SADA kada je Vladimir Zagorec uhićen i kad je donesena odluka o njegovu izručenju Hrvatskoj, jedno od ključnih pitanja glasi: Hoće li hrvatsko pravosuđe povjerovati bivšem glavnom logističaru Ministarstva obrane kao što je vjerovalo otmičaru malodobnog djeteta Hrvoju Petraču kad je ponudio priču o ukradenoj torbi s draguljima?

Jer to je ono što se zapravo očekuje nakon izručenja. Ne samo da general Zagorec na kraju pravosudnog postupka završi u zatvoru, nego da za sobom povuče i ostale pripadnike društvene elite koji su opljačkane milijune pospremali na tajne račune u inozemstvu. Odnosno, da postupi kao Hrvoje Petrač na svom suđenju za otmicu sina generala Zagorca.

A to je otprilike ovo: Nakon što je iz grčkog pritvora slao premijeru Ivi Sanaderu otvorene prijetnje i nazivao ga "Smranaderom", čim je odluka o ekstradiciji donesena, Petrač se primirio, zaigrao novu igru i svoju obranu pred sudom koncipirao kao napad na generala Zagorca. Umjesto da objašnjava okolnosti otmice zbog koje je u dva navrata osuđen na šest godina zatvora, krenuo je u napad na žrtvina oca, optuživši ga, uz pomoć Zagorčeve bivše tajnice, za krađu torbe dragulja iz MORH-ova sefa u vrijednosti pet milijuna dolara.

Nema više "Smranadera", sad se Zagiju prijeti sodomijom u zatvoru

U skladu s dogovorom, na Petračeve riječi spremno je reagiralo Državno odvjetništvo pokrenuvši istragu. Zagorec je, naravno, odmah zbrisao u Austriju, odakle je godinu dana pokušavao izbjeći izručenje Hrvatskoj, dok je Petrač svom prijatelju Ivi Pukaniću - i posredniku u tom "dealu" - pisao pisma u kojima nije skrivao razočaranje zbog toga što "druga strana" nije u potpunosti poštivala dogovor i smanjila mu kaznu. Pa ipak, nije za Petrača sve bilo uzaludno. Za utjehu smješten je u poluotvoreni odjel u Lepoglavi gdje vodi brigu o jezeru, a vikendima odlazi u Zagreb u šoping. On je svoje obavio. Nema više "Smranadera", sad se Zagiju prijeti sodomijom u zatvoru.

Slična vrsta suradnje očekuje se i od Zagorca. To mu je jasno poručio Predsjednikov savjetnik Saša Perković u famoznom razgovoru u bečkom hotelu, ponudivši mu odustajanje od sudskog progona u zamjenu za dragocjene informacije, a konspirativan kakav već jest, potvrdio je čak i Zagorčeve strahove da bi po povratku u Hrvatsku mogao biti ubijen. No, uslijed tih pregovora dogodila se zanimljiva stvar: Zagorec je preko Hrvatskog lista plasirao naizgled bizarnu informaciju o tome da je Sanader na tajni račun na Britanskim Djevičanskim Otocima prije pet godina pohranio 20 tona zlata. I naravno, svi su uglas graknuli kako je riječ o podvali. Pored toga, Zagorec je izdiktirao dugačak popis ljudi koje bi mogao teretiti, poput Ivića Pašalića, Franje Gregurića, Borislava Škegre, Gorana Štroka, Franje Lukovića, Zvonimira Zubaka i drugih, ali među njima spomenuo je i - Ivu Sanadera.

Petraču se vjerovalo na riječ

Nema sumnje da bi Zagorec mogao otkriti gomilu podataka o tome kako se trgovalo oružjem i tko je sve pospremao lovu na tajne račune u inozemstvu. Ali hoće li mu se vjerovati kao što se vjerovalo Petraču? Odnosno, hoće li mu se vjerovati samo do one mjere koja će zadovoljiti sve vladajuće? Što ako, nedajbože, opet spomene Sanadera?

Petraču se vjerovalo na riječ. Priča o fantomskoj torbi s draguljima kojom se trebalo dati predujam za fantomski raketni sustav S300 svjedočila je o polusvijetu koji je defilirao MORH-om i savršeno se uklapala u predodžbu o tome kako je funkcionirala hrvatska vlast devedesetih godina. Međutim, čovjek koji je torbu navodno uručio Zagorcu, njemački draguljar i trgovac oružjem Josef Rothaichner, nedavno je u razgovoru s hrvatskim istražiteljima demantirao da je ona ukradena. I dok je riječ osuđenog otmičara malodobne djece, navodnog šefa mafije, Gotovinina jataka i navodnog državnog neprijatelja broj jedan, bila dovoljna da se pokrene hajka na generala Zagorca, bit će iznimno zanimljivo vidjeti hoće li i Zagorčeva riječ biti dovoljna. Sudeći prema onim "probnim balonima" koje je pustio kroz neke medije i razgovore s Perkovićem, to će već ići malo teže.

I zašto bi Zagorec uopće pristao na tu igru? Pitanje je hoće li uopće biti suđen i osuđen za krađu tih dragulja, a i koliku zatvorsku kaznu će dobiti. Kad izađe (ako uopće uđe), čekat će ga i lova i poslovi. Ako, pak, progovori, mogao bi si na leđa natovariti mnogo veće probleme nego što je to hrvatsko pravosuđe. Naročito ako među prozvanima bude i onih "nedodirljivih". Zagorec se, po uzoru na svog bivšeg prijatelja Petrača, već pokušao dogovoriti s državnim vrhom, odnosno kod predsjednika Mesića ispitati teren o tome što se od njega točno traži. Ali, sve je to prošlo dosta kilavo, da ne kažemo sramotno. Sve je zapravo pokvarila ona priča o Sanaderovu zlatu.

Najprije je mafijaš cinkao švercera oružjem, a sad se očekuje da švercer cinka nekog poduzetnika ili političara

Međutim, postoji jedna osoba čije bi dovođenje u kontekst tajnih računa sigurno zadovoljilo i Mesića i Sanadera. Jasno, riječ je o Iviću Pašaliću. Ako Doktor dolija, general bi mogao očekivati povlastice u daljnjem postupku. U bilo kojem drugom slučaju, ishod je neizvjestan. Naročito ako priča krene u pravcu koji je naznačio Ferdinand Jukić, kontroverzni švercer oružjem, SZUP-ov agent i poduzetnik. On je ovih dana iznio zanimljivu priču o famoznim dijamantima: njih je na Pantovčak donio kardinal Franjo Kuharić, ali Jukić ih nigdje u svijetu nije uspio "utopiti", navodno zato što su židovskog porijekla, odnosno oteti od Židova u Drugom svjetskom ratu.

Želimo li zaista krenuti u tom pravcu? Je li ovo prava zemlja za otkrivanje takvih mračnih detalja iz ne tako davne prošlosti? Sudeći po višegodišnjem iskustvu, likovima koji dominiraju društvom, odgovor ne može biti drugo nego negativan.

No, zasad državni vrh likuje zato što se dočepao jedne "krupne ribe" u onome što se uporno reklamira kao borba protiv korupcije. Najprije je mafijaš cinkao švercera oružjem, a sad se očekuje da švercer cinka nekog poduzetnika ili političara. Ali sve dok do toga ne dođe, dok ne padne netko osim šačice "uobičajenih sumnjivaca", slučaj Zagorec bit će i dalje ono što je i dosad bio - zabava za široke narodne mase. Špijunske priče o dijamantima, mračnim likovima i društvenoj eliti, o Židovima i Katoličkoj crkvi, pa i ona Mesićeva kako je Zagorec ustvari izvanbračni sin Franje Tuđmana, zasad građanima ne predstavljaju ništa više od bijega od sumorne svakodnevice. Cinici bi dodali, i bijega od stvarnosti. Ali tko zna, možda na kraju ipak dočekamo da nas general Zagorec na eventualnom suđenju ili čak prije njega, svojim svjedočenjem vrati u tu istu stvarnost. Pa da vidimo koliko je ona zapravo mračna.