NAJZANIMLJIVIJA tema proteklog tjedna vezana za rat u Ukrajini bila je sudbina zapovjednika ruske Crnomorske flote, admirala Viktora Sokolova. Neposredno nakon napada triju krstarećih projektila na zapovjedništvo Crnomorske flote u petak, 22. rujna, načelnik ukrajinske vojnoobavještajne službe Kirilo Budanov bio je jako oprezan s izjavama o broju mrtvih i ranjenih. Tek su tri dana poslije iz zapovjedništva ukrajinskih specijalnih snaga objavili da je Sokolov poginuo u tom napadu.

No onda su Rusi krenuli u medijsku ofenzivu s dokazima, koje Ukrajinci ne priznaju, da je Sokolov još živ. U osnovi nebitna tema postala je najvažnija u ukrajinskim i ruskim medijima iako je za tijek rata puno značajniji bio napad u kojem je s dva krstareća projektila pogođena i trajno uništena podmornica Rostov na Donu.

Ta je podmornica do trenutka uništenja korištena za lansiranje krstarećih projektila na Ukrajinu. S druge strane, u ruskoj vojsci ne manjka kandidata za visoke vojne položaje. Admiral Sokolov nije neki ratni genij čijim bi gubitkom ruska ratna mornarica pretrpjela nenadoknadiv gubitak.

Ukrajinska vojska napreduje puževim koracima

Ukrajinski mediji bavili su se sudbinom admirala Sokolova jer nisu imali o čemu drugom pisati. Stanje na bojištu je takvo da se jedne te iste vijesti ponavljaju iz dana u dan. Ukrajinska vojska napreduje puževim koracima, no svaki i najmanji uspjeh medijski se prikazuje kao strateški.

Svim je analitičarima jasno da je ukrajinsko napredovanje presporo i da tako neće pobijediti. No nikom se nije to dalo pretvoriti u brojke dok kolege iz The New York Timesa nisu sjeli i izračunali da su i jedna i druga strana od početka ove godine uspjele osvojiti mršavih 1300 četvornih kilometara. Usprkos velikoj ukrajinskoj ofenzivi, ruska vojska još uvijek ima značajno veći uspjeh – 860 naprama 370 četvornih kilometara. Doduše, veliku većinu toga nije osvojila ruska vojska, već bivši Wagner koji je osvojio Bahmut i značajni dio teritorija oko njega.

Iako ukrajinska ofenziva traje od 4. lipnja, dosad su rezultati najblaže rečeno skromni. Tako tih 370 četvornih kilometara nije ni veličine Beča, a jedva je veličine Praga. Stoga ne čudi da se ukrajinski ciljevi s protekom vremena smanjuju. Ofenziva je krenula s najavama proboja sve do obala Azovskog mora i presijecanja okupiranog teritorija na dva dijela. Ili barem prodora do Melitopolja. Sad se više ni to ne spominje kao cilj, već samo prodor do Tokmaka.

Od najjužnijih ukrajinskih položaja do Tokmaka je još uvijek nešto više od 20 kilometara zračne udaljenosti, a od Tokmaka do Melitopolja oko 50 kilometara zračne udaljenosti. Od početka ofenzive do danas ukrajinske snage su južno od Orihiva uspjele prodrijeti devet kilometara, i to nakon četiri mjeseca. Zbog toga nije za očekivati da će do kraja ove godine doprijeti do Tokmaka, a kamoli ga osloboditi.

Rusija se sprema za produženi rat

Istovremeno Rusija se počela pripremati za produženi rat, u skladu s procjenama ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua da će rat trajati najmanje do 2025. godine. U novom proračunu za 2024. godinu izdaci za oružane snage povećani su 68%, na 10.800 milijardi rubalja (106 milijardi eura). To znači da će oružane snage dobiti 30% proračuna, ali i čak 6% BDP-a. Rusko ministarstvo obrane imat će više proračunskih sredstava nego obrazovanje, zdravstvo i zaštita okoliša zajedno.

Tome treba pridodati proračunska sredstva za ostale sigurnosne službe, od Rosgvardije (koja polako postaje druga vojska), Savezne sigurnosne službe i obavještajnih službi do policije. Čini se da izdvajanja za oružane i sigurnosne službe u proračunu za 2024. godinu premašuju 40%.

Za usporedbu 1989. godine (dvije godine prije raspada), SSSR je za oružane snage izdvojio 77.3 milijarde rubalja ili oko 128 milijardi dolara. To je tada bilo oko 9% BDP-a SSSR-a. Zbog toga je tadašnji generalni sekretar Komunističke partije SSSR-a Mihail Gorbačov obećao da će do 1991. godine proračunska izdvajanja za oružane snage smanjiti za 14% ili 10 milijardi rubalja. Taj je novac Gorbačov obećao preusmjeriti u povećanje standarda građana, ali u tome nije uspio jer se SSSR raspao 21. prosinca 1991.

Novačenje 130.000 ročnika

Putin je u petak, 29. rujna, potpisao uredbu o novačenju 130 tisuća ročnika u jesenskom roku. Vojni rok traje 12 mjeseci i služe ga muškarci u dobi od 18 do 27 godina koji ne ulože ili im se ne uvaži prigovor savjesti. Vojni rok se ne služi samo u vojsci već i u ministarstvu unutarnjih poslova i graničnoj straži. U Rusiji svake godine oko 680 tisuća mladića napuni 18 godina, a na odsluženje vojnog roka uputi se njih između 260 i 300 tisuća (u proljetnom i jesenskom roku). Ostali pronađu načine da ga izbjegnu.

Ovog proljeća poziv za služenje vojske dobilo je 147 tisuća Rusa, tako da će ove godine biti sveukupno 277 tisuća novaka.

Iz ruskog ministarstva obrane i glavnog stožera uvjeravaju javnost da nitko od novaka neće završiti u Ukrajini. Međutim, to baš i nije istina. Naime, odmah nakon dolaska u središta za obuku na novake krene pritisak da potpišu profesionalni ugovor. U početku ih se nagovara, a potom neke i prisiljava na to. Onog trenutka kad potpišu ugovor, novaci postaju profesionalni vojnici te mogu biti poslani u Ukrajinu.

S obzirom na to da više od polovine mladih Rusa uspije izbjeći vojnu obvezu, oni koji odu na odsluženje zapravo to čine dragovoljno te je velika većina spremna potpisati profesionalni ugovor. Zbog toga ne čudi što ministar obrane Sergej Šojgu može tvrditi da neće biti potrebe za novom mobilizacijom jer je popunjenost zadovoljavajuća.