OPET je počelo s naslovima: "Sve manje prvašića", "Hrvatska ostala bez 50 razreda prvašića", "U deset godina ugašeno 158 škola". Pa što očekujete? Nakon odlaska stotina tisuća ljudi iz Hrvatske, uglavnom mladih, ljudi u godinama kada se gradi obitelj, škole se prazne. Sutra će i fakulteti biti prazni. Preksutra neće biti radnika. Realno, nema ih ni sada.

Kukanje o "malo prvašića" nakon što su cijele generacije mladih potjerane vani mizernim plaćama, filozofijom "ako ti nećeš, ima tko hoće" te partijskim kadroviranjem je otprilike kao kukanje da boli glava nakon što njom namjerno lupaš u zid. To je jasna posljedica politika koje vodimo u Hrvatskoj, nikakvo iznenađenje.

Ako odlaze radnici, ako odlaze mladi, a odlaze masovno, ako odlaze čak i medicinske sestre u pedesetima, odakle vam uopće ideja da će vam neka djeca dolaziti u škole? Ili ideja da će vam neki sutrašnji nepostojeći radnici uplaćivati mirovinske fondove? Ti ljudi ne postoje.

Natalitet pada svugdje, no mi imamo i ogroman odlazak radno sposobnih

Natalitet pada u razvijenom svijetu, svugdje. Ne samo da je manje djece u bogatim zemljama zapadne Europe nego u svim zemljama koje su dostigle viši standard. Dosta je pogledati statistike bogatih arapskih država Zaljeva - broj živorođene djece po ženi je u dvije generacije pao sa sedam ili čak osam na dva do tri, što se prije nekoliko desetljeća nije moglo ni zamisliti.

No kada govorimo o Hrvatskoj, uz opći trend manjih obitelji i manjeg broja djece tu je i ogroman mehanički odljev stanovništva, a to je posljedica upravo politike koju kao zemlja vodimo već nekoliko desetljeća. I sada se čudimo da upravo ta politika dolazi na naplatu? O čemu pričamo?

Pa je li bilo normalno donedavno raditi 50 sati i, ako bi čovjek zatražio primjereno radno vrijeme ili kakvu povišicu, dobiti odgovor "ako ti nećeš, ima tko hoće"?

Je li bilo normalno plaćati vrijedne radnike minimalac ili dio na ruke, u gradovima u kojima su cijene nekretnina sve više? Je li bilo sasvim normalno da postoje cijele djelatnosti u koje se ulazilo uz stranačku ili obiteljsku knjižicu, osim ako ste bili neki kadar koji im baš treba, a i onda ste trebali slušati stranački podobnog šefa? 

Je li uostalom bila i još jest aktivna državna politika minimalnih poreza na nekretnine, što potiče kupnju nekretnina za sezonski najam? A posljedica je da se stanovi u većim gradovima za klasičan dugoročni najam izdaju za dvije trećine prosječne plaće, a uz to niste sigurni hoće li vas gazda krajem svibnja izbaciti jer ide na kratkoročni najam za turiste.

Otjerali ljude pa se sada kuka jer nema djece

Narode, kao i ljude, mogu dohvatiti razne nesreće i katastrofe - vremenske promjene, poplave, bolesti, ratovi, razaranja svakakvog tipa. Ali malo je koji narod poput Hrvata vlastitom voljom sam uništio svoju nacionalnu supstancu, natjerao one sa školom da odu raditi vani u struci, a one bez neke konkretne škole da idu pratiti i čistiti po tom istom Zapadu.

Medijan plaća u Hrvatskoj (a medijan je puno bolja mjera od prosjeka; to je ona plaća iznad koje je pola ljudi, a pola ispod) u drugom kvartalu ove godine dosegla je 1030 eura. U Zagrebu je stotinjak eura više. Realno, što možete s time ako vam ćaća nije ostavio stan? Što je s onima koji rade za 700-800 eura? Što ako ste trgovac, radite za 800 eura, ali na smjene u trgovačkom centru na periferiji i uvečer nemate javnog prijevoza? Treba vam i auto - koliko košta solidan, makar i polovan automobil?

Kada smo kod djece, koliko je vrtića prilagođeno ljudima koji rade u smjenama? Što je s onima koji rade noćne smjene? Cijeli sustav je postavljen kao da smo u tvornicama koje rade od 7 do 15 kao prije pola stoljeća. A privatno čuvanje od tih plaća ne možete platiti. Što je s ljudima koji imaju poslove na moru, a ne bave se turizmom? Gdje će oni stanovati?

Grade se ceste kojima nitko neće putovati

Političari se hvale svojim uspjesima, po Slavoniji se grade nove ceste kojima nitko više ne prometuje, obnavlja se infrastruktura koju više nema tko koristiti. Vlada i HDZ se hvale nekakvim programima povratka koje nitko ne koristi.

Alternativa iz oporbe, posebno Domovinski pokret, priča svoje ideološke pričice. Po njima su problem radne dozvole strancima, makar bez tih stranaca više ne bismo funkcionirali. Hrvatski građani uostalom više ne žele, jer ne moraju, raditi za plaće za koje u nas rade Nepalci i drugi koje primamo.

Nije samo stvar u plaćama. U Hrvatskoj je ogroman dio privrede pod paskom države, umjesto poduzetnika imamo umrežene "gospodarstvenike", a u tim firmama se zna kako ide - prvo je tu politički umreženi gazda, onda oni koji imaju "dobre odnose" s bitnim ljudima iz javnog sektora, a stručnjaci su na kraju, kao najmanje bitni.

Zamislite da vam treba neka dozvola, neki papir za nešto, bilo što - koji lik vam je važniji? Stvarni stručnjak koji će za pet godina na sudu dokazati da imate pravo na taj papir ili partijski umreženi lik koji će za dva tjedna srediti tu dozvolu jer zna "prave ljude"? I što će onda stručnjak nego se pokupiti u Irsku, Njemačku, Austriju?

Hrpa je gradova i općina koje su u posljednjih deset godina izgubile 10-20% stanovništva, a kada u njih dođete, lokalna politika će vam uredno pokazivati novu javnu rasvjetu koja uglavnom predstavlja svjetlosno zagađenje, novu cestu kojom više ne vozi nitko ili u boljem slučaju kakav realizirani europski projekt kroz koji je posao opet našlo nekoliko bolje umreženih.

Ostali su se pokupili onim noćnim autobusima. Njihova egzistencija u malom mjestu Slavonije ili Dalmacije je bila ugovor na tri mjeseca, dio plaće "na ruke" i obnova ugovora ako se gazdi svidi. Iznos sto ili dvjesto eura iznad minimalca. Što je konkretno napravljeno oko toga osim političkog laprdanja?

Nitko nam nije kriv za ovaj egzodus mladih

Puno je nevolja prošao ovaj narod kroz stoljeća. Sukobljavala su se ovdje carstva, mijenjala su se kraljevstva. Na granici smo bili nekoliko različitih civilizacija, sukobljenih vjera, žrtve ratova koje nismo počeli. Kada se pogleda posljednjih tisuću godina hrvatske povijesti, dobro je da smo opstali. A uzroci nevolja koje su nas povijesno snašle uglavnom su bili izvan nas.

No ovo iseljavanje, ovaj demografski nestanak Hrvatske, ovaj egzodus mladih i radno sposobnih koji svoje obitelji osnivaju u nekim drugim zemljama i djecu rađaju negdje drugdje, djecu koja će sutra ili za dvije generacije biti Irci, Islanđani ili Nijemci - e pa ovo je upravo posljedica politike kakvu sami vodimo posljednja dva desetljeća (preskočimo evo i ratne devedesete).

Stoga bih molio da prestanete kukati oko toga kako "nema prvašića", kako "nema učenika", sutra kako "nema studenata", i posebno kako vam nema tko "osiguravati penzije", jer ovo iseljavanje je, realno, posljedica upravo politike kakvu smo si kao narod i kao država sami postavili. 

Demografska katastrofa je logična posljedica rodijačkog umjesto tržišnog kapitalizma, korumpirane politike koja bira podobne te rentne ekonomije koja pomaže samo nekima.

Ova demografska katastrofa je posljedica modela države, modela gospodarstva i modela društva koji si na izborima sami biramo svake četiri godine. A koji put je državama, kao i ljudima, prokletstvo kada im se želje ispune. Hrvatska nekoliko desetljeća sustavno radi na tome da ostane prazna i evo dobre vijesti - ide nam odlično.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala