EKONOMSKA situacija u Hrvatskoj dugo nije bila ovako dobra. Za primjer, o problemu nezaposlenosti se ne priča već nekoliko godina. To je, s obzirom na cijelu povijest Hrvatske, u kojoj je uvijek postojao problem pronalaska posla, jedan od najočitijih primjera popravljanja stvari.

Činjenica je da su plaće u Hrvatskoj najveće u povijesti, nezaposlenost kao problem skoro pa ne postoji (za pojmove Hrvatske), prihodi od turizma su rekordni, a usprkos rastu cijena, realna potrošnja je sve veća. Iako se Plenković voli hvaliti kako su on i njegova stranka zaslužni za to, istina je da oni s poboljšanjima nemaju puno veze, pa čak ni sama Hrvatska.

Razlog je činjenica da Hrvatska potpuno ovisi o EU. 70 posto izvoza roba je namijenjeno tržištu EU, većina turista dolazi iz država EU, skoro petina državnih proračunskih prihoda dolazi iz fondova i programa EU.

Jedan od glavnih načina na koji je EU pomogla Hrvatskoj da smanji nezaposlenost je to što je primila velik broj radnika iz nje, čime se smanjila nezaposlenost u Hrvatskoj. Dodatno, u Hrvatsku uglavnom investiraju ostale članice EU.

U Hrvatskoj radi više ljudi nego 2016.

Zapravo danas u Hrvatskoj radi više ljudi nego u prijašnjim godinama. Primjerice, u studenom 2016. je bilo 1.617.938 radno aktivnih stanovnika, što uključuje sve zaposlene i nezaposlene koji traže posao. U studenom ove godine je bilo 1.776.993 radno aktivne osobe.

Nezaposlenost je pala s 14 posto na 6.2 posto, ukupno je bilo 100-tinjak tisuća manje nezaposlenih u studenom ove godine nego 2016., a čak 275 tisuća više zaposlenih. A 2016. je po pitanju zapošljavanja bila čak dobra godina jer je u godinama nakon izbijanja krize 2008. stopa nezaposlenosti bila čak 20 posto.

Najviše je rastao broj zaposlenih u kategorijama građevinarstvo (+48 tisuća), djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (+31 tisuća), trgovina na veliko (+29 tisuća), prerađivačka industrija (+28 tisuća) i informacije i komunikacije (+26.5 tisuća).

Zasigurno je za dio rasta u pojedinim kategorijama odgovorna radna imigracija, tj. imigranti koji su došli u Hrvatsku raditi, primarno u građevinarstvu i turizmu. Ali većinom se radi o poslovima koje su dobili građani Hrvatske, pa se slobodno može tvrditi da danas radi više Hrvata nego zadnjih nekoliko godina.

Iseljavanjem je Hrvatska izgubila velik bazen radne snage, manje je potencijalnih radnika

Efekt iseljavanja je ipak očit i ogleda se na broju aktivnog stanovništva, što je zbroj zaposlenih i nezaposlenih koji traže posao. Podaci prije 2016. nisu sasvim usporedivi s podacima za godine nakon 2016. zbog promjene metodologije prikupljanja, ali mogu poslužiti kao indikator.

Tako je u 2007. u Hrvatskoj bilo 1.92 milijuna aktivnih stanovnika, zaposlenih ili onih koji su tražili posao. Od toga je 1.73 milijuna bilo zaposlenih. To je za 148 tisuća manje radno aktivnih i 67 tisuća manje zaposlenih.

Sasvim je jasno da Hrvatska uvozom radne snage i smanjenjem nezaposlenosti nije uspjela nadoknaditi gubitak onih koji su se iselili zadnjih nekoliko godina, pa je radni potencijal ekonomije Hrvatske danas manji nego 2007.

Manje radno sposobnih građana radi u Hrvatskoj nego u ostalim državama EU

Hrvatska ima još puno prostora do dostizanja maksimalne stope aktivnosti stanovništva, više od 80 posto. Unatoč napretku po pitanju rasta postotaka stanovnika između 15 i 64 godine koji rade ili traže posao, Hrvatska još uvijek zaostaje za prosjekom EU.

69.9 posto građana Hrvatske u dobi od 15 do 64 godine je radno aktivno, što znači da su zaposleni ili traže posao. To je četvrti najgori rezultat u EU, a manji postotak radno aktivnog stanovništva imaju samo Grčka, Rumunjska i Italija.

Prosjek EU je 74.5 posto, a u "najboljim" državama radi više od 80 posto stanovništva. To su Nizozemska (84.7 posto), Švedska (83.5 posto), Estonija (81.2 posto), Danska (80.4 posto), Norveška (80.4 posto) i Malta (80 posto).

Neusklađenost između poslova koje stanovništvo Hrvatske želi raditi i poslova koji nedostaju u ekonomiji Hrvatske

Danas radi veći dio stanovnika Hrvatske nego ikada u povijesti (kao %), iako se zbog iseljavanja ukupni bazen radne snage smanjio. Ipak, relativno nizak postotak radno aktivnog stanovništva u dobi između 15 i 64 godine sugerira da još uvijek postoji velik i neiskorišten bazen radne snage.

Ali ti ljudi ne žele raditi jer se ne radi o klasičnim nezaposlenima koji traže posao, nego o ljudima koji uopće ne traže zaposlenje. Jedan od razloga bi mogao biti rad na crno, povremeno i u fušu.

Pa ipak, poslodavci u Hrvatskoj u zadnje vrijeme navode da se radnici teško pronalaze, čak i za najjednostavnija zanimanja. Tvrde da su zbog toga prisiljeni uvoziti radnu snagu, posebno u jednostavnim djelatnostima, jer građani Hrvatske ne žele raditi u građevinarstvu, turizmu i poljoprivredi.

Po tome je Hrvatska postala slična bogatim državama Europe. Domaće stanovništvo više ne želi raditi jednostavne poslove, pa poslodavci uvoze radnike iz inozemstva.

Ključna je razlika u tome što Hrvatska nije ni izbliza iskoristila bazen radne snage u njoj, što znači da istodobno postoji manjak poslova kakve želi domicilno stanovništvo, a višak poslova koje domaći stanovnici ne žele raditi.

Stopa aktivnosti raste zadnjih nekoliko godina, ali jako sporo, tek 4.8 postotnih bodova od 2010. Prirodna stopa nezaposlenosti je do 3 posto, pa je stopa nezaposlenosti do 6 posto u Hrvatskoj isto dokaz da postoji još uvijek velik bazen radne snage.

Za sada postoji velika neravnoteža između tipa poslova koje Hrvati žele raditi i tipa poslova koji su najpotrebniji u ekonomiji. Jednostavni poslovi u građevinarstvu te jednostavni uslužni poslovi u turizmu i ugostiteljstvu jednostavno nisu ono što neaktivno stanovništvo u Hrvatskoj želi raditi i očigledno ne mora raditi, pa je uvoz radne snage jedino kratkoročno rješenje.