleposlanstvo u Meksiku. Tajni dokumenti objavljeni devedesetih pokazuju da se Oswald u Meksiku susreo s kubanskim i sovjetskim špijunima - uključujući eksperta KGB-a za atentate. 

 

 

Još jedan dokument objavljen devedesetih, tajni memorandum koji je direktor FBI-a sastavio za Warrenovu komisiju, otkrio je još jedan nevjerojatni podatak: Oswald je navodno u Meksiku otvoreno govorio o svojoj namjeri da ubije Kennedyja. Međutim, Warrenova komisija nikad nije dobila ovaj memorandum, po svemu sudeći zbog namjerne i bestidne sabotaže istrage. U sklopu te sabotaže agent FBI-a iz Dallasa rasparao je i bacio u zahod rukom pisanu bilješku koju je Oswald odnio u ured FBI-a istog tog mjeseca. 

 

Navodno je u njoj zaprijetio FBI-u zbog agresivnog praćenja njega i njegove obitelji. No je li zaprijetio i atentatom na Kennedyja? Nažalost, vjerojatno nikad nećemo znati. 

 

Da se ovdje ne radi samo o teoriji zavjere, potvrdio je i bivši direktor FBI-a Clarence Kelley nakon svog umirovljenja. U svojim memoarima objavljenim 1987., Kelley je priznao da “Kennedy bez sumnje ne bi poginuo u Dallasu i povijest bi imala drukčiji tijek”. 

 

Kakav bi taj tijek bio, možemo samo zamišljati. No u svakom slučaju, novi dokumenti vjerojatno će potvrditi odgovornost koju FBI i CIA snose za ovu tragediju.