IAKO je Ukrajina upravo obilježila četvrtu godišnjicu sveobuhvatne ruske invazije započete 24. veljače 2022., Ukrajinci znaju da se prva invazija dogodila prije točno 12 godina, 27. veljače 2014., piše Kyiv Post.

U veljači 2014., nakon gotovo tri mjeseca uličnih prosvjeda na niskim temperaturama, Revolucija dostojanstva postala je iznimno nasilna. Janukovič je 18. veljače pokušao ugušiti prosvjede i ukloniti šatorsko naselje na kijevskom Trgu neovisnosti (Majdanu).

Prosvjednici su se oduprijeli i uspjeli zadržati kontrolu nad većim dijelom trga. Dva dana kasnije, 20. veljače, dogodio se zloglasni masakr u kojem su snage ministarstva unutarnjih poslova pucale na desetke nenaoružanih prosvjednika. Do kraja sljedećeg dana, Janukovič je već bio u helikopteru na putu za Rusiju, svoje buduće stalno prebivalište.

Zauzimanje Krima

Nepunih tjedan dana kasnije, "maskirani naoružani ljudi", kako ih je opisao New York Times, zauzeli su vladine zgrade na Krimu. Ukrajincima je bilo potpuno jasno o kome se radi. Snimke nadzornih kamera postale su dostupne gotovo odmah i nisu ostavljale mjesta sumnji - bili su to pripadnici ruskog Specnaza, elitnih specijalnih postrojbi.

U ranim jutarnjim satima 27. veljače 2014., najmanje desetak vrhunski opremljenih vojnika eksplozivom je probilo nekoliko ulaza u zgradu Vrhovnog vijeća Krima u Simferopolu. Svatko s iole površnim poznavanjem vojnih procedura mogao je, gledajući snimku, lako zaključiti da se ne radi o običnim prosvjednicima poput onih na Majdanu, već o uvježbanim vojnicima koji provode unaprijed pripremljen plan.

Na snimci se vidi kako krimski policajac ulazi u ured i smiruje zaposlenicu, da bi nedugo zatim ušla dvojica teško naoružanih vojnika. Sljedećeg dana, "mali zeleni ljudi" - vojnici bez oznaka - pojavili su se diljem Krima, preuzimajući kontrolu nad zračnim lukama i vojnim bazama.

Putinovo poricanje pa priznanje

Tijekom konferencije za medije 4. ožujka, ruski predsjednik Vladimir Putin negirao je bilo kakvu umiješanost, tvrdeći da su "zeleni ljudi" zapravo "lokalne snage samoobrane" koje su svoje odore kupile u trgovini.

Nakon lažnog referenduma održanog pod prijetnjom oružja, Rusija je 18. ožujka anektirala Krim. Mjesec dana kasnije, 17. travnja, Putin je napokon prvi put javno priznao da su ruske specijalne snage bile uključene u događaje na Krimu.

Dugogodišnji planovi

Početkom veljače 2014., dok je Moskva navodno podržavala Janukoviča u pregovorima s prosvjednicima, Kremlj je već imao strateški dokument s planovima za aneksiju Krima, piše Kyiv Post. Dokument, kojem je navodno suautor ruski oligarh Konstantin Malofejev, ocijenio je Janukovičevu vladu "potpuno propalom" i predložio poticanje separatizma na Krimu i u drugim istočnim regijama.

Logistički, dovođenje trupa nije bilo potrebno jer je Rusija prema ugovoru smjela imati do 25.000 vojnika na Krimu, uglavnom u sklopu Crnomorske flote u Sevastopolju.

Putin je sličan pristup pokušao primijeniti i u Donbasu: potaknuti prosvjede, ubaciti ruske operativce da regrutiraju lokalno stanovništvo, a zatim pod izlikom suzbijanja "građanskog rata" poslati ruske "mirovnjake", što se i dogodilo sredinom kolovoza 2014. godine.

Igor "Strelkov" Girkin, jedan od ključnih aktera invazije na Krim i Donbas, detaljno je opisao te operacije u više navrata, prije nego što je pao u Putinovu nemilost zbog kritiziranja "specijalne vojne operacije" 2022. te završio u ruskom zatvoru.