Studenti su srušili mafijašku državu. Hoće li znati upravljati Srbijom?
POKRET bez vođe srušio je na izborima mafijašku državu. Teži dio, kako njome vladati, Europa još nije vidjela.
Na listiću je 25. listopada pisalo da Srbija bira parlament. Biralo se nešto drugo: hoće li država i dalje poslovati kao obiteljsko poduzeće Aleksandra i Andreja Vučića. Pedeset tri posto birača reklo je ne, a Studentska lista, pokret bez vođe, stranke i blagajne, dobila je 140 od 250 mjesta.
Zapad ima tri razloga da prati što slijedi. Prvi je sama Srbija, koja je za četrnaest godina postala ono što politolozi pristojno zovu zarobljenom državom, a ja, manje pristojno, mafijaškom. Drugi je regija, kojoj je Beograd godinama izvozio napetost. Treći je pitanje na koje ni u Beogradu nitko nema odgovor: može li pokret koji je znao reći ne naučiti vladati.
Kako je država postala poslovni model
Mafijaška država nije država u kojoj ima mafije; takvih je Europa puna. To je država u kojoj mafija više ne potkupljuje vlast, jer joj posrednik ne treba. Jovanjica, Belivuk i Krušik nisu isti slučaj i nisu sve optužbe sudski dokazane, ali plantaža marihuane, navijački klan optužen za ubojstva i afera u tvornici oružja ne niču četrnaest godina u istoj zemlji bez istog krova nad glavom.
Najčišći je primjer Telekom Srbija. Državna kompanija s nešto više od 200 milijuna eura godišnje dobiti nosi, prema objavljenim izvještajima, više od pet milijardi eura obveza, a zaduživala se da bi kupovala ono što se gleda: englesku Premier ligu i televizijsku distribuciju diljem regije. Uprava to zove poslovnom ekspanzijom. Ja to zovem kasicom-prasicom za kupnju medija, jer onaj tko drži kabel, cijenu i daljinski upravljač ne treba kupovati redakcije. Cenzor ostavlja trag; ugovor o distribuciji ostavlja samo račun.
Nacionalizam kao odjel marketinga
Ti su mediji imali širiti priču o "srpskom svetu". Vrijedi je pročitati hladno: to nije bio nacionalni program, nego poslovni plan. Ispod jezika o kulturi i duhovnom jedinstvu stajala je potreba da se teritorij utjecaja proširi na susjedne zemlje, kako bi roba, novac i ljudi prelazili granice bez pitanja, a vlast ostala u istim rukama. Nacionalizam je u tom poslu bio odjel marketinga: zastava ide ispred kolone, roba iza nje. S mafijom će iz regije otići i dobar dio napetosti; Crna Gora i Bosna i Hercegovina znaju zašto.
Što je Washington poručio pobjednicima?
Washington je to već pročitao. Pobjednike izbora u američkoj je ambasadi, uz pomoćnika državnog tajnika, dočekao i ured State Departmenta za narkotike, s porukom da kriminalne mreže sa Zapadnog Balkana ugrožavaju Amerikance daleko izvan regije i da napori studenata protiv organiziranog kriminala dopunjuju ono što taj ured u Srbiji već radi. Tko se dopunjuje s američkim uredom za narkotike, taj mu je partner; tko mu je do jučer bio sugovornik, a tu riječ nije dobio, dobio je odgovor. U prijevodu s diplomatskog: zaustavite drogu.
Vrijedi se sjetiti da je u siječnju 2025. Vučićeva izaslanica bila jedina gošća iz Europe, uz Rusiju i Bjelorusiju, na inauguraciji Nicolása Madura, kojega su Sjedinjene Države već tada teretile za trgovinu narkoticima, a godinu dana poslije došle su po njega. Prijatelji se, poručila je tada iz Caracasa, ne zaboravljaju. Ne zaboravlja ni Washington.
Može li pokret bez vođe naučiti vladati?
Ostaje treće pitanje, najzanimljivije. Pokret bez vođe imao je prednost koju je Vučić skupo platio: nije bilo nikoga koga bi se moglo potkupiti, uhititi ili ocrniti. Ista prednost postaje mana onoga jutra kad netko treba potpisati. Predsjednika Skupštine, premijera i ministre zajedno biraju fakultetski plenumi i izabrani zastupnici, a svaki je kandidat potpisao izjavu o odgovornosti pokretu, čije se kršenje smatra ostavkom. Ustav za plenum nije čuo; po njemu mandat pripada zastupniku, a ne dvorani.
Opasnost od dvovlašća
Povijest za takvo stanje ima ime, dvovlašće, i ne pamti da je ijedno potrajalo. Mi koji smo odrasli u Jugoslaviji plenume poznajemo i izbliza: u zemlji u kojoj su svi o svemu odlučivali uvijek se našao jedan koji je odlučio. Plenum kao savjetodavni glas i korektiv vlasti europska je novost. Plenum kao druga vlada, iznad one kojoj je Skupština dala povjerenje, stari je balkanski problem pod novim imenom. Dug dospijeva u devet ujutro i ne čeka konsenzus, a tužitelj koji osluškuje plenum nije slobodniji od onoga koji je čekao poziv iz kabineta.
Prvih 90 dana pokazat će može li se sustav promijeniti
Prvih devedeset dana pokazat će sve što treba znati. Vidjet će se jesu li papiri javnih poduzeća spašeni prije rezača, jesu li tužitelji dobili neovisnost i ljude koji nisu ničiji, i dobiva li javnost nalaze umjesto uhićenja pred kamerama. Hoće li odgovarati deset ili stotinu ljudi iz kruga oko braće Vučić, određuju dokazi, a ne politika; ali kruga u koji se ne smije ući više nema. Europa, koja je u Vučiću četrnaest godina gledala jamca stabilnosti i pritom gledala u stranu, dobila je priliku provjeriti što ta riječ znači.
Srušiti sustav nije isto što i izgraditi pravnu državu
James Madison napisao je da vlast ne bi bila potrebna kad bi ljudi bili anđeli. U Beogradu ih nije bilo ni prije ni poslije 25. listopada. Srbija zato neće postati pravna država kad posljednji čovjek Vučićeva sustava izgubi funkciju, nego kad ni prvi čovjek nove vlasti ne bude mogao zaštititi kriminalca, namjestiti natječaj ili potrošiti javni novac bez polaganja računa.
Heraklo Augijeve štale nije čistio metlom; probio je zid i pustio kroz njih rijeku. Studenti su zid probili. Rijeku tek imaju dovesti, a nacrta nema. Augije, uzgred, Heraklu nikada nije platio: doznao je da je junak taj posao ionako bio dužan obaviti, a vlasnici štala u takvim se stvarima brzo snalaze.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
