NAJAVA ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića o povećanju prometnih kazni, koje će za pojedine prekršaje iznositi i do 5000 eura, otvorila je pitanje njihove učinkovitosti i pravednosti. Naime, kazna od 3000 eura za građanina s prosječnom plaćom predstavlja ogroman financijski teret, dok imućnom vozaču luksuznog automobila možda ne znači gotovo ništa.

Podsjetimo, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović jučer je predstavio najavljene izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojima se predviđa znatno povećanje kazni za niz prometnih prekršaja.

Najstrože kazne predviđene su za organiziranje i sudjelovanje u ilegalnim automobilskim utrkama, za što bi se ubuduće plaćalo od 2000 do 5000 eura. Uz novčanu kaznu, predviđena je i mogućnost zatvora do 60 dana, oduzimanja vozila te zabrane upravljanja. Posebno bi se kažnjavalo i snimanje te objavljivanje opasne vožnje na društvenim mrežama.

Znatno se povećavaju i kazne za nepropisno parkiranje koje ugrožava sigurnost ili ozbiljno ometa promet, primjerice blokiranjem nogostupa, prometnica ili prolaza žurnim službama. Za takve prekršaje predviđa se kazna od 300 eura.

Jesu li kazne prema primanjima rješenje?

No, bi li bilo pravednije kazne određivati prema primanjima počinitelja? Marko Ševrović, izvanredni profesor i prodekan Prometnog fakulteta u Zagrebu, za Index kaže da bi takav sustav načelno bio bolji, ali upozorava da Hrvatska za njega još nije spremna.

"Odgovor je jasan, takav sustav bio bi bolji, pravedniji i logičniji. Prije više od godinu dana radili smo analizu upravo takvog modela kažnjavanja. Međutim, postoji jedan velik problem. Vjerujem da će se i vaši čitatelji složiti da su u Hrvatskoj stvarna primanja mnogih građana netransparentna.

Dobar dio ekonomije funkcionira na temelju gotovine i neprijavljenih prihoda. Tako možete imati osobu koja vozi automobil vrijedan 100.000 eura, a službeno prima minimalnu plaću", rekao je.

Finski milijunaš platio gotovo 400.000 eura kazne

U Europi postoje različiti modeli kažnjavanja prometnih prekršaja. Najpoznatiji je primjer Finske, gdje se kazne za veća prekoračenja brzine određuju prema primanjima vozača.

Poznat je slučaj jednog od tadašnjih čelnika Nokije, Anssija Vanjokija, kojem je 2002. izrečena kazna od čak 116.000 eura jer je motociklom vozio 75 km/h na cesti s ograničenjem od 50 km/h. Kazna je bila određena prema njegovim visokim prihodima, no nakon žalbe i dokaza da su mu primanja u međuvremenu pala znatno je smanjena.

Još je zanimljiviji primjer finskog milijunaša Andersa Wiklöfa, koji je od 2013. do 2026. čak četiri puta kažnjen za prebrzu vožnju, ukupno s gotovo 400.000 eura. 

Najviša prometna kazna ikad izrečena u Švicarskoj

Sličan sustav za teže prekršaje postoji i u Švicarskoj. Vjeruje se da je Švicarska izrekla najvišu prometnu kaznu ikad: 3600 franaka dnevno tijekom 300 dana, ili oko 1,1 milijun eura, za švedskog vozača uhvaćenog u vožnji brzinom od 290 km/h između Berna i Lausanne, navodi The Guardian.

U Švedskoj i Njemačkoj primanja se uzimaju u obzir prvenstveno kod određivanja novčanih kazni za kaznena djela (uključujući teška prometna kaznena djela poput vožnje pod utjecajem alkohola ili obijesne vožnje), dok su kazne za uobičajene prometne prekršaje uglavnom fiksne.

Danska omogućuje smanjenje određenih kazni osobama s niskim primanjima, a Austrija u redovnim prekršajnim postupcima uzima u obzir prihode i imovinsko stanje počinitelja.

"Uređene zemlje imaju uređeniji sustav evidentiranja prihoda"

"Uređene zemlje mogu primjenjivati takav model jer imaju uređeniji i transparentniji sustav evidentiranja prihoda. Kod nas je situacija drukčija. Primjerice, kada odem u vrtić, prema prijavljenim primanjima spadam u kategoriju onih s najvišim prihodima, a vozim jedan od najlošijih automobila", rekao je.

"Zato smatram da Hrvatska trenutačno nije spremna za takav sustav kažnjavanja. Iako bi on u teoriji bio pravedniji, u praksi bi mogao proizvesti još veću nepravdu. Najviše bi mogao pogoditi srednji sloj koji uredno prijavljuje svoje prihode, dok bi oni koji posluju u sivoj ekonomiji, službeno primaju minimalac, a voze iznimno skupe automobile, mogli prolaziti znatno bolje", rekao je.

Ševrović kaže više i o mogućnosti određivanja prometnih kazni prema vrijednosti automobila kojim je prekršaj počinjen.

"Od te se ideje u početku odustalo jer postoji niz ograničavajućih čimbenika. Automobil ne mora nužno biti u vlasništvu osobe koja ga vozi. Može biti posuđen, unajmljen ili u vlasništvu nekoga drugog. Zbog toga ni vrijednost automobila ne mora biti pouzdan pokazatelj imovinskog stanja počinitelja, pa bi i takav sustav mogao dovesti do nelogičnosti i nepravde", objasnio je.

"Ovo je bilo nužno"

Osim pitanja pravednosti kazni, Ševrović smatra da je najavljeno povećanje potrebno promatrati i u širem kontekstu sigurnosti prometa.

"Povećanje prometnih kazni bilo je nužno jer smo dosad imali niz nelogičnosti u sustavu kažnjavanja. Primjerice, ako kaznu platite u roku od tri dana, plaćate samo polovicu iznosa. Tako je kazna za određene prekršaje, poput nepropisnog parkiranja ili skrivanja registarske oznake, mogla iznositi svega 15 eura, što je manje od cijene parkirne karte i kave. Zato je bilo potrebno napraviti iskorak", rekao je.

"Ovako visoke kazne dijelom su i posljedica činjenice da ih sudovi često ublažavaju. Povećanjem propisanih iznosa nastoji se ograničiti mogućnost da se kazne ublaže na iznose koji su drastično niži od prvotno predviđenih. To je jedna od ključnih poruka koja se ovim izmjenama želi poslati", rekao je.

"Mi kao fakultet podržavamo sve najavljene mjere. One su ujedno i rezultat dugogodišnje suradnje s Ministarstvom", rekao je.

Važna promjena oko skrivanja registarskih oznaka

Dodaje da je, prema njegovu mišljenju, najvažnija promjena, koja bi mogla imati i najveći pozitivan učinak, drastično povećanje kazni za skrivanje registarskih oznaka.

"Dosad je kazna iznosila 30 eura, odnosno 15 eura ako se plati u roku od tri dana. Vjerujem da će nove kazne pridonijeti tome da se motociklisti više pridržavaju prometnih propisa", rekao je.

"Međutim, to je samo jedna od mjera koje treba poduzeti kada govorimo o motociklistima. Često me prozivaju da zagovaram samo njihovo kažnjavanje, ali smatram da je jednako važno, ako ne i važnije, puno više ulagati u edukaciju motociklista", rekao je.

"Kazna za opasno parkiranje je čak trebala biti veća"

U javnosti se dosta govorilo i o najavljenom povećanju kazni za nepropisno parkiranje. Ševrović smatra da pritom treba razlikovati uobičajene prekršaje od onih koji ozbiljno ugrožavaju sigurnost prometa.

"Što se tiče nepropisnog parkiranja, treba razlikovati obične prekršaje od onih koji ozbiljno ugrožavaju sigurnost prometa. Povećanje kazne s 30 na 60 eura za uobičajene prekršaje nije toliko drastično. S druge strane, kazna od 300 eura predviđena je za najteže slučajeve, primjerice kada netko parkira na pješačkom prijelazu.

To je nedopustivo i smatram da je takva kazna opravdana, možda je trebala biti i viša. Negativan učinak takvog parkiranja na promet i sigurnost drugih sudionika znatno je veći nego kod običnog nepropisnog parkiranja", rekao je.