FIFA nikad nije bila svjetionik političke etike. Svjetsko prvenstvo u nogometu je održano u fašističkoj Italiji 1934., kao i u Rusiji Vladimira Putina prije 4 godine. No SP u Kataru je prvi u povijesti koji je djelomice doslovno stvoren i izgrađen na robovskom radu. Od toga se jednostavno ne može pobjeći.

U suvremenom moralnom poretku robovlasništvo se smatra jednim od najgorih zločina jer udara i na slobodu i na jednakost čovjeka u vrijednosnom smislu, dok je u izvedbenom smislu uvijek neka vrsta mizerije.

Gađenje nad držanjem ljudi kao roblja jedan je od moralnih refleksa koji danas većina ljudi ima, pa ne čudi što se Katar - unatoč svim milijardama i PR-u - ne uspijeva oprati od uznemirujuće činjenice da je dio infrastrukture za SP sagrađen robovskim radom.

Što je sistem kafala?

Moderno ropstvo u Kataru počiva na sistemu koji se zove kafala. Kafala zahtijeva od svih radnika migranata da imaju sponzora u zemlji, obično svog poslodavca, koji je odgovoran za njihovu vizu i pravni status. Ovu su praksu kritizirale organizacije za ljudska prava zbog stvaranja lakih prilika za iskorištavanje radnika budući da mnogi poslodavci oduzimaju putovnice i zlostavljaju svoje radnike s malim izgledima za pravosudne posljedice.

Prema liberalnom časopisu The Economist, "malo je vjerojatno da će se položaj radnika migranata poboljšati do reforme sustava kafala, prema kojem su radnici dužni poslodavcima koji su sponzorirali njihove vize. Sustav blokira domaću konkurenciju za prekomorske radnike u zemljama Zaljeva."

U praksi se kafala pokazala kao noćna mora za radnike iz Nepala, Indije i Bangladeša, koje su naročito uvozili da grade infrastrukturu za SP. Radnici nisu mogli otići doma u slučaju smrti u obitelji, radili su po 12 i više sati dnevno na nepodnošljivim vrućinama, živjeli su u katastrofalnim uvjetima, a svaki prigovor je rezultirao zlostavljanjem od poslodavca, zapravo modernog robovlasnika.

Katarske vlasti se hvale da su demontirale sistem kafala, no time su se pozabavili tek 2018., dakle nakon što je većina ključnih stadiona već bila izgrađena.

Više od 80 posto stanovnika Katara su radnici migranti

Treba uzeti u obzir i da broj ljudi u Kataru znatno varira ovisno o sezoni budući da se zemlja uvelike oslanja na radnu snagu migranata. 

Početkom 2017. ukupna populacija Katara iznosila je 2.6 milijuna, a stranci su činili veliku većinu stanovništva zemlje. Samo 313.000 stanovnika (12 posto) bili su državljani Katara, dok su preostalih 2.3 milijuna (88 posto) bili iseljenici. Drugim riječima, bogati Katar ne bi mogao funkcionirati bez migrantskog rada, a domaće stanovništvo je toliko bogato da bi bez problema moglo izdašnije plaćati radnike i poštovati suvremena radnička prava.

Nažalost, u stvarnosti je baš suprotno.

Kampanja Human Rights Watcha za isplatu kompenzacije nepalskim radnicima

Human Rights Watch objavio je petominutni video uoči SP-a u kojem govore radnici i njihove obitelji te nogometni navijači iz Nepala.

Među njima su roditelji koji godinama nisu mogli vidjeti svoju djecu kako bi zaradili novac za podupiranje svog obrazovanja, radnici koji su satima izdržavali fizički rad na ekstremnoj vrućini u Kataru i obitelji radnika koji su umrli zbog neobjašnjivih uzroka. 

Kao što je Kshitiz Sigdel, gorljivi nogometni navijač i osnivač kluba navijača u Kathmanduu, rekao za Human Rights Watch, "radnici migranti nisu samo okosnica nepalske ekonomije putem novčanih doznaka već i okosnica za ekonomiju Katara".

"Radnici migranti bili su neophodni da bi Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. bilo moguće, ali to je imalo veliku cijenu za mnoge radnike migrante i njihove obitelji, koji ne samo da su podnijeli osobne žrtve već su se suočili i s raširenom krađom plaća, ozljedama i tisućama neobjašnjivih smrti", naglasila je u izjavi za medije Rothna Begum, viša istraživačica u Human Rights Watchu. 

"Mnogi radnici migranti, njihove obitelji i zajednice nisu u mogućnosti u potpunosti slaviti ono što su izgradili i pozivaju FIFA-u i Katar da isprave zlostavljanje radnika koje je ostavilo obitelji i zajednice u siromaštvu i nevoljama", dodala je.

Harijeva priča: Sin me nije prepoznao kada sam se vratio u Nepal

Među onima koji govore u videu je i Hari, čije je ime promijenjeno zbog njegove molbe za anonimnost, građevinski radnik u Kataru 14 godina koji je radio na nekoliko gradilišta, uključujući stadion Al Janoub. 

Kaže da je područje Lusail u Dohi bilo prazno kada je tek stigao u Katar, ali da je sada puno tornjeva. "Mi smo izgradili te tornjeve", kaže i dodaje da, dok je radio na ekstremnoj vrućini u Kataru, često je morao "izlijevati vodu (znoj) iz svojih cipela".

Hari je otišao iz Nepala u Katar kada je njegov sin imao samo 6 mjeseci i propustio je većinu prekretnica u njegovom životu, vidjevši ga samo 5 puta u 14 godina. 

"Moj me sin nije prepoznao kad sam se prvi put vratio u Nepal", rekao je. 

Međutim, u tih 14 godina odsustva svjedočio je i pridonio dramatičnoj transformaciji Katara koja mu je omogućila da bude bolji skrbnik za svoju djecu, uključujući i svog sina, koji sanja o tome da postane profesionalni nogometaš i voli portugalsku reprezentaciju.

Sahanijeva priča: Otac mi je umro u Kataru od vrućine

Ram Pukar Sahani, bivši katarski radnik migrant, čuo je za očevu smrt u Kataru od prijatelja. U nevjerici je nazvao očev broj u Kataru. Javio se njegov prijatelj, potvrdivši poražavajuću vijest. 

"Ispustio sam telefon i pao sam u nesvijest", prisjeća se uplakan u videu HRW-a. Kaže da mu je otac preminuo na gradilištu u uniformi, ali nije imao pravo na odštetu jer je u njegovoj smrtovnici pisalo "akutno zatajenje srca uslijed prirodne smrti".

Prema katarskom zakonu o radu, smrti pripisane "prirodnim uzrocima" bez odgovarajuće istrage ne smatraju se povezanima s radom i ne podrazumijevaju naknadu. 

Poput obitelji mnogih drugih radnika koje su ostale u mraku o tome što je ubilo njihove voljene, on kaže: "Kako netko tako zdrav i snažan može odjednom umrijeti? Nisam vjerovao vijestima."

Guardianove optužbe na račun Katara

Guardian je prošle godine izvijestio da je 6500 radnika migranata iz Južne Azije umrlo u Kataru otkako je zemlji dodijeljeno Svjetsko nogometno prvenstvo 2010., od kojih je većina bila uključena u opasan rad za niske plaće, često na ekstremnim vrućinama. 

Nisu sve ove smrti direktno povezane s SP-om, ali svjedoče o tome kako se u Kataru gleda na zaštitu na radu u nekim branšama u kojima dominiraju radnici migranti. Amnesty International je također optužio Katar da koristi "prisilni rad" u pripremama za nogometno prvenstvo.

Mnogi su radnici iskusili i krađu plaća. Radnik koji je sudjelovao u štrajku protiv neisplaćenih plaća unatoč strahu od odmazde kaže: "Potrebne su nam dvije stvari. Redovan rad i redovna plaća za obavljeni posao. Nažalost, oboje nije zajamčeno u Kataru, pogotovo ako nađete lošeg poslodavca."

Kamalova priča: Nisu mi rekli zašto su me uhapsili i deportirali

Kamal je stajao ispred trgovine s drugim radnicima migrantima nakon što je završio još jedan naporan radni dan, kada su on i – kako kaže – još nekoliko njih uhićeni ovog kolovoza. Bez objašnjenja, kaže 24-godišnjak, strpali su ga u vozilo i sljedećih tjedan dana držali u katarskom zatvoru, čiju lokaciju i ime ne zna.

"Kada su me uhitili, nisam mogao ništa reći, niti jednu riječ, jer sam bio toliko uplašen", rekao je za CNN Sport govoreći iz kuće u južnom Nepalu gdje radi na farmi otkako je deportiran prije tri mjeseca.

Kamal kaže da mu iz Katara tek trebaju isplatiti bonus od 7000 katarskih rijala (oko 1922 dolara), na koji kaže da ima pravo od svojih prethodnih poslodavaca, te 7000 rijala osiguranja za ozljedu dva prsta na poslu.

"U zatvoru je bilo ljudi iz Šri Lanke, Kerale (Indija), Pakistana, Sudana, Nepala, Afrike, Filipina. Bilo je oko 14-15 jedinica. U jednom zatvoru bilo je oko 250-300 ljudi. Otprilike 24-25 osoba po sobi", kaže.

Ubrzo je deportiran a da nije službeno doznao zašto je bio uhapšen. U svakom slučaju, punu novčanu kompenzaciju nije dobio.

"Poslodavci su iskorištavali neimaštinu radnika"

Slučajem Katara pozabavio se u najnovijoj emisiji i satiričar John Oliver, čiji je istraživački tim kompilirao doista potresne primjere radničke muke povezane s organizacijom SP-a.

Postavlja i logično pitanje: Ako nogometaši nisu mogli igrati turnir usred ljeta jer je tada u Kataru nepodnošljivo vruće, kako je normalno da su radnici na temperaturama od 52 Celzijeva stupnja gradili stadione?

Kao odgovor na takva izvješća Međunarodna organizacija rada (ILO) izvijestila je da je katarska vlada nadoknadila 320 milijuna američkih dolara žrtvama zlostavljanja putem Fonda za potporu i osiguranje radnika. 

No taj fond je profunkcionirao tek 2020. Za mnoge druge radnike njihov je put naprasno završio s neisplaćenim plaćama za fizički zahtjevan rad na velikim vrućinama.

Katar je pokrenuo neke reforme

Poslodavci i regruteri u Kataru mogli su zlorabiti i iskorištavati neimaštinu radnika migranata i nedostatak mogućnosti u njihovim vlastitim zemljama, smatra Human Rights Watch. 

"U jednoj od najbogatijih zemalja svijeta radnici migranti živjeli su u siromašnim uvjetima u pretrpanim smještajima. Unatoč izgradnji najsuvremenije infrastrukture vrijedne više milijardi, većina slabo plaćenih radnika migranata 'platila je izgradnju' Svjetskog kupa u Kataru 2022. Čak i uz katarski napredni zdravstveni sustav, obitelji diljem Azije i Afrike bile su u neznanju o tome što je ubilo njihove voljene u Kataru", navodi ova poznata ljudskopravaška organizacija.

HRW je pohvalio neke reforme koje je Katar pokrenuo, poput ukidanja kafale, ali to bi trebao biti tek početak.

FIFA je također dio problema

Također, iako će zaraditi milijarde dolara, FIFA se još nije obvezala uspostaviti fond za odštetu za bolesne radnike iz Katara i njihove obitelji, koje nisu obuhvaćene dosadašnjim vrlo ograničenim pozitivnim mjerama. Umjesto toga, prekorila je nacionalne nogometne saveze i igrače koji su je pozvali da podrži zahtjev radnika migranata za osnivanje fonda za odštetu, rekavši im da se "usredotoče na nogomet". Katarske vlasti, naravno, protive se takvom fondu.

Zapravo nije iznenađujuće zbog čega sve ovo izaziva burne reakcije u medijima i kod dijela navijača, kojima jednostavno ide na živce to što su FIFA i Katar puni novca, ali ipak odbijaju radnicima, koje su eksploatirali kako bi se danas uopće održavao SP, isplatiti pravedne nadoknade i kompenzacije. Čak i sada, kada se sve zna i kada je skandal pukao, oni se pokušavaju jeftino izvući na račun tuđe muke.

Nema tog spina ni PR-a koji takvo ponašanje mogu učiniti simpatičnim.