SVE DOK osoba koja na tiskovnoj konferenciji govori "Nabijem te na k…!" ostaje javna ličnost i, kako bi pjesnik rekao, "rado viđen gost" mnogih političara, nemamo se što čuditi zašto se učenici ponašaju divlje. Tako su naučili od onih koje je društvo postavilo kao uzore.

Sve dok se na inauguraciju predsjednice pozivaju također "rado viđeni gosti" s pravomoćnom kaznenom presudom vezanom za drogu, nemamo se što čuditi kad neki učenik počini kazneno djelo. To ga čini – uglednim članom društva.

Sve dok se na nasilje u obitelji žmiri samo zato da bi lokalni dužnosnik opstao u fotelji, jer izbori bi mogli biti neizvjesni – nemojte se čuditi ako netko ponekad i zvekne kojeg nastavnika jer nasilje naše društvo tolerira ako počinitelj ima stranačku iskaznicu. Učlanit će se i ti mladi u kakvu mladež…

Sve dok je normalno prepisati završni rad i nastaviti političku karijeru kao da se ništa nije dogodilo – bit će normalno da učenici prepisuju. Naučeni su da im takvo djelo neće škoditi, štoviše, tako se može i lijepo napredovati. Postati i glavni tajnik važne stranke.

I nekada je bilo gluposti u školama

Koliko god sustav sprječavanja nasilja u školama bio loš i koliko god nastavnici ne znali što će s problematičnim učenicima i problematičnim ponašanjem, stvari se neće riješiti dok se društvo ponaša ovako kako se ponaša. Mladi su kao spužvice – slušaju, gledaju, razmišljaju. I ako društvo osobu koja vrijeđa i prijeti novinarima smatra frajerom koji još organizira partyje za najviše dužnosnike, ako je onaj stručnjak za bijeli prah, a nije pekar, rado viđen gost, ako država ne može sankcionirati političare koji imaju imovinu nekoliko puta veću nego što su mogli ikada zaraditi – oko čega se mi čudimo? Da nastavnik ne uspijeva učenicima usaditi vrijednosti rada, poštenja, skromnosti?

Mislite da ti klinci ne shvaćaju tko u ovom društvu vozi BMW-e, a tko stare Fiate? Mislite da ne znaju da će ćaćina partijska knjižica riješiti sve probleme jer ih ionako rješava – od nalaženja radnog mjesta do toga da u DORH-u s vremena na vrijeme "pojedu dokumente".

Problematičnih ponašanja u školi je bilo, ima ih i bit će ih – i oni koji kukaju kako je nekada bilo super, nisu u pravu. Što se konkretno gađanja nastavnika kredom tiče – dobio u glavu jedan moj nastavnik u 80-ima, no eto nije bilo Fejsa pa je problem riješio sam (direktori nekada, kao i ravnatelji danas, nisu voljeli službene postupke jer bi im "kvarili dojam" o školi). Svatko tko je išao u strukovne škole 80-ih, a autor ovog članka je pohađao upravo takvu, nagledao se i naslušao svačega. Najmanji problem je bilo, recimo, pišanje kroz prozor prvog kata, to su barem ovi iz mog razreda radili samo po kiši.

Stvari treba mijenjati – ali što ćemo s uzrocima

Apsolutno treba stvari mijenjati – i učenici i nastavnici imaju pravo na miran rad, no pogledajmo malo dalje: gdje su uzroci? Kakve poruke naše društvo daje mladim ljudima, posebno onima problematičnog ponašanja?

Izađu van, klipani od 14-15-16 godina, i što vide? Dolazi li pauk podignuti krivo parkiran X7 ili Golfa dvicu? Je li u društvu normalno napiti se i bauljati poslije po ulici? Jesi li frajer ako provedeš nakon utakmice noć u policiji? Je li u saboru normalno psovanje? Ili potpuni nerad zastupnika plaćenih 17.000 kuna mjesečno? Je li bahatost dužnosnika postala normalan dio javnog života? Hoće li bolje proći normalni ili "umreženi" poduzetnik, onaj koji se bori na tržištu ili onaj koji dijeli provizije i ima "svoje ljude"?

Jesu li u nas ljudi spremni oprostiti sve "svom" političaru i glasati za njega neovisno o tome koliko afera ima? Jesu. Je li imati afere ikakav problem u Hrvatskoj, nešto što vas sprječava u bavljenju javnom dužnošću i zarađivanju novca kao saborskog zastupnika, župana ili načelnika općine? Nije. Ako ste "njihove" stranke, glasat će za vas iako ste najgori. Mislite da to mladi ne vide?

Mislite da mladi ne vide i koje aute voze sveučilišni profesori, a koje "kontroverzni poduzetnici", što je novinarski eufemizam za mafijaše. Mislite da ne vide kako uz dobrog odvjetnika nema šanse da vas osude, makar pregazili ili pokosili gliserom par ljudi?

Klinci jako dobro vide vrijednosti ovog društva

Mislite da su klinci blesavi? O, nisu. Jako dobro znaju u kakvoj zemlji žive i kakve su vrijednosti građana te zemlje. Jako dobro znaju da se "ugledan građanin" ovdje najmanje postaje teškim radom i zalaganjem, a da se vrijednost ugleda ionako u mnogih mjeri samo novcem jer smo materijalno iznimno opterećeno društvo.

U takvom modelu možete malo pokušati srediti posljedice, ali to neće puno pomoći. Hrvatsko društvo je bolesno, a mladi nepogrešivo shvaćaju istinske vrijednosti tog društva – pa kao što mlada mačka uči od majke kako se lovi, tako i u nas mladi uče kako postati ministar, saborski zastupnik, sportski menadžer ili "kontroverzni poduzetnik", sve one kategorije koje su neformalna "krema" ovog društva.

Političari, mediji, pa i građani, odabrali su svoje uzore. A onda se čude kada neki od mladih odaberu te iste vrijednosti, prostakluk, viku, nasilje, bahatost i drugo što u nas često omogućava uspješnu političku i opću karijeru. Mladi kopiraju upravo one vrijednosti koje znače uspjeh u ovom konkretnom društvu. Ovoj konkretnoj Hrvatskoj. Oni su samo ogledalo onoga što smo kao nacija postali, a to ne želimo sebi priznati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala