VELIKO ISTRAŽIVANJE Kako je Hrvatska od 3. najbogatije, postala 2. najsiromašnija nova članica EU
Grafika: EI ZG
U PROTEKLOM desetljeću u Hrvatskoj je produbljen proces deindustrijalizacije, kao i gubitak cjenovne konkurentnosti, pa je Hrvatska od 3. najbogatije postala 2. najsiromašnija nova članica Europske unije, pokazuju rezultati istraživanja predstavljeni u utorak u Ekonomskom institutu Zagreb.
Rezultati istraživanja proizašli tijekom prve godine znanstvenog projekta Mogućnosti reindustrijalizacije hrvatskog gospodarstva – REINDUCE, ukazuju na prevladavajući trend smanjenja radno-intenzivnih aktivnosti unutar prerađivačke industrije u svim zemljama srednje i istočne Europe tijekom proteklog desetljeća.
Međutim, u zemljama koje su provodile aktivnu industrijsku politiku, primjerice Češkoj i Poljskoj, taj proces bio je popraćen tehnološkim usložnjavanjem industrije te porastom sektorske konkurentnosti i udjela dodane vrijednosti prerađivačke industrije u ukupnom gospodarstvu, zbog čega su ove zemlje primjer uspješne reindustrijalizacije.
S druge strane, u zemljama poput Hrvatske, proteklo je desetljeće bilo obilježeno padom industrijske konkurentnosti, porastom udjela nisko tehnološko-intenzivnih aktivnosti unutar prerađivačke industrije te smanjenjem udjela industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti.
Drugim riječima, kaže se u priopćenju EIZ-a, dok su uspješne bivše tranzicijske zemlje svojim politikama reindustrijalizirale gospodarstvo, u Hrvatskoj se proces deindustrijalizacije nastavio i produbio.
To se ilustrira podacima da je Hrvatska 1990. godine imala udio prerađivačke industrije u bruto domaćem proizvodu (BDP) od 24 posto, dok je u 2015. taj udio prepolovljen na svega 12 posto.
Istovremeno se udio visoko tehnoloških proizvoda u ukupnoj industrijskoj proizvodnji blago smanjio, dok se u svim drugim zemljama regije, uz izuzetak Litve i Latvije, povećao.
Slični trendovi prisutni su i po pitanju udjela zaposlenosti u prerađivačkoj industriji i njenog radnog intenziteta.
Nepovoljna ekonomska struktura ima izravne posljedice na gospodarski rast budući da standardizirane radno-intenzivne aktivnosti imaju niži potencijal rasta nego tehnološki intenzivne sofisticirane industrije.
Situacija je tim više nepovoljnija ako se primijeti da su tijekom proteklih 15 godina sve druge nove članice EU-a povećavale udio prerađivačke industrije te provodile strukturnu transformaciju unutar nje, dok je Hrvatska u tom pogledu stagnirala, navodi se.
Istraživanje također upućuje na daljnje produbljivanje razlika u obrascima izvozne konkurentnosti prerađivačke industrije između vodećih zemalja srednje i istočne Europe i Hrvatske.
U zemljama poput Češke, Slovačke i Poljske dolazi do porasta sofisticiranosti izvoznih proizvoda u visoko tehnološkim i znanjem-intenzivnim djelatnostima te prelazak s cjenovne konkurentnosti na onu temeljenu na kvaliteti.
S druge strane, rezultati za Hrvatsku otkrivaju gubitak cjenovne konkurentnosti, uz izostanak unaprjeđenja konkurentnosti temeljenog na kvaliteti.
Nije stoga neočekivano da je od početka tranzicije do danas Hrvatska od treće najbogatije postala druga najsiromašnija nova zemlja članica Europske unije, kaže se u priopćenju.
Reindustrijalizaciju potiču subvencije, smanjenje poreza...
Istraživanje pokazuje da na reindustrijalizaciju najveći utjecaj ima unaprjeđivanje sofisticiranosti izvoznih proizvoda prerađivačke industrije.
Istraživanjem je također utvrđeno postojanje poveznice između razvoja digitalne infrastrukture i udjela zaposlenosti prerađivačke industrije, što se obično smatra preduvjetom tzv. četvrte industrijske revolucije.
Tako se povećavanjem ulaganja u svrhu smanjenja razlika u pristupu digitalnoj infrastrukturi između ruralnih i urbanih područja za samo jedan posto u prosjeku doprinosi otvaranju 250 novih radnih mjesta u industriji u Hrvatskoj.
Povećanju industrijske zaposlenosti sa svrhom ubrzavanja reindustrijalizacije doprinose i mjere poput subvencija pojedinim sektorima ili smanjenja poreznih opterećenja poduzećima.
Evaluacija tih dvaju pristupa reindustrijalizaciji sugerira da porezna rasterećenja imaju veći učinak na reindustrijalizaciju u odnosu na sektorski intervencionizam.
Učinak smanjenja poreza na stvaranje novih radnih mjesta u industriji je prema dobivenim rezultatima gotovo pet puta veći od ciljanog subvencioniranja pojedinih industrijskih sektora.
Taj bi nalaz mogao biti posebno važan za Hrvatsku koja ima drugu najvišu stopu poreza na dobit među novim članicama Europske unije iz srednje i istočne Europe jer otvara direktan kanal putem kojeg javne politike mogu potaknuti snažniju reindustrijalizaciju, kaže se u priopćenju.
Konačno, istraživanje je identificiralo i deprecijaciju deviznog tečaja i snižavanje kamatnih stopa, odnosno troškova financiranja kao bitnih odrednica povećanja značajnosti prerađivačke industrije u gospodarstvu, zaključuje se u istraživanju, koje je financirala Hrvatska zaklada za znanost, a proveli znanstvenici Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku i Ekonomskog instituta Zagreb.
Facebook
Google
