SIN DHANRAJA i Laxmi Rai napustio je Nepal u ranim dvadesetima kako bi studirao u Rusiji. No, kada su prošlog travnja otvorili WhatsApp, umjesto vijesti o njegovom napretku na fakultetu, dočekala ih je fotografija njihovog 26-godišnjeg sina Dwona u vojnoj uniformi. Bio je to početak noćne more za obitelj Rai i tisuće drugih u Nepalu, čiji su sinovi, muževi i braća namamljeni u rusku vojsku lažnim obećanjima o bogatstvu, samo da bi se našli u paklu ukrajinskog bojišta, piše The Times.

"Uopće nismo znali da se pridružio ruskoj vojsci", ispričao je otac Dhanraj. Dwon ih je uvjeravao da je s prijateljima napustio fakultet radi sigurne prilike. "Rekao nam je da nije tako riskantno kao što se priča. Rečeno mu je da ga neće ni voditi u rat… zvučao je stvarno optimistično da se ništa loše neće dogoditi."

No, sredinom rujna stigla je glasina da je Dwon mrtav. Vijest nije stigla službenim putem, već od nepoznatog mladića iz Indije. Službena potvrda nepalskog Ministarstva vanjskih poslova stigla je tek dva mjeseca kasnije, u studenom.

Lažna obećanja i brutalna stvarnost

Priča obitelji Rai samo je jedna od tisuća. Nepalski ured za borbu protiv trgovine ljudima (AHTB) procjenjuje da je između 6.000 i 10.000 nepalskih mladića ilegalno vrbovano za borbu na ruskoj strani. Neke procjene, poput onih koje je objavio CNN, govore o čak 15.000 ljudi.

Iako su nepalski vojnici, poznati kao Gurke, cijenjeni zbog svojih vještina i legalno služe u britanskoj i indijskoj vojsci, ovaj val regrutacije za Rusiju je ilegalan i smrtonosan. Nepalska vlada je u listopadu priznala da je 101 Nepalac ubijen, a 125 ih je nestalo, no obitelji su prijavile nestanak čak 349 svojih članova, a stvarne brojke su vjerojatno znatno veće.

Iako je nepalska vlada prije dvije godine zabranila izdavanje radnih dozvola za Rusiju i Ukrajinu te tvrdi da je zaustavila odlazak novih boraca, stručnjaci za trgovinu ljudima kažu da se vrbovanje nastavlja, iako sporijim tempom.

Jeftino topovsko meso za Kremlj

Za Rusiju, regrutiranje stranih boraca iz siromašnih zemalja poput Nepala, ali i iz Latinske Amerike, Afrike i Azije, ima jasan financijski i politički smisao. "Ako stranac umre, nema socijalnih isplata i nema odgovornosti", izjavio je Andrij Jusov iz ukrajinske vojne obavještajne službe.

"Nema rođaka unutar Rusije koji su nezadovoljni ratom, i naravno, manje je mrtvih Rusa." Procjenjuje se da se na ruskoj strani bori najmanje 18.000 stranaca, a neki stručnjaci vjeruju da bi brojka mogla doseći i 50.000.

"Ne morate ići nigdje drugdje da vidite pakao"

Mnogi se na odlazak odlučuju dobrovoljno, zavedeni pričama o lakoj zaradi. Prakash Bohara (28) otišao je u Rusiju u siječnju 2024. godine. Nakon što je saznao da mu je supruga trudna, a bezuspješno je tražio posao, vidio je videozapise nepalskih vojnika na TikToku koji su se hvalili životom u Rusiji. Stvarnost na bojištu u Donjecku bila je potpuno drugačija.

"Prijatelj s kojim ste malo prije ručali umre, a kad netko pita gdje je, morate odgovoriti: 'Umro je'", ispričao je Bohara. "To nas je znalo zaprepastiti." Preživio je pukom srećom i nakon godinu i pol dana službe, šest mjeseci duže od ugovora, poslan je kući. "Kakve se strahote tamo moraju vidjeti, ne može se objasniti", rekao je. "Ne morate ići nigdje drugdje da biste vidjeli pakao."

Mreža prevaranata i lažnih agencija

Nepalci poput Bohare najčešće završavaju u Rusiji preko lanca trgovaca ljudima koji se kriju iza legalnih fasada konzultantskih tvrtki za obrazovanje. Krishna Pangeni, šef AHTB-a, kaže da su se mnoge od tih agencija okrenule ilegalnim aktivnostima poput krivotvorenja dokumenata i trgovine ljudima.

Uz to, društvene mreže poput TikToka preplavljene su videozapisima koji budućim plaćenicima daju upute i hvale se visokim plaćama. Iako je obećana obuka od mjesec dana, regruti često dobiju tek nekoliko tjedana treninga prije nego što ih pošalju na prvu crtu, gdje se bore rame uz rame s bivšim zatvorenicima.

Zarobljeni i zaboravljeni

Ishwor Lamichane (39), veteran nepalske vojske, otišao je u Rusiju 2023. godine. Obećana mu je plaća od 2.000 dolara mjesečno na medicinskoj poziciji niskog rizika. Njegova supruga Jeena u Nepalu zarađuje jedva 100 eura mjesečno, a novac im je bio potreban za školovanje kćeri. No, Ishwor je zarobljen u listopadu, samo dva mjeseca nakon dolaska.

Jeena je njegov nestanak prijavila vlastima i policiji, ukazujući na agenciju koja ga je poslala, ali bez rezultata. "Rekli su mi da će ih uhvatiti i vratiti novac. Ali nisu. Nije bilo nikakve akcije ni od strane vlade", kaže očajna supruga, koja od prošle godine nije platila školarinu za kćer. "Ne znam hoće li joj dopustiti da polaže ispite."

Očaj obitelji i izostanak pomoći

Dok nepalska vlada tvrdi da je u "bliskoj komunikaciji" s Rusijom i obiteljima, stvarnost je poražavajuća. Obiteljima je obećana odšteta, no tek je nekolicina primila početne isplate. Dhanraj, otac poginulog Dwona, još uvijek čeka odštetu. Ministarstvo mu je savjetovalo da ode u Rusiju, no na granici su ga odbili i vratili u Kathmandu. Da bi kremirali tijelo sina u skladu s hinduističkim običajima, morali su platiti 6.000 dolara za troškove.

"Gubim nadu u vladu", rekao je. S druge strane, Jeena se nije čula sa zarobljenim suprugom Ishworom već dvije godine, osim jedne kratke glasovne poruke. Nada da bi mogao biti oslobođen u sklopu pregovora o prekidu vatre polako blijedi. Za tisuće nepalskih obitelji, rat u dalekoj zemlji donio je samo dugove, tugu i osjećaj da su ih svi zaboravili.