TRUMANOVA doktrina nastala je u kontekstu poslijeratne Europe i svijeta nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine. Savezništvo između Zapada (SAD i Velika Britanija) i Sovjetskog Saveza, koje je bilo ključno za pobjedu nad nacističkom Njemačkom, brzo se raspalo zbog ideoloških razlika i suprotstavljenih interesa.

SSSR je počeo širiti svoj utjecaj u istočnoj Europi, uspostavljajući komunističke vlade u zemljama poput Poljske, Mađarske i Rumunjske, dok su SAD i njihovi saveznici nastojali promovirati demokraciju i kapitalizam.

Neposredni povod za Trumanovu doktrinu bila je kriza u Grčkoj i Turskoj 1947. godine. U Grčkoj je izbio građanski rat između komunističkih pobunjenika, podržanih od strane Jugoslavije (tada još vjernog saveznika SSSR-a), i monarhističke vlade. U isto vrijeme, Turska je bila pod pritiskom Sovjetskog Saveza koji je tražio kontrolu nad Dardanelima i Bosporom, strateški važnim prolazima.

Velika Britanija, koja je do tada pružala financijsku i vojnu pomoć ovim zemljama, više nije bila u stanju nastaviti podršku zbog vlastite ekonomske iscrpljenosti nakon rata. Truman je stoga odlučio da SAD preuzme ulogu zaštitnika zapadnih interesa.

Sadržaj doktrine

U svom govoru pred Kongresom 12. ožujka 1947., Harry Truman je zatražio 400 milijuna dolara za hitnu pomoć Grčkoj i Turskoj te iznio načelo koje će postati poznato kao Trumanova doktrina. Ključna ideja bila je da SAD mora "podržavati slobodne narode koji se opiru pokušajima podčinjavanja od strane oružanih manjina ili vanjskih pritisaka". Iako nije izravno imenovao SSSR, bilo je jasno da je sovjetski komunizam ciljana prijetnja.

Ova doktrina označila je prekretnicu u američkoj vanjskoj politici. Prije toga, SAD su se uglavnom držale izolacionizma, izbjegavajući upletanje u europske sukobe osim u slučaju izravnog rata. Trumanova doktrina signalizirala je novu, aktivnu ulogu SAD-a kao globalnog čuvara demokracije i protuteže sovjetskoj ekspanziji.

Primjena i posljedice

Prva konkretna primjena Trumanove doktrine bila je pomoć Grčkoj i Turskoj. Grčkoj je pružena vojna i ekonomska podrška kako bi se osigurala pobjeda vlade nad komunistima u građanskom ratu (koji je završio 1949.), dok je Turska dobila sredstva za modernizaciju svoje vojske i obranu od sovjetskih zahtjeva. Ova pomoć bila je uspješna i učvrstila je položaj obje zemlje u zapadnom bloku.

Trumanova doktrina postavila je temelje za kasnije politike hladnog rata, uključujući Marshallov plan (1948.), koji je pomogao obnovi zapadne Europe, i osnivanje NATO-a (1949.) kao vojnog saveza protiv sovjetske prijetnje. Također je označila početak dugogodišnje politike suzbijanja komunizma, koja je kulminirala u sukobima poput Korejskog rata (1950.–1953.) i Vijetnamskog rata (1955.–1975.).

Kritike i značaj

Doktrina nije bila bez kritika. Neki su je smatrali previše agresivnom i optuživali SAD za miješanje u unutarnje poslove drugih država. Drugi su upozoravali da bi mogla dovesti do eskalacije tenzija sa SSSR-om, što se i dogodilo tijekom Hladnoga rata. Ipak, zagovornici su tvrdili da je bila nužna za zaštitu slobode i sprječavanje domino-efekta širenja komunizma.

Trumanova doktrina ostavila je trajni trag na svjetsku politiku. Definirala je bipolarni svijet hladnog rata, gdje su se SAD i SSSR natjecali za globalnu dominaciju. Njezin utjecaj vidljiv je i danas u američkoj sklonosti interveniranju u međunarodnim krizama radi promicanja demokracije.

Zaključak

Trumanova doktrina bila je ključni trenutak u povijesti 20. stoljeća, kojim su SAD preuzele ulogu svjetske supersile i suprotstavile se sovjetskom komunizmu. Nastala kao odgovor na krize u Grčkoj i Turskoj 1947., proglasila je američku obvezu podrške slobodnim narodima i postavila temelje za desetljeća hladnoratovske borbe. Iako kontroverzna, doktrina je oblikovala modernu geopolitiku i učvrstila zapadni savez pred izazovima totalitarizma.