UKRAJINSKI vojnik Oleksandr jedva je preživio prelazak minskog polja i rijeke pod ruskom topničkom vatrom, a onda su ga napali rojevi FPV dronova. "Iskreno, bio sam siguran da nećemo preživjeti", rekao je 37-godišnjak za Kyiv Independent dok je pušio cigaretu u sigurnosti svoje baze u Harkivskoj oblasti.

"Već sam se počeo opraštati sa svima. Zapovjednici su mi preko radija vikali da ni ne pomišljam na to i da će sve biti u redu." Oleksandr je sudionik operacije Vivaldi, tajne i još uvijek aktivne ofenzive u sektoru Limana na sjeveru Donjecke oblasti.

Napredovanjem ovog proljeća, ukrajinske brigade pod Trećim armijskim korpusom pokušale su poboljšati obrambene položaje, što je ključno za zadržavanje preostalih utvrda u Donbasu prije zime, potvrdilo je više zapovjednika.

Osim što je do 14. listopada oslobođeno 277 četvornih kilometara teritorija i 16 sela, operacija je pokazala da je značajan prodor pješaštva i dalje moguć na bojištu zasićenom dronovima, piše Kyiv Independent.

Proboj preko rijeke

Prvi zadatak bio je proboj kroz gusto minsko polje, a zatim prelazak rijeke kako bi se uopće stvorila prilika za oslobađanje sela Šandriholove. Prva skupina od tri vojnika jedva se probila, kaže zapovjednik bojne Sergij Galčenko.

Dvije skupine koje su ih slijedile morale su se vratiti jer su naletjele na mine. Vojnicima koji su uspjeli prijeći hitno je trebalo pojačanje, što je bio težak zadatak jer su drveni mostovi bili uništeni, a ruski dronovi i topništvo neprestano su nadzirali područje. Vojnici su isprva gazili kroz vodu, a kasnije su od drva i trupaca napravili improvizirani prijelaz.

"Imali smo ozbiljnih logističkih problema s dovođenjem pojačanja", rekao je Galčenko, poznat po nadimku "Psiho", u svom zapovjednom centru blizu fronte. Da bi preživjeli, vojnici su se morali neprestano kretati kako ih ruski dronovi i topništvo ne bi locirali.

"Neprijatelj nije mogao shvatiti gdje se točno nalazimo", dodao je Galčenko. Njegova bojna dobila je zadatak da uđe u Šandriholove s juga i čisti glavnu ulicu prema sjeveru. Dvije taktike bile su ključne: masovna upotreba dronova i manevri blokade, pri kojima se pješaštvo prikradalo iza ruskih linija da bi izoliralo njihove snage i presjeklo im put za bijeg.

Zauzimanje Šandriholova

Za zauzimanje Šandriholova, sela površine samo 0,17 četvornih kilometara, trebalo je više od mjesec dana. "Neprijatelj je nenormalno gusto minirao područje jer su shvatili da nas drugačije ne mogu zaustaviti", rekao je Galčenko.

Protupješačke mine bile su posvuda i odgovorne su za 80 posto gubitaka, naveo je Galčenko, ali nije otkrio ukupan broj ukrajinskih žrtava. Kako bi smanjili rizik, zapovjednici su se oslanjali na dronove koji su gađali ruske položaje prije nego što bi pješaštvo krenulo u napad. "Učinili smo sve da pješaštvo tamo uopće ne naiđe na neprijatelja", rekao je Galčenko.

Tihi početak

Jedinice 66. brigade napredovale su prema sjeveru uz šumski pojas. Selo je godinama bilo uništeno u teškim borbama. Oleksandr, poznat kao "Marinac", bio je u prvoj skupini koja je ušla. U početku je vladala potpuna tišina. Trojica vojnika očistila su jednu zgradu prema uputama i približavali su se crkvi kada ih je vjerojatno uočio ruski FPV dron.

Ubrzo je uslijedio cijeli roj. Oko četiri sata njih su trojica trčala cik-cak kroz ruševine sela i očajnički izbjegavala dronove. Istovremeno su se držali betonskih staza kako ne bi stali na mine. Sva trojica su preživjela, ali s ozljedama. Jedan dron udario je u vrata koja je Oleksandr upravo zatvorio. Svi su zadobili ozljede od šrapnela i potres mozga.

Izazov u Šandriholovu bila je i razgranata mreža podzemne obrane koju su Rusi pripremili, uglavnom u podrumima. Budući da su kuće bile uništene, na snimkama iz dronova bilo je teško procijeniti gdje se ispod ruševina nalaze podrumi, objasnio je zapovjednik satnije 125. brigade, poznat kao "Ed".

Umjesto izravnog juriša, većina ukrajinskih vojnika napredovala je kroz šumske pojaseve oko sela kako bi odsjekli ruske vojnike unutra.

Ed je objasnio da su se brigade kretale paralelno: dok bi jedna napredovala, druge bi je pratile i osiguravale bokove. U početku im je pomoglo to što su ruski vojnici bili iscrpljeni hladnoćom, a neki su, prema Edovim riječima, vjerojatno i umrli od smrzavanja. "To je bila prednost za nas", dodao je.

Dalje od Šandriholova

Šandriholove je bilo samo jedno od mnogih malih sela koja je trebalo osloboditi. Između njih, ukrajinske snage napredovale su kroz šumu te su stalno mijenjale vrijeme i rute napada kako bi zbunile Ruse. Ponekad su se kretali usred noći pod zaštitom termoizolacijskih pokrivača, a nekad u zoru ili usred dana.

Brzina napredovanja je varirala – nekad bi prešli dva kilometra u danu, a nekad su im trebala četiri dana za samo 200 metara. Udarnu snagu činili su vojnici koji su u parovima izvodili manevre blokade i prikradali se duboko iza neprijateljskih linija. Zapovjednik bojne 60. brigade, "Džudo", objasnio je da je cilj bio uspostaviti obrambenu liniju unutar teritorija koji drže Rusi.

Gusta proljetna vegetacija imala je i prednosti i nedostatke: skrivala je pješaštvo od dronova, ali je istodobno otežavala izviđanje. Bilo je ključno da vojnici na terenu budu "uši" zapovjednicima i javljaju gdje čuju glasove ili pokrete. Galčenko je naglasio važnost tišine: "Znali smo da što tiše uđemo, manja je vjerojatnost da će neprijatelj javiti svojima da napredujemo. To nam je davalo veće izglede za uspjeh bez rizičnih situacija."

Dok su 66. i 125. brigada oslobađale Šandriholove, 60. brigada je dobila zadatak odsjeći selo Derilove. Zapovjednik je svojoj jedinici naredio da otvaraju vatru samo ako su sigurni da će eliminirati neprijatelja, pa su čekali da im se približe na pet metara. "Neprijatelj se kretao onim što je smatrao svojim teritorijem, a naša grupa ih je pustila blizu i potpuno uništila", rekao je Džudo.

"Tijela smo kamuflirali kako ih ruski dronovi ne bi uočili i tako otkrili naš položaj." Vojnici su pokušavali prodrijeti do pet kilometara u rusku pozadinu. Džudo priznaje da bi ih u 30 do 40 posto slučajeva dronovi ipak uočili. Tada su ih morali sami obarati ili se osloniti na sustave za elektroničko ratovanje svoje jedinice. Unatoč rizicima, kaže da je operacija bila uspješna uz minimalne gubitke.

Evakuacija ranjenika

Ruski odgovor na ofenzivu mijenjao se iz dana u dan. Ponekad su uzvraćali žestokom artiljerijom i rojevima dronova, a ponekad je na bojištu danima vladala tišina. Najčešći uzrok ozljeda bile su nagazne mine, a slijedili su FPV dronovi i prostrjelne rane. Evakuacija je bila iznimno teška jer su mine u visokoj proljetnoj travi bile gotovo nevidljive.

Ed se prisjetio incidenta u kojem je vojnik vukao ranjenog suborca na nosilima, nagazio na minu i na mjestu usmrtio ranjenika kojeg je spašavao. Iako se puno govori o napretku kopnenih dronova za evakuaciju, zapovjednici kažu da su oni zbog male brzine laka meta. "Ako Rusi vide kopneni dron, šansa da će ga pokušati pogoditi je 90 posto", kaže Galčenko.

Prisjetio se situacije u kojoj je šest ukrajinskih vojnika napadnuto s 35 FPV dronova s optičkim vlaknima i 12 dronova tipa "Molnija", a gađalo ih je i teško topništvo.

Jedan je poginuo, a pet ih je ranjeno. Poslan je kopneni dron po jednog teško ranjenog vojnika kako se ne bi riskirali životi drugih. Ranjenik se uspio ukrcati i odmaknuti 1500 metara od fronte, ali tada ga je pogodio ruski dron i ubio.

Prijateljski dronovi

Drugi ključni dio operacije Vivaldi bili su ukrajinski dronovi srednjeg dometa, koji su napadali rusku logistiku i do 200 kilometara iza linije fronte. Jedinica "Kraken" gađala je skladišta streljiva, baze za popravak i spremnike goriva u okupiranoj Luganskoj oblasti.

Zapovjednik "Dolina" povezao je mirnije dane na fronti s uspješnim udarima na skladišta streljiva. Ti su napadi ostavili rusko pješaštvo bez hrane, vode i municije. "Ruski vojnici bili su demoralizirani", rekao je Dolina. "Teško je ostati motiviran kad si gladan, promrzao i nemaš se čime ugrijati."

Ishod operacije

Do 14. listopada u operaciji Vivaldi oslobođeno je 277 četvornih kilometara teritorija i 16 naselja. Treći armijski korpus tvrdi da su ruske snage izgubile oko 8.000 ljudi, dok je više od 250 zarobljeno. Ovi podaci nisu neovisno potvrđeni.

Kako prenose ukrajinski mediji, Andrij Bilecki je na brifingu izjavio da je omjer gubitaka jedan naprama sedam u korist Ukrajine. Objasnio je da su većina ukrajinskih gubitaka ranjavanja, dok Rusi imaju veći broj poginulih.

Bilecki je najavio kraj četvrte faze i poručio: "Četiri godišnja doba 'Vivaldija' su gotova, ali glazba se nastavlja." Time je dao do znanja da se protuofenziva nastavlja. Zapovjednici vjeruju da je glavni cilj postignut i očekuju da će se tempo operacija usporiti s dolaskom zime. "Ofenziva nam je u krvi", rekao je Džudo. "Nemamo namjeru povlačiti se. Naš jedini cilj je borba za naš teritorij."